Ante Tomić i Kristijan Polovanec novi su svjedoci na suđenju Zdravku Mamiću i ostalim optuženima na Županijskom sudu u Osijeku za nezakonito izvlačenje 19,1 milijun eura iz Dinama te su ustvrdili da nikada nisu čuli za tvrtku Corporate Advantage Limited (CAL), koja im je navodno platila dug koji je Dinamo imao prema njima iz vremena kad su bili pod ugovorom sa zagrebačkim klubom.
I Tomić i Polovanec odgovorili su na upit tužitelja Svena Miškovića da nikada nisu potpisivali nikakve izjave ili sporazume sa stranim trgovačkim društvima, a vezano uz eventualna dugovanja Dinama prema njima, niti su čuli za CAL.
Suvlasnici te tvrtke, prema dokumentaciji USKOK-a, bili su optuženi Zdravko Mamić i njegov sin Mario, a optuženi Sandro Stipančić sudjelovao je u poslovanju te tvrtke sa sjedištem u Londonu.
Nepostojeći dug
USKOK, naime, vezano uz poslovanje CAL-a tereti Zdravka i Marija Mamića te Damira Vrbanovića i Stipančića da su na štetu Dinama pribavili nepripadnu imovinsku korist Zdravku i Mariju Mamiću te Stipančiću.
Tako su Vrbanović, u ime Dinama, i Stipančić, u ime CAL-a, "zaključili Sporazum o preuzimanju duga kojim se GNK Dinamo navedenom društvu obvezao na isplatu ukupnog novčanog iznosa od 3.000.000,00 eura, do kraja ljetnog prijelaznog roka 2005. godine, na ime nepostojećih dugovanja koje ima prema igračima GNK Dinamo".
Na popisu je 17 igrača, među kojima i Tomić, kojemu je po tom sporazumu navodno isplaćeno 148.000 eura, te Polovanec, kojemu su navodno isplaćene 222.000 eura.
- Dinamo mi nikada nije bio dužan 148.000 eura, niti mi je uopće ostao dužan. Marija Mamića poznajem, ali nisam s njim nikada imao zaključen ugovor niti s tvrtkama u njegovom vlasništvu, kao niti s Nikkyjem Arthurom Vuksanom - rekao je Tomić, a isto je o CAL-u rekao i Polovanec, dodavši kako se sjeća da je potpisao neki papir kada je odlazio iz Dinama vezano uz raskid ugovora i preciziranje rokova isplate duga.
Nije mogao potvrditi da mu je Dinamo ostao dužan 222.000 eura, nego je rekao da je dug bio 100.000 eura te da im je dio oprostio, "a mislim da je moj otac jednom preuzeo 25-35.000 eura".
Tomić je u Dinamu proveo devet profesionalnih sezona, od 2001. do 2010. godine, a upravo mu je Zdravko Mamić bio prvi menadžer. Štoviše, Tomić je na sudu rekao da mu je Mamić bio savjetnik sve vrijeme dok je igrao u Dinamu. Međutim, nije imao s njim nikakav ugovor o zajedničkom ulaganju.
Tomić je iz Dinama otišao dvije godine prije isteka ugovora, pri čemu je s Mamićem dogovorio da mu isplate 80.000 eura za jednu godišnju ratu, a druge se odrekao kako bi dobio čiste papire. Da se nisu dogovorili, ostao bi u klubu i naplatio 160.000 eura, ali je inzistirao na odlasku. Dinamo mu nije ostao dužan, a ne sjeća se da je ikada primio novac na ruke.
No, nakon što mu je Filip Glavaš, Mamićev branitelj, predočio potvrdu od 3. listopada 2003., a prema kojoj je od Zdravka Mamića primio 5000 eura na ime ugovorene rate, Tomić je kazao da je to njegov rukopis i njegov potpis te da to ne bi potpisao da nije primio novac, iako se tog čina ne sjeća.
Čiji je potpis?
I Polovancu su predočene dvije takve potvrde. Jedna iz 2004. godine na 40.000 eura i druga iz 2005. godine na 25.000 eura, a na obje piše da je novac dobio od Zdravka Mamića na ime Dinamova duga.
- Na ovoj iz 2004. je moj rukopis i potpis, iako se ne sjećam da sam taj novac primio, ali ostavljam da je to moguće. Na ovoj iz 2005. godine nije moj potpis i ne sjećam se da sam taj novac primio. Ostavljam mogućnost da je to onih 25-30.000 eura koje je moj tata primio, ali ovo nije ni njegov potpis. Nije isključeno da je tata umjesto sebe potpisao mene - rekao je Polovanec, a kada ga je Glavaš upitao za očevu adresu, očito s namjerom da ga pozovu kao svjedoka, Polovanec je odgovorio da mu je otac preminuo.
Inače, Mamićeva obrana tim potvrdama dokazuje da je riječ o novcu s Dinamova računa u Klagenfurtu kojim je Mamić plaćao Dinamove obveze, te da ih nije, kako tvrdi USKOK, trošio na sebe. Tužitelj Mišković je, pak, u tom smislu pročitao dijelove iskaza koji je Polovanec dao u istrazi 2015. godine.
Tada je rekao da mu je Dinamo ostao dužan otprilike 50.000 maraka, ali kako je želio otići, dogovorio je s Mamićem i Vrbanovićem da ga puste, a da se on odrekne duga, kao i da mu Dinamo nikada nije platio dug, niti da je on poduzimao radnje da mu to plate. Na sudu je to promijenio i sada tvrdi da mu je Dinamo bio dužan 100.000 eura i da mu je isplaćen dio duga, nekih 25-35.000 eura.