Policajci optuženi za smrt Hrvata u Mannheimu: ‘Udarali su ga po licu, koljenom pritiskali leđa...‘

A. P. (47), njemački građanin hrvatskog podrijetla, preminuo je 2. 5. 2022. na trgu u Mannheimu nakon policijske intervencije. Sada je protiv dvojice policijskih službenika podignuta optužnica. Tekst je, uz manje preinake, preuzet sa ZEIT ONLINE portala.

Gospodin A. P. iz Mannheima imao je 47 godina. Bio je psihički bolestan 33 godine, samostalno je stanovao u vlastitom stanu te bio zaposlen i primao podršku u Radnoterapeutskoj zajednici Mannheim, jednoj od najstarijih zajednica za duševne bolesnike u regiji Rajna-Nekar. Tako govore ljudi koji su ga dobro poznavali. Kolegica s posla kaže da je tijekom pauze rado išla s njim zapaliti cigaretu ispred vrata. Kaže da je bio miran i, da, je s njim najradije išla na pauzu.

Tog ponedjeljka prijepodne došao je u Centralni institut za duševno zdravlje Mannheim (CI) na razgovor s liječnikom koji ga prati godinu dana i s kojim je našao zajednički jezik. „Prvi put me netko sluša”, rekao je obitelji, kao i da je sretan zbog toga što je baš taj liječnik zadužen za njega. Liječnik je mlad. Bolji mu je nego liječnici kod kojih je bio prije. Njemu vjeruje.

Gospodin A. P. trajno uzima lijekove i to samostalno. Kao što proizlazi iz forenzičkog izvješća Sveučilišne klinike u Heidelbergu, u čijem je posjedu redakcija ZEIT ONLINE portala, tog prijepodneva liječnik je ustanovio da je g. A. P. uzrujan, zbunjen i nekoherentan, sumnja na psihotični napad i propisuje mu visoku dozu lijekova. Gospodin A. P. u rizičnom je stanju i opasan po samog sebe. Liječnik želi smjestiti gospodina A. P. u „zatvoreni odjel”. Bilo je 11.20 sati. Pacijent se udaljava i odlazi. Pozvana je policija.

Policijski službenici L. i B. tog su prijepodneva, 2. 5. 2022., na dužnosti i pozvani su u Centralni institut. Gospodin A. P. izrazito je ranjiv. Nije počinio kazneno djelo, niti ikome prijetio. Gospodin A. P. otišao je u Centralni institut za duševno zdravlje Mannheim (CI) s punim povjerenjem prema svom liječniku. Na psihijatrijskom liječenju već je dvadeset ili dvadeset i pet godina. Bio je naručen na prijem u stacionaru. Bio je osoba iz ranjive skupine. Činjenica da nije počinio nikakvo kazneno djelo, nije bila važna.

Policijska intervencija uslijedila je u 12.06 h. U to vrijeme na trgu je vreva. Mnogo je zaposlenika iz obližnjih dućana i kupaca koji su na pauzi za ručak. U okolnim ulicama saloni su za vjenčanice. Mannheimljani taj dio grada nazivaju „Little Istanbul”.

Gospodin A. P. poznavao je trg, uvijek je tamo prolazio na povratku iz klinike. Imao je povjerenja u policiju, jedan njegov rođak također je policajac. Imao je povjerenja u liječnika.

Liječnik vidi gospodina A. P. da napušta zgradu - stoji u forenzičkom izvješću na koje se poziva i Državno odvjetništvo. Gospodin A. P. očito ne želi biti smješten u „zatvoreni odjel”.

Državno odvjetništvo piše da policijskim službenicima nije uspjelo navesti gospodina A. P. da se vrati u Centralni institut. Međutim, nije razvidno jesu li mu se uopće obratili i zazvali ga imenom. Kada se u hodu okrenuo prema policajcima, jedan od njih ga je suzavcem pošpricao u lice, ali bez učinka.

Njegovoj sestri čini se da je čula – kao što se moglo čuti na nadzornim snimkama – da je izvikivao svoje ime, iznova izvikivao ime vjerujući da su se policajci zabunili, da su ga zamijenili s nekim. Možda njegova sestra nije dobro čula, tužna je, ljutita, gnjevna, možda nije dobro čula. Obitelj ne može više gledati nadzorne snimke. Odveć im je bolno. Žene su brinule za g. A. P. Ponekad kada bi A. P. posjetio majku, rekao bi da se mora povući, da mora prileći. Obitelj je imala razumijevanja.

Majka je 1970-ih došla iz Jugoslavije, jedna je od mnogih na čijem radu se temelji prosperitet njemačke nacije. Njezin muž nije dobio radnu dozvolu, dobio je prava kao rodbina doseljenika, što mu je pripadalo. Ona ga je zato morala uzdržavati od svoje zarade kao krojačica u tvornici, uz dvoje djece. Gospodin A. P. obolio je još u pubertetu. Često je bio umoran, preosjetljiv, uznemiren. Brinu se za njega. A. P. uzima lijekove.

Nadležan je Centralni institut za duševno zdravlje Mannheim (CI). On stanuje sam, snalazi se, posjećuje majku, sudjeluje u životu obitelji.

Izvješće navodi da gospodin A. P. nakon napada suzavcem mora pljunuti, bježi, policajci trče za njim. Gospodin A. P. je pun lijekova, neuroleptika, antipsihotika i antidepresiva.

Zatim se, prema izvješću Državne kriminalne policije Baden-Württemberg priloženom redakciji ZEIT ONLINE portala, dogodilo sljedeće: navodni počinitelj 1, policajac, zgrabi ga s leđa; navodni počinitelj 2, policajac, udara ga nekoliko puta u lice. Navodni počinitelj 1, policajac, silom drži gospodina A. P. na tlu. Navodni počinitelj 2, policajac, nekoliko ga puta snažno udara, ponovno u lice. A. P. obilno krvari.

Gospodin A. P., licem je na pločniku. Jedan policajac koljenom mu pritišće leđa ili ramena, sjedi mu na leđima, drugi policajac stavlja mu lisice, dok on krvari. Gospodin A. P. se batrga. Viče u borbi za život, mlatara. 1 minutu i 21 sekundu nakon udaranja svladanog čovjeka koji je potrbuške ležao na tlu, glave pritisnute ustranu, on više ne može disati i ne daje znakove života. Proći će još 2 minute i 21 sekunda prije nego navodni počinitelji 1 i 2 puste gospodina A. P. Prolazi 6 minuta bez pokušaja oživljavanja.

Svjedoci: 70. Videozapisi: 120. Ljudi se skupljaju na mjestu događaja. Koliko ih je vidjelo taj čin? Trg je mjesto koje vrvi životom. Oko podneva je i zaposlenici i kupci na pauzi su za ručak.

Gdje je bio liječnik koji je policiju zamolio za pomoć? Jedno policijsko izvješće navodi da se liječnik nalazio pokraj gospodina A. P. koji je ležao na tlu. Na upit ZEIT ONLINE portala Centralni institut Mannheim moli za razumijevanje jer se „ni mi kao CI niti kolega u pitanju nećemo očitovati dok istraga ne bude službeno završena.”

Prolazi minuta za minutom. Žrtvu su okrenuli na leđa. Nekoliko osoba pokušava ga oživjeti. Pojavljuju se drugi policajci. A. P. je mrtav. „47-godišnjak je pretrpio gubitak kisika prvenstveno zbog dugog i teškog pritiska na trbuh i blokade gornjih dišnih puteva udisanjem krvi”, piše Državnog odvjetništvo.

9. 12. 2022. Državno odvjetništvo Mannheim objavilo je da diže optužnicu protiv dvojice policijskih službenika; protiv jednoga zbog nanošenja tjelesne ozljede na dužnosti s posljedicom smrti i pokušaj nanošenja tjelesnih ozljeda opasnih po život, a protiv drugoga zbog ubojstva iz nehaja. Zemaljski sud u Mannheimu razmatra optužnicu. Na snazi je presumpcija nevinosti.

ZEIT ONLINE portal kontaktirao je odvjetnice obojice policijskih službenika i zamolio njihove klijente za izjave. Odvjetnica policijskog službenika koji je prema optužnici Državnog odvjetništva nanio udarce, odgovorila je da je upit proslijedila klijentu, iako mu je savjetovala da se u ovom trenutku ne izjašnjava o optužbi. Policijski službenik nije odgovorio. Odvjetnica službenika kojeg Državno odvjetništvo optužuje za ubojstvo iz nehaja nije reagirala na upit.

Tijekom policijskih akcija u Dortmundu, Groß-Gerauu, Frankfurtu na Majni i Berlinu također su usmrćeni ljudi koji spadaju u skupinu osoba s duševnim bolestima. To su ljudi prema kojima društvo ima posebnu obavezu štititi ih.

„Inicijativa 2. maj” u Mannheimu organizirala je nekoliko komemorativnih skupova na kojima je sudjelovala obitelj ubijene žrtve. Stajali su uz crnu ploču s bijelim napisom da su policajci počinili ubojstvo, kao i s napisom: „U sjećanje na A. P.” U molitvi za pokojnika njegova rodbina mu želi da „odmori na mjestu svjetla, čistome mjestu, mjestu svježine, gdje ne postoje suze, patnja i bol – Bože svih duša.

Esther Dischereit piše eseje, poeziju, prozu, radio drame i kazališna djela. Pratila je istraživački odbor njemačkog Bundestaga o zločinima Nacionalsocijalističkog podzemlja (NSU). U čast ubijenim žrtvama napisala je knjigu „Cvijeće za Otela - O zločinima u Jeni” (2014., izdanje na engleskom 2022.). Bila je promatračica procesa u postupka protiv atentatora u Halleu i Wiederdorfu na Višem zemaljskom sudu u Naumburgu. Objavila je knjigu „Ne boj se, ispričaj sve - Atentat u Halleu i glasovi preživjelih.” (2021.)