Roditelji umrlog od sepse: ‘Presuda nam neće vratiti sina, ali možda će spasiti nečiji život’

Moj je Krešo uživao u životu. Imao je puno prijatelja i svi su ga obožavali jer je bio pozitivac. Bio je prirodni vođa, neustrašiv, pun samopouzdanja, mlad, pametan i snažan. Planirao se vjenčati dugogodišnjom djevojkom Petrom, a ja sam jedva čekala unuke. Uzeli su mi sina, ali i osobu koja mi je svakog dana davala do znanja da je život lijep i da treba uživati u njemu - kaže Dragica Grujić, majka Krešimira Grujića koji je 2009., u 27. godini, umro u varaždinskoj bolnici nekoliko dana nakon rutinske operacije hemoroida. Službeni uzrok smrti uspješnog mladog informatičara i zaljubljenika u ekstremne sportove bila je teška sepsa.

Naslutila nevolju

- Nakon smrti njegovi su mi prijatelji poklonili knjigu sjećanja s njegovim fotografijama. Iskočio je iz aviona padobranom, skakao bungee jumping, spuštao se divljom rijekom u čamcu, vozio bicikl, podizao atmosferu u društvu, sve je želio probati - prisjeća se njegova majka.

Tri godine nakon Krešimirove smrti njezina borba za pravdu počela je davati rezultate. Državno odvjetništvo podiglo je optužnicu protiv dvojice liječnika. Kirurga Zdravka Dolovskog (42) i voditelja medicinskog odsjeka abdominalne kirurgije Ranka Starea (59) sumnjiči se da su počinili teško kazneno djelo protiv zdravlja ljudi , odnosno da su nesmotrenošću, nedovoljnim dijagnostičkim pregledima i neadekvatnim operativnim zahvatom prouzročili smrt Krešimira Grujića.

- Odmah sam osjetila da nešto nije u redu. Rutinska operacija koja inače traje dvadesetak minuta trajala je gotovo sat i pol. Krešo mi je dan poslije, dok se još osjećao dobro, rekao i da je tijekom operacije čuo kirurga kako psuje i govori da ne može zaustaviti krvarenje. Međutim, meni je doktor Dolovski rekao da je sve prošlo u najboljem redu i da će Krešo uskoro biti otpušten iz bolnice - prisjeća se Dragica Grujić.

Krešimir je primljen u nedjelju, 11. listopada. Dan poslije dr. Dolovski obavio je operaciju hemoroida te je pacijenta i obitelj izvijestio da je sve prošlo u redu i da će Krešo uskoro kući. U utorak se Krešo osjećao dobro i činilo se da sve ide prema planu. No, dan poslije počeli su problemi. Pao mu je tlak i nekoliko se puta onesvijestio.

- U četvrtak se osjećao izrazito loše i tražila sam od dr. Dolovskog da nešto učini. On ga je pregledao i predložio da izvede još jednu operaciju, dodavši da to mora odobriti šef dr. Stare. Na kraju su obavili drenažu. Pitala sam dr. Starea zašto nisu obavili zahvat koji je prvotno predložen, no on mi je odgovorio da nije bilo potrebe za tim i da će sve biti u redu - prisjeća se Dragica Grujić.

Krešimirovo se stanje pogoršavalo iz sata u sat. U noći na subotu premješten je na intenzivnu njegu, gdje je ujutro dr. Dolovski izveo drugi zahvat, no bilo je prekasno.

- Izašao je iz sale i glasno rekao da je taj zahvat trebao napraviti prije dva dana, ali da ga Stare nije želio poslušati - prisjetila se majka. U nedjelju poslijepodne roditeljima Dragici i Radomiru liječnici su rekli da je njihov sin umro zbog teške sepse.

Pisma i razgovori

- Kratko i hladno, bez objašnjenja, tri kratke rečenice i gotovo. ‘Vaš sin je mrtav. Umro je zbog teške sepse. Žao nam je, pokušali smo sve da to spriječimo, ali smrt se nije mogla izbjeći’. Svijet mi se srušio - ističe majka.

Nakon Krešimirove smrti, Dragica i Radomir Grujić službeno su zatražili da se obavi obdukcija i alarmirali sve nadležne institucije, među ostalim policiju i Državno odvjetništvo. No, istraga o slučaju tekla je sporo i završila je tek tri godine nakon smrti.

- Znate li koliko sam razgovora obavila i koliko pisama napisala različitim institucijama? Ne znam više ni ja. Znam samo da sam tri godine bila u svakodnevnom kontaktu s Hrvatskom liječničkom komorom, Ministarstvom zdravstva, Državnim odvjetništvom. Razgovarala sam s ministrima, odvjetnicima, policajcima, više ni sama ne znam s kim. Nisam htjela odustati iako sam već počela razmišljati da ništa neću postići - kaže Dragica Grujić.

Komora ih amnestirala

Odmah nakon Krešimirove smrti bolnica je osnovala Povjerenstvo za provedbu izvanrednog stručnog nadzora koje je nakon kratke istrage utvrdilo da nije bilo pogrešaka u liječenju. Njegovi roditelji potom su liječnike prijavili i Sudu časti Hrvatske liječničke komore.

- Znali smo da povjerenstvo unutar bolnice nikada neće okriviti kolege pa smo se obratili Komori. Mislili smo, to su stručnjaci, znat će uočiti pogreške i prijavit će sumnje kako bi zaštitili profesiju, ali smo se razočarali - ističe majka preminulog.

Iako je Povjerenstvo za stručna pitanja i stručni nadzor HLK utvrdilo da “postoji osnovana sumnja da postooperacijski tijek nije vođen primjereno težini kliničke slike i rezultatima dijagnostičkih pretraga, a operacijski zahvat laparotomija učinjen je prekasno”, Sud časti na kraju je ipak oslobodio Dolovskog i Starea svih optužbi. No, ni to neustrašivu majku, inače medicinsku sestru u Županijskoj bolnici Čakovec, nije spriječilo da nastavi s borbom za pravdu. Telefonski razgovori i pisma počeli su davati rezultate u travnju 2011., dvije godine nakon Krešimirove smrti. Općinsko državno odvjetništvo tada je istražnom sucu Županijskog suda u Varaždinu podnijelo istražni zahtjev protiv dvojice liječnika.

Istraga je rezultirala optužnicom kojom se dr. Dolovskog tereti da je nesmotreno ocijenio da je u cijelosti zaustavio krvarenje, pa unatoč tome što se stanje pacijenta dva dana pogoršavalo, nije na vrijeme poduzeo dijagnostičke postupke već je s dr. Stareom obavio samo rektoskopiju i rengen.

Kasno uočeni hematomi

Obojicu se tereti da su nedovoljnim pretragama propustili utvrditi da su zbog daljnjeg krvarenja nastala dva veća hematoma, a kada su oni uočeni, Dolovski je nakon dogovora sa Stareom obavio pogrešan operativni zahvat: radi izbjegavanja nastanka septičkog šoka bilo je nužno učiniti drugi operativni zahvat. Zbog neadekvatne operacije došlo je do dodatnog prodora bakterija u organizam te nastanka i širenja gnojne upale potrbušnice i teške infekcije, pa je unatoč operaciji pacijent umro.

- Znam da mi presuda protiv Dolovskog i Starea neće vratiti sina, ali svojim je životom zaslužio pravdu. A, na kraju krajeva, presudom će moj sin možda pomoći nekome drugome da ostane živ - zaključila je Dragica Grujić.