OSLOBOĐEN VOJISLAV BLAŽEVIĆ 'Nisam bombaš, ali moje je ime oblaćeno za cijeli život'

Iako sam nepravomoćno oslobođen zbog predočenog mnoštva dokaza, obilježen sam za cijeli život. Od dana uhićenja pribijen sam na stup srama i s tog stupa nikada neću biti skinut. Kaže se da nas treba boliti briga za nepoznate i za njihovo mišljenje, ali moje ime je oblaćeno. I to boli - ispričao je drhtavim glasom za Jutarnji list Vojislav Blažević, nepravomoćno oslobođen optužbi da je početkom 2013. postavio i aktivirao dvije eksplozivne naprave u Zagrebu.

Blaževiću se sudilo za dvije eksplozije koje su u siječnju 2013. zgrozile Hrvatsku. Prva bomba bila je podmetnuta pod prugu u Susedgradu i raznijela je tračnice kada je na nju naletio teretni vlak. Druga je pak dva dana kasnije eksplodirala kod autobusne postaje na Aleji Bologne i u njoj je Blažević ozlijeđen, a tada su ga i uhitili.

Pravo na odštetu

- Pravo na odštetu sigurno imam. Ali nikakvi novci me ne mogu zadovoljiti. Bio sam u zatvoru, 62 dana nisam jeo. Pio sam samo vodu i voćne sokove. Izgubio sam 33 kilograma. Žao mi je što odgovorne za ovaj životni linč ne mogu zgrabiti za kravatu. Onaj tko nije bio u zatvoru ne zna što je to. Sve me skupa jako ražalostilo - govori Blažević i ističe da je vjerovao u državu koja, pak, “za cilj ima osuditi bilo koga samo da se popravi statistika i smiri napetost u društvu”.

Nema dokaza

Uvjeren je da ga je tužiteljstvo željelo po svaku cijenu strpati opet iza rešetaka. Pritom izražava zahvalu sutkinji koja je “radila po slovu zakona i na njezin sudski pravorijek nije utjecao medijski pritisak prema kojem sam prozvan bombašem međunarodnog karaktera”.

- Za prvu eksploziju čuo sam samo iz medija. Što se tiče druge, kriv sam samo jer sam imao nesreću da se tamo nađem i jer se nisam okrenuo i otišao, već sam išao upozoriti ljude da se maknu da ne stradaju - tvrdio je Blažević u obrani. U pritvoru je bio do srpnja 2013., a jedno je vrijeme u Remetincu štrajkao glađu.

Oslobađajuću presudu donijela je sutkinja Jasna Rađenović zaključivši kako protiv Blaževića nije bilo materijalnih dokaza.

Tragove nitrata u njegovu autu, koje je policija pripisala TNT-u, sutkinja je obrazložila dvjema mogućnostima. Prvo, da je je tijekom postupka dokazano da su to vozilo osim Blaževića koristili još neki ljudi; i drugo, da je riječ o sastojku niza drugih spojeva kao što su i umjetna gnojiva i hepo kocke, a ne samo eksploziv. Što se tiče druge eksplozije, sutkinja je zaključila da je iskaz vozača autobusa koji je vidio da se Blažević naginje nad kutiju s bombom nelogičan zato što je on Blaževića teško mogao vidjeti s mjesta gdje se nalazio.

Blažević još ističe da su optužbe povezane s poduzetnikom Tomislavom Horvatinčićem neumjesne jer je s njim bio u korektnim odnosima i uvijek mu je platio svaku lipu obavljenog posla iz svijeta telefonije.

Ne ponovilo se nikome

- Nikad nisam bio vojno lice, kako se tvrdilo. Jedva sam progurao kroz JNA kao mornarički vezist na Malom Lošinju 13 mjeseci i 27 dana. Bilo je to vrijeme ‘ili vojska ili zatvor’. Vojska i njene doktrine najgluplja je institucija koju je izmislio čovjek, a da ne govorimo o sredstvima za uništenje i ubijanje.

Na kraju sam u zatvoru završio nevin, našao sam se u krivo vrijeme na krivom mjestu. U ćeliju sam dopremljen ozlijeđen i oštećenog desnog bubnjića. A kako sam ležao na lijevom boku, nisam dobro čuo kad je stražar nešto pitao. Isprebijao me pendrekom - prisjetio se još Blažević s napomenom “ne ponovilo se to nikome”.