To je bilo uobičajeno. Tako su činile tri generacije prije mene, ali nismo nasilno otvarali grobnice niti sam zube vadio iz zubala, oni su sami ispadali - rekao je u istrazi V. Š., jedan od 15 osječkih grobara i nosača, optuženih da su godinama krali dragocjenosti iz grobova ili s mrtvaca prije ukopa.
V. Š. je u Ukopu radio od 1998., a tužitelji ga terete da je preprodajom nakita s tijela pokojnika zaradio najmanje 40.000 kuna.
Njegovi kolege i on uzimali su zlatne zube, zubne navlake, satove, prstenje, lančiće... sve što je imalo sjaj i svoje mjesto na tržištu.
Bivši zaposlenici gradske komunalne tvrtke Ukop, koji su početkom veljače prošle godine uhićeni u velikoj policijskoj akciji zbog sumnje da su godinama iz grobnica i lijesova s tijela pokojnika uzimali dragocjenosti i dalje čekaju početak suđenja.
Sve je bilo trulo
Optužnica protiv njih podignuta je u prosincu prošle godine, no još nije potvrđena. Očekuje se da bi to moglo biti u svibnju, a ubrzo nakon toga na Općinskom sudu u Osijeku trebao bi biti zakazan i početak glavne rasprave.
- Nakit je bio na trulim kostima, a zube koji nisu ispali vadio sam kliještima - rekao je u iskazu optuženi D. V. U godinu dana, koliko je radio u Ukopu, tako je navodno zaradio oko 8000 kuna. Optuženici su isticali kako je bilo uobičajeno da grobar uzme sebi ono što pronađe prigodom prekapanja grobnica ili prelaganja starijih posmrtnih ostataka.
- Poklopac lijesa nije bio problem podići, jer je sve bilo trulo - rekao je B. R., dok je drugi istaknuo kako bi u nekim slučajevima samo protresao lubanju i pokupio zube koji bi iz nje ispali.
Optužnica govori o točno neutvrđenom broju pokojnika, ne znaju se njihova imena ni grobnice u kojima je krađa izvršena, kao ni koliko je to puta učinjeno. Budući da se ne znaju imena pokojnika, ne znaju se ni imena njihovih nasljednika koji bi se eventualno mogli smatrati oštećenicima. Nastavno na to, logično je i da se do sada nije javio nitko od obitelji ili osoba koje bi bile zakonski nasljednici nekog od pokojnika ili vlasnici grobnica koji su bili predmet tih djela. U cijelom slučaju nesporno bi trebalo biti oskvrnuće grobnica i povreda mira pokojnika, no i tu se opet postavljaju ista pitanja - kojih grobnica i kojih pokojnika. Isto tako, pitanje je i je li riječ o imovinskoj koristi male ili velike vrijednosti. Optuženici se terete za produljeno kazneno djelo, što znači da se iznos utvrđuje prema najvećoj pojedinačnoj šteti, no za sada kod većine optuženih nije poznat iznos najveće pojedinačne štete koju su počinili, odnosno najveće pojedinačne “zarade” koju su si priskrbili. Sve to jasno upućuje na zaključak kako će suđenje osječkim grobarima, osim s moralnog i društvenog, biti zanimljivo i s pravnog aspekta.
Nosio mrtvačev sat
U optužnici se spominju različiti iznosi koje su si optuženi priskrbili od 1993. do siječnja 2013. Radi se o iznosima od 2000 do 40.000 kuna, ali je i dosta primjera u kojima se govori o točno neutvrđenoj količini zlatnog nakita i novca. Kod nekih optuženika pronađeni su i zlatni zubi i navlake ukupne težine 493,7 grama, kod jednog je pronađeno pet bijelih zubi s metalnom oblogom, a jedan je i na saslušanju na ruci imao sat koji je skinuo s nekog pokojnika. U nekim slučajevima radili su svaki za sebe, ali u nekima su i dijelili plijen, pa tako i 4000 kuna od prodana dva zlatna zubna mosta u jednom slučaju.
Pivo, ćevapi i kladionica
Nakit su prodavali i u stanicama za otkup zlata, što je konačno bio i povod da ih se počne pratiti, jer ih je policiji i prijavio zaposlenik jedne od otkupnih stanica. Kod pojedinih optuženika pronađeni su i blokovi iz otkupnih stanica. Nosači tijela pokojnika to su pak činili neposredno uoči pokopa, nakon što bi rodbina izašla iz mrtvačnice, odnosno prigodom odijevanja ili brijanja pokojnika, kada su s njihovih tijela uzimali nakit. Zaradu su uglavnom trošili na pivo, ćevape, bonove za mobitele i u kladionicama.
Dr. Vuletić: Teško je dokazati tko je vlasnik ukradenih predmeta
Osim zbog morbidnosti djela i izostanka pijeteta prema pokojnicima, ovaj će slučaj biti zanimljiv i s pravne točke gledišta, čak i u pogledu kaznene odgovornosti. Grobare i nosače tereti se za teške krađe, ali pravni stručnjaci postavljaju pitanja tko je vlasnik ukradenih stvari, odnosno može li se u konkretnom slučaju mrtva osoba smatrati oštećenikom te je li ono što se ostavlja mrtvoj osobi tuđa stvar.
Dr. Igor Vuletić, docent na Katedri kaznenopravnih znanosti Pravnog fakulteta u Osijeku, naglasio je kako ne može govoriti o konkretnom slučaju, jer je riječ o postupku koji je u tijeku. Međutim, načelno ističe da za postojanje krađe ili teške krađe stvar mora biti “tuđa”. Sukladno tome, ako netko prisvoji stvar bez vlasnika, a isto tako i napuštenu stvar, ne čini krađu i ne može ga se osuditi za to kazneno djelo. To je stajalište potvrdio i Vrhovni sud.
- Ako je sud u dvojbi je li neka stvar “tuđa” ili je napuštena, ničija, dužan je primijeniti pravilo in dubio pro reo i uzeti tumačenje koje je povoljnije za okrivljenika te ga osloboditi odgovornosti za to kazneno djelo. Ono što može doći u obzir ako nema krađe je - utaja. To je utaja stvari koju je počinitelj našao ili do koje je slučajno došao. Za to je zapriječena zatvorska kazna do dvije godine. Međutim, i za to kazneno djelo je nužna pretpostavka da je stvar u nečijem vlasništvu. Suština je da za postojanje krađe ili utaje morate definirati vlasnika, jer inače stvar nije tuđa - kaže prof. Vuletić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....