Županijska bolnica Čakovec u četvrtak je ujutro bila pod opsadom. U bolnici su se izmjenjivali policijski inspektori, stručni nadzornici, inspektori Ministarstva zdravstva, državni odvjetnici i unutarnja kontrola ne bi li se utvrdilo kako je točno preminuo Antun Toplek (62). Znalo se da mu je bio nenamjernom pogreškom ubrizgan krivi preparat, a sad se zna i koji.
- Radi se o medicinskom sredstvu koje se primjenjuje kod toalete pacijenata i sličnih postupaka, pojasnio je ravnatelj Tomislav Novinščak.
S preminulim, koji je bio u samoizolaciji, pa su primijenjena posebna pravila, tijekom dijalize je bila samo jedna sestra, koja je. shrvana, od jučer na bolovanju. U bolnici je bio kaos. Kad čovjeka koji rutinski dođe odraditi terapiju hemodijalizom umjesto da se sam odveze kući, odvezu u Zagreb na obdukciju, kaos i treba biti. Antun Toplek umro je na Odjelu za hemodijalizu od zakazivanja svih organa, nakon što mu je medicinska sestra u venu ubrizgala još nepoznatu supstancu.
Bijeli lampaš
Jutarnji neslužbeno doznaje što je tome prethodilo. Sestra u kasnim dvadesetima četiri je sata u skafanderu, s maskom i vizirom brinula o pacijentima na dijalizi. Antuna su, kad je stigao, jer je bio u mjeri samoizolacije, odveli u drugu sobu. Sestra je uzela pladanj i na njega stavila sve potrebno da ga pripremi na postupak. Na odjelu hemodijalize sve se tekućine drže u špricama na kojima treba biti napisan sadržaj.
Kako je i zašto došlo do toga da je Antunu ubrizgala pogrešnu, još uvijek se ne zna. Jednako tako se ne zna niti je li liječnik bio nazočan Antunovu priključivanju na dijalizu, a što je obavezan biti.
Iako, nitko ne zna kakva je nevera u glavi i srcu Antunovih najbližih. Supruga Anika, sin Antonio i kći Tatjana zajedno su u obiteljskoj kući u međimurskom Štefancu.
Široka ulica u selu Štefanec je mirna. Bijela kuća na kat, uvučena od ceste malo dublje nego ostale u nizu, kuća je Toplekovih.
Ljudi u selu nisu niti znali da ima problema s bubrezima. Nije čovjek koji bi se žalio, nit' su Međimurci znatiželjni ljudi. Osim toga, Antun je bio jak čovjek, svi će u selu njegove osobine sažeti u jednu riječ - dobričina.
- Tonček je zaista bio dobar susjed. Kad sam se doselio prije 25 godina, tu su bile sam dvije, tri kuće. Tonček bi uskočio kad god je trebalo - kaže susjed.
U seoskoj krčmi na početku ulice poznaju Antuna, ali ne iz kafića.
- Nikad ga nisam vidio u krčmi - tužno se prisjeća prijatelj Antun Kovačić.
- Nije to nimalo lako. Sad ga imaš, sad nemaš, a izgubiš ga tako bezveze. Netko je grdno pogriješio - kima u nevjerici glavom.
Tijelo tragično preminulogas upućeno je na obdukciju koja se provodi u Zagrebu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....