Rijetka su kaznena djela za koja ne postoji zastara. Uglavnom imaju vremenski rok nakon kojeg ih se, po sili zakona, treba prepustiti zaboravu.
No, stvarnom životu za zločin nema zastare jer ostavlja neizbrisiv trag – na žrtvama, onima koje su ga preživjele, na njihovim najmilijima, a nepovratno se mijenjaju i osobe koje su ga počinile, ali i svi iz njihove okoline.
Ovim serijalom Slobodna Dalmacija podsjeća na neke od tih zločina: rekonstruira one koji su prekriveni zaboravom za širu javnost ili one iz razdoblja kada sadržaji crnih kronika nisu bili viralni.
-----------------------------------------------------------------
U nedjelju 12. siječnja 1997. godine, tijekom jutra, Hitnoj pomoći je prijavljena smrt Valentine Josipović, djevojčice stare godinu i pol dana. Kako su izjavili majka Ana Josipović (38) i očuh Davor Josipović (29), dijete se ugušilo tijekom spavanja u stanu u Šimićevoj ulici u Splitu u kojemu su živjeli. Liječnici su obavijestili policiju jer su se na glavi djevojčice, na predjelu sljepoočnice, vidjele modrice.
Majka i očuh odmah su uhićeni zbog sumnje da su nanijeli ozljede djetetu te da su one izazvale smrt. U ponedjeljak su supružnici Josipović privedeni istražnom sucu Županijskog suda u Splitu uz kaznenu prijavu zbog ubojstva i pomaganja u ubojstvu.
Kaznena prijava otkrivala je mučne detalje godinu i pol dana dugog života curice Valentine Josipović. Prvi majčin suprug, s kojim je imala sedam sinova, poginuo je u Domovinskom ratu kao pripadnik HV-a braneći Dubrovnik. Njegova udovica i sinovi, u dobi od pet do 15 godina, dobili su na korištenje dvosoban stan na predjelu Blatina, u Šimićevoj ulici, na osmom katu. Kako Ana nije vodila brigu o svojim sinovima, Centar za socijalnu skrb uzeo joj je djecu.
Najstarijeg sina su smjestili kod bake po majci, dok su ostali smješteni u Dom za nezbrinutu djecu kod Crikvenice. Nakon što je Ana u lipnju 1995. godine rodila Valentinu, otac curice s kojim majka nije bila u braku nije želio službeno priznati očinstvo, iako se kraće vrijeme sam brinuo o djevojčici.
Poslije je brigu o djetetu preuzela majka Ana, koja je u prosincu 1995. godine upoznala Davora Josipovića i on ubrzo dolazi živjeti kod nje u stan. Vjenčali su se u veljači 1996. godine, kada je Davor posvojio Valentinu i dao joj svoje prezime.
– U početku se on sam brinuo za Valentinu. Često sam ga viđala u parku kako se igra s malom, ali nakon nekog vremena se iz njihova stana sve više čuo dječji plač.
Jednom sam vidjela modrice na licu djevojčice, ali Ana to nikada nije prijavljivala policiji. Čula sam jednom Davora kako viče na balkonu njihova stana: “Guba neće da jede!”.
Saznanja svjedoka
Kako ja sa svoga balkona mogu vidjeti njihov, ugledala sam kako je gurnuo malenu o pregradu, pala je, a on je dohvatio i stao je tresti. Prijavljivala sam i policiji i Centru za socijalnu skrb, i to ne samo ja, nego i drugi susjedi.
Kada je policija došla, pokucali su meni na vrata i rekli da me Davor prijavio kako ih špijuniram i tresem mrvice na njihov balkon. Iz socijalne skrbi su mi rekli da moram napisati prijavu Mjesnoj zajednici, a da po njihovim saznanjima Ana Josipović sada ima sređen život – kazala je jedna od susjeda.
U kaznenoj prijavi inspektori su naveli saznanja svjedoka da je Davor na Valentinu vikao, tukao je šibom i šakama. Nesretno dijete bojalo se očuha, a njezin plač bi ga samo još više iziritirao. Prema izjavi Davora Josipovića, sve teže je podnosio plač djevojčice.
– Zaposlio sam se u “Plovputa”, ali sam primjećivao kako sam se promijenio te sam potražio pomoć liječnika, kojem sam se požalio na “vijetnamski sindrom”. Proveo sam četiri godine u odori HV-a, a zatim godinu dana u francuskoj Legiji stranaca. Kazao sam doktoru kako ne mogu podnijeti plač djeteta. Iako sam Valentinu volio, kada bi zaplakala, ja bih je mrzio – rekao je policijskim istražiteljima.
Dijete u tolikoj mjeri nije podnosio da bi je vezivao za krevetić da se po noći ne bi budila i plakala, naveli su istražitelji. Pet-šest dana prije smrti djevojčice, čak joj je u usta stavljao krpu da ne čuje njezin plač.
U subotu, dan prije smrti djevojčice, Ana se probudila prva i skuhala ručak te je dan protekao mirno do poslijepodneva. Oko 17 sati Valentina je zaplakala te je Davor prosuo sol po parketu uz balkonska vrata, ogolio malenoj noge i stavio je da kleči pola sata, što je inače znao raditi.
Zatim je djevojčicu okupao, skuhao joj dva jaja za večeru, nahranio je i stavio je spavati oko 18 sati. Zamotao ju je u dekicu i polegao je na madrac na podu koji je služio kao krevetić.
Preko nogu i trbuha joj je vezao konopac i otišao u dnevni boravak gledati utakmicu na televizoru. Valentina nije zaspala, odvezala se i oko 20 sati počela plakati te se Davor vratio u sobu.
Podignuo je djevojčicu s madraca na podu, stavio je na kauč i tri puta je udario šakom u sljepoočnicu te je i pljusnuo. Valentina je od udaraca klonula očuhu na rukama, a on ju je ponovno stavio na improvizirani krevet na podu.
Polegao ju je potrbuške, a glavu joj je okrenuo prema zidu, nakon čega odlazi u dnevni boravak. Majka Ana nije reagirala na zbivanja, navedeno je u prijavi.
Oko 22 sata Davor je povirio u sobu i vidio da Valentina miče rukama, rekao je policajcima, te je otišao na spavanje. Tijekom noći ga je probudila Ana govoreći kako Valentina plače, a on se okrenuo na drugu stranu i nastavio spavati.
Majka odlazi u sobu i odvezuje djevojčicu jer je ugledala da joj je benkica krvava te da se pomokrila. S Valentine je skinula prljavu odjeću, okupala je, odjenula u čistu odjeću te je ponovno polegla potrbuške na madrac i vezala.
Krvavu odjeću i prljavu pelenu odmah je oprala i stavila sušiti na radijator. Ujutro je ušla u sobu i našla djevojčicu mrtvu te zajedno s Davorom odlazi kod susjeda telefonirati.
Prvo su obavijestili Aninu majku da je Valentina umrla u snu, a zatim i Hitnu pomoć, s koje su liječnici pozvali policiju.
– Od udaraca šakama po leđima i glavi, na djevojčici su nastali krvni podljevi, odnosno teške tjelesne ozljede od kojih je došlo i do krvarenja te je pala u komu. Kako su je polegli potrbuške i vezali, došlo je do potpunog začepljenja dišnih puteva i gušenja, od kojeg je nastupila smrt – kazao je sudski vještak patolog nakon obdukcije.
Nikad nađeno tijelo
Iz iskaza svjedoka otkrilo se da je Ana trebala krajem kolovoza ili početkom rujna 1996. godine roditi jer su je viđali u visokom stadiju trudnoće. No nitko nije imao saznanja o tom novorođenčetu te su inspektori strahovali da je počinjeno čedomorstvo, za što su u konačnici također osumnjičili Anu i Davora Josipovića.
Odlučili su se na takav čin zbog svađa jer Davor nije vjerojao da je dijete njegovo, kako je tvrdila Ana. Prijavili su ih da su tijelo tek rođene ženske bebe, koju su nakon poroda u drugoj polovini 1996. godine ugušili u stanu, stavili u crnu vreću i bacili u grobnicu na području Kaštela, do kojih su došli autobusom.
Istražitelji tijelo tek rođene djevojčice nisu nikada našli, ali su kao dokaz imali izjave dviju Aninih prijateljica, koje su bile prijavljene za prikrivanje kaznenog djela. Prilikom uhićenja zbog smrti Valentine, znači četiri mjeseca od opisane trudnoće i poroda, u siječnju 1997. godine, Ana Josipović bila je u drugom mjesecu nove trudnoće.
Iz Centra za socijalnu skrb Split demantirali su navode stanara zgrade u Šimićevoj ulici da nisu reagirali.
– Situacija u obitelji Josipović stalno se nadzirala i provjeravala. Ja sam osobno razgovarala s jednom od žena koje su zvale i rekla joj da bi nam pomoglo kada bi stanari u ime kućnog savjeta napisali izjavu u kojoj bi naveli sve što su vidjeli i čuli. Naravno, i da se poslije pojave kao svjedoci u postupku.
To su, međutim, odbili. Unatoč tome, mi smo postupak pokrenuli prošle jeseni, kada smo i dobili dojave. Nekoliko puta naši djelatnici su bili na vratima stana, ali nikoga nisu zatekli.
Što se tiče Ane Josipović, prilikom prvog postupka kojom su joj oduzeta djeca i smještena u Dom, psihijatar je zaključio kako se radi o osobi sposobnoj da se brine o djeci, iako se radi o osobi smanjenih intelektualnih sposobnosti. Treba naglasiti kao Ana nikada nije fizički zlostavljala djecu, već je često izbivala iz kuće i ostavljala ih bez brige.
U zdravstvenom kartonu djevojčice nisu navedene nikakve ozljede, a kada ju je Ana nekoliko puta dovela kod nas, na djetetu se nisu mogli primijetiti znakovi maltretiranja – kazala je djelatnica iz Tima za zaštitu djece u pomanjkanju roditeljskog staranja.
Supružnici Josipović su poslani na vještačenje u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče u Zagrebu, gdje su proveli četiri mjeseca, nakon kojih su vraćeni u istražni zatvor na splitskim Bilicama.
Sredinom srpnja 1997. godine optuženi su za ubojstvo dvoje djece, Valentine stare 18 mjeseci i tek rođene ženske bebe. Osuđeni su na Županijskom sudu u Splitu na po dvadeset godina zatvora svaki, što je tada bila maksimalna moguća kazna.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....