Antonio di Gioia (54), koji se ranije zvao Rehan Skendžić i Ante Rehan Skendžić, bivši potpredsjednik radikalno desne stranke Nova hrvatska desnica Mladena Schwartza te serijski silovatelj, na zagrebačkom je Županijskom sudu u četvrtak nepravomoćno osuđen na 12 godina i 10 mjeseci zatvora zbog brutalnog silovanja i zatočenja jedne žene na području Zagreba u kolovozu 2013.
Lažni socijalni radnik
Prema presudi, di Gioia je ženi, inače majci troje djece, prišao dok je čekala red za pučku kuhinju te je primio za ruku i odvukao u jedan stan gdje se tri dana iživljavao nad njom pritom je tukavši i prijeteći joj da će je, ukoliko nekome nešto kaže, ubiti i zakopati u šumi te silovati njezina muža i djecu. Nakon toga ju je odveo njezinoj kući, a ukućanima se predstavio kao socijalni radnik koji ju je doveo nakon boravka u sigurnoj kući.
Žrtva od straha najprije ništa nije govorila da bi na kraju ipak u razgovoru s obitelji sve ispričala. Di Gioia je na suđenju poricao djelo, no vijeće kojim je predsjedovala sutkinja Tanja Pavelin Borzić nije mu povjerovalo, zaključivši da je iskaz žrtve vjerodostojan, a nadopunjuju ga i iskazi članova obitelji koji su potvrdili kako je Di Gioia doveo ženu kući lažno se predstavivši kao socijalni radnik.
Sud mu je izrekao visoku kaznu jer je Di Gioia, tada pod imenom Rehan Skendžić, već ranije osuđivan za istovrsna brutalna silovanja zbog kojih je u zatvoru proveo gotovo 15 godina, ali i na osnovi nalaza psihijatra koji je, vještačeći ga, zaključio da je riječ o osobi koja uopće nema empatije. Nakon kratke i neuspješne političke karijere, 1996. je na površinu počela isplivavati Skendžićeva puno mračnija strana, jednoga od najmračnijih seksualnih predatora u zemlji.
Surovo iživljavanje
Najprije je 1996. uhićen nakon što je na području Zagreba silovao 13-godišnjeg dječaka kojega je na prevaru pozvao u stan, a zatim se brutalno iživljavao na njemu na najsvirepije moguće načine. Za ovo djelo je bio osuđen na pet i pol godina zatvora, a tijekom postupka nekolicina njegovih pristaša znala je ispred suda održavati prosvjede tvrdeći da se radi o političkom progonu njihova čelnika.
Samo nekoliko dana nakon što je 2002. pušten iz zatvora u Lepoglavi, Skendžić je ponovno napao još svirepije. Naime, još dok je bio u zatvoru doznao je adresu supruge svojega zatvorskoga cimera, te je po izlasku otišao kod nje u stan rekavši joj da joj nosi poruku od supruga. Međutim, uz prijetnje nožem zatočio ju je u stanu te je silovao na izrazito brutalne načine.
Ilegalno oružje
Ubrzo je uhićen i osuđen na novih sedam godina i 10 mjeseci zatvora zbog silovanja, ali i ilegalnog posjedovanja oružja. Tijekom izdržavanja kazne Skendžić je promijenio ime u Antonio di Gioia, no za razliku od imena, navike nije promijenio jer je u kolovozu 2013. napao ženu zbog čega je sada osuđen na visoku kaznu.
Iako je di Gioia u četvrtak na objavu presude bio doveden iz Remetinca na zagrebački Županijski sud, nakon što je čuo da su na presudu došli fotoreporteri, počeo se bacati po jedinici za zadržavanje, te su pravosudni policajci na kraju izvijestili sutkinju da okrivljenik ne želi prisustvovati izricanju presude te je objava proglašena bez njega u sudnici.
Uvođenje pogubljenja i obvezan fizički odgoj
Di Gioia odnosno Skendžić je tijekom devedesetih bio jedan od vođa Nove hrvatske desnice te je ostao zapamćen po nizu nacionalističkih ispada koji su dobivali veliki prostor u medijima, a kao političar je znao pisati tekstove za nekoliko hrvatskih tiskovina. Ostao je zapamćen po izjavama kojima se zalagao za uvođenje smrtne kazne te obaveznog fizičkog odgoja kako bi se “ojačao duh nacije”.
“Uskoro će zagrebački trudbenici kada ujutro budu išli na posao moći uz savski nasip vidjeti gordu hrvatsku mladež golu do pasa kako izvodi tjelovježbe po svakome vremenu. Naša je mladež spremna na to. A to će pozitivno djelovati na ostale slojeve naroda. Ne može zamisliti kako će to biti lijep prizor - mladi i jedri Hrvati i Hrvatice kao jedan izvode vježbe”, jedna je od njegovih izjava.