Kada su sredinom veljače 2025. godine u velikoj akciji USKOK-a uhićeni bračni par Josip i Monika Šincek, još se nisu slutili razmjeri ekološke katastrofe koju će izazvati opasni otpad koji su godinama ilegalno odlagali kod Gospića, a slučaj se na kraju razvio u jedan od najtežih slučajeva ekocida u modernoj hrvatskoj povijesti.
Prave razmjere katastrofe otkrio je Nalaz koji je USKOK objavio tek početkom ovog mjeseca, i to, kako su naglasili, zbog povećanog broja novinarskih upita i opravdanog interesa javnosti nakon prosvjeda koji su zbog ilegalnog odlagališta održani krajem srpnja.
Prema nalazu Geotehničkog fakulteta, na lokaciji se nalazi oko 37.000 tona miješanog otpada, uključujući medicinski i elektronički otpad, plastiku te građevinske materijale. Tlo je teško onečišćeno metalima. Koncentracija bakra bila je oko 100 puta veća od dopuštene za poljoprivredno tlo, a na gotovo 18.000 četvornih metara uništeno je stanište. U podzemnim vodama nizvodno od odlagališta pronađene su i PFAS kemikalije, takozvane vječne kemikalije, pri čemu su vještaci zaključili da je izvor vrlo vjerojatno odlagalište, te su upozorili da se onečišćenje bez sanacije može nastaviti širiti podzemnim vodama.
Stiglo ozbiljno upozorenje sa Štampara: ‘Ne približavajte se lokaciji i ne dirajte otpad!‘
Šinceki su do tada bili relativno nepoznati široj hrvatskoj javnosti. O njima se mogao pronaći tek pokoji članak koji je slavio njihove inovacije u području otpada. Tako su primjerice 2019. godine bili su predstavljani kao inovatori koji pokušavaju riješiti problem plastike koju nije moguće reciklirati na klasične načine. Njihov projekt Eko-Mundus, kako su tada objašnjavali, od takve je otpadne plastike stvarao novi materijal bez dodavanja ljepila i drugih aditiva. Za njega su dobili zlatnu medalju na međunarodnom sajmu inovacija u Ženevi.
Od tog su materijala planirali izrađivati različite proizvode: od urbane opreme i građevinskih elemenata do ograda, bukobrana i pregrada. Predstavljali su i malu montažnu kućicu izrađenu od otpadne plastike, a cilj im je, kako su tada govorili, bio razviti proizvodnju takvih objekata.
Njihova se poslovna priča tako javno temeljila na ideji gotovo potpune oporabe plastike: otpad koji bi inače završio na odlagalištu trebalo je preraditi i pretvoriti u novi materijal za građevinarstvo.
Upravo su na temelju plana oporabe Šinceki i dobili dozvole za korištenje lokacije bivšeg silosa PPK Velebit u Gospiću.
Ličko-senjska županija je 10. listopada 2022. Tipos Resursu izdala dozvolu za gospodarenje otpadom, odnosno za oporabu određenih vrsta neopasnog otpada. Tvrtka, dakle, nije dobila dozvolu za odlaganje opasnog otpada na lokaciji u Gospiću, već je dozvola trebala omogućiti obradu otpada koji se može oporabiti i ponovno iskoristiti.
Dozvolu je izdao tadašnji viši savjetnik za zaštitu okoliša Ličko-senjske županije, Jerko Kostelac, do tada član HDZ-a koji je u Županiji radio od 2004. godine, a koji je uhićen sredinom lipnja nakon što je USKOK proširio istragu u tom slučaju. Prema sumnjama USKOK-a, radilo se o nezakonitoj dozvoli. Kostelac je prije potpisivanja dozvole trebao otići na teren i provjeriti zbrinjava li se na toj lokaciji otpad na zakonit način, što on, sumnja se, nije učinio.
Istražitelji sumnjaju da je Kostelac u postupku izdavanja dozvole naveo da na lokaciji nema nedopuštenog otpada, iako je na njoj i okolnim nekretninama bilo najmanje 5792 tone protupravno uskladištenog otpada.
U međuvremenu su na teren počeli izlaziti inspektori zaštite okoliša. Tijekom 2024. godine provodili su nadzore na lokaciji i utvrdili nepravilnosti. U svibnju su od Ličko-senjske županije zatražili ukidanje dozvole Tipos Resursu, a Županija ju je u lipnju i ukinula.
Samo nekoliko mjeseci kasnije, u listopadu 2024., Tipos Resurs dobio je novu dozvolu za gospodarenje otpadom, ovaj put do 2027. godine.
Upravo je ta dozvola otvorila novi krak USKOK-ove istrage u kojoj je par mjeseci nakon Šincekovih uhićen Kostelac. Istražitelji su tada počeli sumnjati da je Kostelac ponovno sudjelovao u izdavanju dozvole iako je znao da je Inspektorat prethodno tražio ukidanje prve.
Gospić nije jedini! Nova analiza otkriva: Još barem jednoj lokaciji prijeti sličan ekocid
Prema sumnjama USKOK-a, Kostelac je sastavio zapisnik o očevidu koji zapravo nije proveo te u njemu naveo da stanje na lokaciji odgovara uvjetima iz elaborata. Na temelju takve dokumentacije tvrtka je ponovno dobila dozvolu.
U prosincu 2024., prema podacima Inspektorata, inspekcija zaštite okoliša ponovno je zatražila ukidanje dozvole. Nova je dozvola nepravomoćno ukinuta rješenjem Ličko-senjske županije 18. veljače 2025., samo nekoliko dana nakon što je u velikoj akciji zbog sumnje na nezakonito postupanje s otpadom uhićeno više osoba, među kojima i Josip i Monika Šincek.
USKOK je već tada istraživao cijeli sustav koji su izgradili Šinceki, od načina na koji se otpad nabavljao i prevozio, preko dokumentacije koja je pratila njegovu obradu, do načina na koji je završavao na različitim lokacijama u Hrvatskoj.
Na gomilanje otpada godinama su upozoravali i građani. Građanska inicijativa "Gospić je naš dom" tvrdila je da su sumnjivi kamioni na lokaciji PPK Velebit počeli privlačiti njihovu pozornost još 2022. godine. Govorili su o velikom broju kamiona koji su otpad dovozili gotovo svakodnevno, često u kasnim noćnim satima, te o snažnom neugodnom mirisu koji se širio iz prostora na kojem se otpad skladištio.
Tijekom 2023. i 2024. godine nastavili su slati prijave i materijale nadležnim institucijama. Početkom 2024. godine slučaj su, prema njihovim navodima, prijavili i putem MUP-ove aplikacije, a fotografije i snimke kamiona slali su policiji, Državnom inspektoratu, Gradu Gospiću i Ličko-senjskoj županiji.
U vremenu u kojem su trajali nadzori, izvidi, ukidale se i izdavale dozvole, otpad se nastavio gomilati. Dok je ranije vještačenje upozoravalo na mogućnost prodora onečišćenja, dopunsko vještačenje sada je prvi put konkretnije pokazalo vječne kemikalije u podzemnim vodama. Tek će naknadna vještačenja pokazati što se u otpadu zapravo nalazilo i kakve je posljedice ostavio na tlo, stanište i podzemne vode.
