ZAGREB - Dok su se shrvani roditelji, sestra blizanka, drugi članovi obitelji, prijatelji i poznanici na našičkom groblju opraštali od voljene Silvane Nekić (43), 160 kilometara dalje, u Zagrebu, zaštitara tvrtke Klemm security Marija B. (42), uhićenog zbog njezina brutalnog ubostva, ispitivali su tužitelji i istražni sudac.
Još nije posve jasno zbog čega je taj otac dvoje djece iz propalog braka golim rukama zadavio svoju djevojku Silvanu Nekić u njezinu podstanarskom stanu u zagrebačkim ‘raketama’ na Trnju prošli četvrtak oko 19.30 sati. Pretpostavka je da se radilo o problemima vezanim uz novac. Jer, Mario je, kako smo doznali iz razgovora s njemu bliskim osobama, patološki lažljivac, okorjeli kockar i manipulator.
Lažljivi bjegunac
Silvani je posteljinom s kreveta prekrio usta i nos. Prolazile su minute dok se nije prestala trzati. Stavio joj je vrećicu na glavu, umotao ju u plahtu, prekrio tepihom i zapalio tamjan. To je napravio prije nego je pobjegao kako bi 'ubio' smrad koji bi se ubrzo krenuo širiti iz stana. Potom se sjurio niz stepenice s drugoga kata zgrade na Zelenom trgu i odšetao preko parkirališta u noć. Oka nije sklopio. U petak ujutro krenuo je nazivati sve - od majke ubijene djevojke do jedno od svoje dvoje djece ne bi li se lažno ispričao za otkazivanje dogovorenog susreta. Pretvorio se u lažljivog bjegunca.
Nesuđenoj punici Milici poručio je kratko: 'Silvani je naglo pozlilo, završila je u bolnici. Ali, ne brinite, bit će sve u redu. I još samo nešto, njezin je mobitel u servisu na popravku pa je ne možete dobiti'. Silvanina majka mu je u prvi tren povjerovala. Bila je zahvalna što joj javlja novost oko kćeri.
No tu Mario nije stao s lažima. Taj petak trebao je mlađe dijete koje boluje od cerebralne paralize odvesti na vikend druženje. Pronašao je izgovor: 'Malena, dobro me slušaj. Malo sam boležljiv. Imam proljev i ne bih te htio zaraziti'. Djetetovoj majci s kojom ne živi sedam godina i s kojom se spori oko skrbništva isprika je bila čudna.
Novac nestajao iz kuće
- Jako mi je loše, kod doktora sam - ponovio je Mario bolesnom djetetu koje ga je opet zvalo i željno očekivalo davno obećani susret. Prekinuo je telefonsku vezu. I nastavio odbijati daljnje djetetove pozive. Ne mogavši se više nositi s pritiskom, kćeri se javio posljednji put: 'Malena moja, u bolnici sam. Sumnja se na ono najgore.' Bilo je to zadnji put da su istražitelji locirali signal njegova mobitela.
Na poslu je uzeo slobodne dane. Očajnički je tražio sklonište. Bio je do te mjere očajan, da je odšetao u Studentski grad i banuo na vrata bivše punice, bake njegovo dvoje djece. Zvonio je i lupao, ali žena koja ga je poznavala u dušu i bila upoznata s detaljima koji su njezinu kćer, Marijevu bivšu suprugu, nagnali da ga otjera iz kuće. Nije ga puštala unutra.
- Otvorite, molim vas. Život mi je ugrožen - zavapio je Mario. Uzalud. Znao je da mu je policija za petama. Listao je novine i postao je svjestan da je snimka nadzorne kamere u zgradi zabilježila da je on bio jedini posjetitelj Silvanina stana te večeri kada je posljednji put viđena živa. Također je znao i da policajci imaju tu snimku.
Mario je ovisan o kocki postao još u srednjoj školi. Ali njegova supruga to nije znala. Lijepu udovicu hrvatskog branitelja nije prestao oblijetati od trenutka kada su se upoznali. Vjenčali su se. Osjetio je da bi s njom mogao pronaći toliko željenu sigurnost, financijsku podršku i smještaj. Već je tada bio zadužen na sve strane. Ona mu je pomogla zatvoriti neke kredite. Platila mu je vozački ispit, kupila mu je VW Passata na kredit. Njezina ljubav prema njemu nije imala cijenu. Međutim, nije znala za njegovu kockarsku bolest. Kockarnice su mu bile drugi dom. Doznala je to na najgori mogući način - kad je počeo nestajati novac iz kuće, kad su se nagomilale neplaćene rate kredita, pozajmice, ali i zaduženja kod kamatara od kojih se jedan nije libio posjetiti ih u potrazi za novcem koji mu Mario duguje. Supruga je Marija potjerala od kuće. Iako ga je voljela, sigurnost djece ipak joj je bila na prvome mjestu. Za djecu je kraće vrijeme izdvajao mjesečno 1000 kuna. Onda je prestao.
Krao i iz dječje kasice
Oni koji poznaju Marija, prisjetili su se jedne od epizoda iz njegovih mlađih dana, kada je postao otac bolesnog djeteta.
- To ga je dotuklo. Za dijete s posebnim potrebama treba više novca. Radio je kod malog privatnika. Šef mu je čak donirao invalidska kolica za dijete, a na kraju mu je, kad je vidio da Mario prokocka plaću, dao otkaz. Ostao je dužan bivšem gazdi, a za gotovinom je posezao i u dječjoj kasici. Za bolesnu kćer svejedno je bio idealni tata kojega voli. Čašćenje sladoledom za njega je bio bankrot. Dok je bio u obiteljskom okruženju, bio bi nervozan. Plakao je i govorio da će napustiti kocku. Na kraju je napustio stan. Njegova su djeca željela imati oca. A sada... - ispričao je Marijev poznanik.