Mjesto tragedije na Jarunskoj cesti u Zagrebu gdje je noćas život izgubila 20-godišnja Petra J. nakon što je na nju dok je prelazila pješački prijelaz, naletio nesavjesni 20-godišnjak na motociklu, stalno obilaze njezini prijatelji, poznanici, ali i građani koji je nisu poznavali. Pale svijeće, ostavljaju cvijeće i dirljive poruke. Nepregledna je to kolona tuge, suza ali i ljutnje jer je ugašen jedan mladi život koji je tek počeo živjeti punim plućima.
Kao reakcija na užas koji je zavio u crno Petrinu obitelj, večeras se kod Studentskog doma Stjepan Radić okupilo na stotine mladih. Obratio im se, pritom, studentski kapelan don Damir Stojić koji je čitajući Bibliju pokušao unijeti nadu i mir u sve prisutne.
- Nisam poznavao pokojnu Petru, ali moram priznati da je jedna od najtežih stvari za nas svećenike ulijevati nadu gdje vladaju osjećaji tuge, ljutnje i bijesa. Međutim, ja ne mogu drugačije nego ponavljati riječi nevinog patnika Joba koji je rekao: Ja znadem, moj izbavitelj živi i ne mogu ne vjerovati da postoji jedan drugi svijet. Mi to zovemo nebo. I mi smo pozvani svi na kraju života. Nadam se i vjerujem da pokojna Petra već ima udio u nebeskoj slavi. Dani su nam izbrojani. Dragi Bog nam je dao vrijeme da se posvetimo, a u onim trenucima kada je tragedija uzrokovana ljudskom nepromišljenošću izaziva se ljutnja. Ali ja bih vas zaista zamolio da se ljutnja ne pretvara u neku srdžbu. I ako je ikako moguće da se pronađe neko dobro uvijek u svemu ovome a to je da cijenimo život koji imamo. I da promišljeno živimo – rekao je don Damir Stojić nakon čega je poveo molitvu.
Okupljenima se, također, obratio i jedan od zagrebačkih studenata.
- Okupili smo se ovdje u spomen tragično stradaloj djevojci, našoj sugrađanki, kolegici. Osobno nisam poznavao Petru, ali to nije ni bitno. Svaki gubitak osobe je težak i nosi svoje posljedice. Ljut sam, ali i razočaran. Moglo je završiti potpuno drugačije, na drugi način koji nikad nećemo saznati. Pred njom su bile, vjerujem, najbolje godine no nažalost, neće ih osjetiti ni doživjeti. Ne mogu opisati koliko gorčine osjećam. Gledajući kako su sinoć ljudi iz doma promijenili svoje osjećaje.. vladao je smijeh i veselje, a onda šok. Ljudi gledaju u prazno i stoje nepomično u šoku. Probuđena je bila svaka emocija koju ne želimo imati - okupljenima je drhtavim glasom kazao student naglasivši da je tragedija probudila jednu ljudsku osobinu koju povremeno znamo nesvjesno ugasiti a zove se briga za drugoga. U samo par sekundi, podsjetio je dalje, može se izgubiti bliska osoba.
- Nikad ne znate koga ćete vidjeti sutra, a koga ne. To je mogao biti bilo tko od nas. Uživajte u svakom trenutku s prijateljima i bližnjima jer život nema reprizu. U nadi da je Petra sada na jednom boljem mjestu s kojeg nas promatra želim u svoje ime i ime svih nas izraziti sućut obitelji – zaključio je mladić.
