SPLIĆANI ŠOKIRANI DAN NAKON UBOJSTAVA 'Drogu kupuju u dućanu, kalašnjikove preko oglasnika. Slavimo ubojicu, a nova djeca sve to gledaju i uče'

- Jadni smo ti mi svi skupa kada živimo u ovakvom svitu. Službeno su tri ljudska života ugašena, a neslužbeno jako puno njih. Upropaštene su mnoge familije. Kod nas je sve poremećeno: i društvo, i moral, i pravosuđe, i odgoj, sve skupa. Ovo je jedna užasna tragedija za cilo društvo...

Kazuje to jedan stariji Varošanin dok u nedjeljno jutro snima mobitelom krvave tragove na novim pločama na trgu na splitskom Šperunu, piše Slobodna Dalmacija.

Kaže da će poslati policiji i gradonačelniku slike jer su se tragovi mogli oprati, a ne da stoje tamo kao jezivi podsjetnik na ružne događaje koji su se zbili u naizgled mirnu, sunčanu subotu. Ljutit je i tužan, kaže, što je uopće došlo do takve tragedije kojoj je zamalo svjedočio da nije kojih pola sata prije otišao kući s unučicom s trga. Uzroke vidi duboko ukorijenjene u društvu.

- Problem je slojevit! Državom i gradom Splitom nam vlada hobotnica, sve je korumpirano, izopačeno, a ljudi su u stanju uzet stvar u svoje ruke. I onda je pola grada na strani mulca koji je presudio negativcima i tako sam postao negativac. Strašno! Sve ovo je stvarno tragedija - govori nam čovjek i ode kući, ljutito mrmljajući sebi u bradu.

Četiri lumina

Na šperunskom trgu netko je zapalio četiri lumina. Prolaznici se zaustavljaju i tiho šapuću. Lokalni restoran servira ručak, samoposluga odrađuje svoju smjenu, ekipa na Matejušci grije kosti uz pivo, štekati na Rivi po običaju su puni ko šipak.

Život ide dalje ko ringišpil na Starom placu. Ljudi previše ne komentiraju nemile događaje glasno. Prepuštaju se spokoju sunčanog dana, a ako ih što pitate - otkrivaju gorčinu.

- Grad nam se pretvorio u Napulj, Chicago - veli jedan momak.

Čovjek u svojim pedesetima prilazi nam i vuče paralelu s Tomislavom Horvatinčićem, Zdravkom Mamićem, osuđuje policiju, pravosuđe, dilere kojih je pun grad, drogu koja se prodaje ispred svakog dućana, oružje koje se nabavlja preko Njuškala...

- Živimo u Hrvatskoj di je kil mozga dvi marke. Potekli smo iz klanske zajednice. Ja se osjećam sigurno, ali triba znat da i ja funkcioniram ko član klanske zajednice... Oni koji tribaju radit svoj posal ne rade ga, dica primaju krive poruke ili ih uopće ne primaju. Voze skupa auta, skupe motore, imaju najnovije mobitele, naučeni su da sve dobiju odmah, bez muke, a tako i rješavaju probleme, brzopotezno i hladnokrvno. I onda se ovako nešto dogodi, pa se čudimo - njegov je komentar.

- Drž'te dicu na oku! To je sve šta ću van reć da prenesete u novinama - poručuje nam majka troje djece s adresom u Varošu, piše Slobodna Dalmacija.