PONIŠTEN PRVI LIHVARSKI UGOVOR OVJEREN KOD JAVNOG BILJEŽNIKA Sud naredio zelenašu: Vrati žrtvi stan u centru Zagreba!

Ugovor o zajmu ništetan je i ne proizvodi pravne učinke, a Hrvoje Franjić pobijedio je u sudskoj parnici svojeg oca Zvonimira i njegova “kreditora” Miru Ćalušića, spasivši time trosobni stan u centru Zagreba.

Ovo je ukratko prva presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu koja pobija pravnu valjanost ugovora koje je Miro Ćalušić sklapao s osobama koje su trebale gotovinu i bile spremne založiti nekretninu kao garanciju povrata. Zagrepčanin Hrvoje Franjić u tužbi je protiv svojeg oca Zvonimira Franjića, inače bivšeg ravnatelja Centra za socijalnu skrb u Zaprešiću, i Mire Ćalušića naveo da je vlasnik trosobnog stana u Jagićevoj 11 otkako mu ga je otac darovao. No otac je 13. travnja od Ćalušića posudio 17.000 eura i založio taj stan iako više nije bio njegov.

Nezakonite radnje

- Tom ugovoru o zajmu prethodile su nezakonite radnje između mojeg oca i Ćalušića, a sve seže još u 2010. kada je tata posudio 15.000 eura. I to je bio lihvarski ugovor i sada se na Općinskom kaznenom sudu vodi postupak protiv Ćalušića. Tata je zapravo primio manje novca iako u ugovorima stoji drugačije - tvrdio je Hrvoje Franjić, a sutkinja Ivana Požar ocijenila je njegov iskaz vjerodostojnim. Ćalušić, kojeg su na rasprave dovodili iz remetinečkog zatvora, protivio se navodima tužbe tvrdeći da se kod Zvonimira Franjića nikada nije radilo o stanju nužde, životne nevolje ili lakomislenosti kojom bi se on eventualno okoristio.

- Franjić je visokoobrazovana osoba i bio je šef Centra za socijalnu skrb, a sada tvrdi da ne razumije sadržaj ugovora. Ne postoji ni jedan dokaz da nije dobio novac koji piše u ugovoru, a svi su ugovori solemnizirani kod javnog bilježnika - tvrdio je Ćalušić. Javni bilježnik Ivan Parlov i javnobilježnički prisjednik Mate Juroš svjedočili su u ovom postupku, ali nisu se mogli sjetiti konkretnog slučaja.

Očev iskaz

Ugovor koji su solemnizirali proglašen je ništavnim na temelju iskaza Zvonimira Franjića.

Uobičajena praksa

- Stranke se uvijek kod solemniziranja upozoravaju na pravne posljedice ugovora. Prilikom ovjere ovjerava se da je to njihova prava volja, a da je postojala ikakva sumnja u to ne bismo ga ovjerili. Uobičajena je praksa da javni bilježnik svjedoči primopredaji novca - objasnio je poznati notar Ivan Parlov, a jednako je iskazao i prisjednik Juroš.

Sam drugotuženik Zvonimir Franjić pred sutkinjom je iskazao, ne opisujući detalje, da je 2010. upao u financijske probleme i obratio se Miri Ćalušiću tražeći pozajmicu od 5000 eura.

Ništa nije objašnjeno

- Prvi put vidjeli smo se Ćalušić i ja ispred ureda javnog bilježnika Parlova u svibnju 2010. Potpisali smo ugovor, a ja nisam vidio da u njemu umjesto 5000 stoji iznos od 15.000 eura. Ja vam ne znam što znači fiducij. Prilikom ovjere nitko me ni na što nije upozoravao niti se ugovor čitao. Znao sam samo da do listopada trebam vratiti između 6000 i 9000 eura. No u kolovozu iste godine tražio sam produljenje tog roka, a Miro je rekao da nema problema. Kasnije mi je rekao da mi je dug narastao na 30.000 eura, a ja sam mu dao 20.000. Kod primopredaje tog iznosa potpisali smo ugovor da mi se vraća vlasništvo stana, ali i još neki ugovor čijeg se sadržaja ne sjećam - rekao je Zvonimir Franjić, a njegov sin Hrvoje inzistirao je na tome da su pravni poslovi između njegova oca i Ćalušića ništavni.

Dužničko ropstvo

Nepravomoćnom presudom objavljenom ovog ponedjeljka u tome je uspio. “Pad” solemniziranog ugovora mogao bi biti prvi u nizu i svojevrsna nada za sve koji grcaju u dužničkom ropstvu. U travnju 2013. godine tužiteljstvo je podignulo optužnicu protiv Mire Čalušića, njegova brata, strica i još jedne osobe uhićene tri mjeseca ranije zbog niza optužbi organizirane skupine građana zbog sklapanja lihvarskih ugovora.

Državno odvjetništvo teretilo ih je za više od 25 lihvarskih ugovora sklopljenih od 2007. do 2013., a zbroj posuđenog novca i vrijednosti založenih nekretnina premašivao je 31 milijun kuna. Lihvarske ugovore navodno je sklopio sa 25 osoba u Zagrebu i Dubrovniku koristeći njihovu lakovjernost, životne i ekonomske neprilike te umanjenu mogućnost prosuđivanja, navode u tužiteljstvu.