Što je guglao Danijel Bezuk: Na webu tražio gdje živi i gdje se kreće Plenković, ali i Milanović

Danijel Bezuk, napadač na zgradu Vlade koji je teško ranio jednog pripadnika osiguranja, intenzivno je na svom računalu dulje vrijeme pregledavao informacije vezane uz premijera Andreja Plenkovića, ali i predsjednika Republike Zorana Milanovića, saznaje Jutarnji.

Prema informacijama iz izvora bliskih istrazi, policija je na njegovu računalu pronašla tekstove, ali i fotografije s uredima Vlade i predsjednika, lokacijama tih objekata, rutama kojima se do njih dolazi te redovnim aktivnostima predsjednika i premijera. Najvjerojatnije upravo na tragu ovih saznanja iz istrage, ali i snimki nadzornih kamera s obližnjih zgrada, nalaze se i nedavne kategoričke tvrdnje iz Vlade da je meta napada najvjerojatnije trebao biti Plenković. Napadačev cilj, po svemu sudeći, bio je probiti se u zgradu Vlade s oružjem.

On je krenuo prema ulazu, ali kada su se ondje pojavili pripadnici policije, promijenio je plan i odmah je zapucao. Upravo rekonstrukcija Bezukove komunikacije, one preko društvenih mreža, ali i one iz oduzetih mobitela i vjerojatno osobnog računala, najvažniji su krak istrage, na kojoj od ponedjeljka združeno rade policija, SOA i Državno odvjetništvo. Na istrazi napada koji je Plenković u srijedu okarakterizirao kao teroristički čin paralelno radi niz timova, a s obzirom na to da je Danijel Bezuk kraće vrijeme boravio u Njemačkoj, gdje mu radi jedan od braće, putem međunarodne pravne pomoći zatražena je i pomoć njemačke policije.

Poticanje na mržnju?

Indicije koje je iznio premijer Plenković da je on bio meta napada utemeljene su prije svega na obavještajnim podacima SOA-e. Međutim, da bi se protiv nekoga pokrenuo kazneni postupak te informacije se moraju dodatno "profiltrirati" i vidjeti postoje li u komunikaciji potencijalnih osumnjičenika bitna obilježja kaznenih djela. Što se konkretnog događaja tiče, policija i državno odvjetništvo morali bi prikupiti dokaze da su konkretne osobe poticale Danijela Bezuka na napad na premijera ili još nekog od visokih dužnosnika. Također se ispituje je li u komunikaciji niza osoba s Danijelom bilo elemenata poticanja na mržnju ili prijetnji.

Danijel Bezuk u četvrtak u 13 sati pokopan je na groblju u Kletištu, a među onima koji su bili na posljednjem ispraćaju bio je i Goran Markovac, predsjednik Udruge pripadnika kutinske specijalne jedinice RIS, čiji je pripadnik bio i otac Danijela Bezuka. I on je jedan koji još uvijek ne može ni opravdati ni objasniti čin kojeg je počinio Danijel Bezuk.

"Teško mi je još uvijek o svemu govoriti jer sam potresen kao da sam pokopao nekog od svoje djece. Još teže mi je to shvatiti kad znam koliko je poštovanje Danijel imao prema pripadnicima policije. Policajac je za njega bio Bog, budući da mu je i otac bio specijalac, a kasnije, nakon što mu je poginuo brat, premješten je u temeljnu policiju i umirovljen je kao policajac u Kutini. Kada bih Danijela uspoređivao s nekom drugom djecom nas branitelja, za njega se nikako ne bi moglo reći da je bio problematično dijete.

Naprotiv. Sada ima raznih ljudi koji zlonamjerno tumače neke njegove objave na Facebooku, ali sigurno treba ustanoviti što ga je motiviralo na takav čin. Pretpostavljam da je bio nezadovoljan načinom vođenja države, da je to držao na neki način u sebi i možda se htio dokazati ocu. Ali, siguran sam da je otac znao za takvo nešto, sigurno mu ne bi dozvolio da to učini. Pa tko bi poslao svoje dijete u smrt? Siguran sam da je on mislio da je usmrtio policajca, da mu je proradila savjest i da je nakon toga počinio samoubojstvo. Ne mogu to drugačije objasniti", kaže nam Markovac.

Odlazak u Zagreb

"Ja znam da je Zdenko, Danijelov otac, kojeg ja i dalje smatram bratom po oružju, sam predao oružje. Bio sam prisutan kad su ga pustili iz policije i iako su neki htjeli pustiti informacije da je policija prema njemu bila nekorektna, on mi je sam rekao da su policajci prema njemu bili korektni.

Znam da je obiteljski auto bio kod kuće i da Danijel sigurno nije njime otišao u Zagreb. Ne znamo još sve pojedinosti, ali to bih i ja želio znati. Sa sigurnošću mogu reći da njega nitko ne bi mogao nagovoriti na takvo nešto. Bio je to očito neki njegov izraz revolta na stanje u državi, nepravde, činjenicu da oni koji su počinili ratne zločine slobodno šeću, ali to nikako nije način iskazivanja bunta", dodaje Markovac.

On kao bivši specijalac, čovjek koji je prošao rat, kaže da je i sam doživio premetačine policije zbog navodnog držanja oružja ostalog iz rata, i to zbog zlonamjernih dojava.

"Nitko tko želi miran san ne želi imati oružje u kući i neće ga imati u kući. Mi koji smo sudjelovali u ratu znamo njegovu ubojitost i nama je dosta oružja i rata. Smatram da oružju nije mjesto u kući", zaključuje Markovac.