PRAVDA NA STRANI MOĆNIKA

Pohlepni susjed na osobama s invaliditetom zaradio milijune, sud kao potpis prihvatio - otisak prsta!?

Ovrhu je u zadnji tren spriječila velika skupina mještana Lovrečice koji su vlastitim tijelima, uz potporu lokalnog svećenika, blokirali put policiji

Cvita Liščević

 Manuel Angelini/Istra24
Ovrhu je u zadnji tren spriječila velika skupina mještana Lovrečice koji su vlastitim tijelima, uz potporu lokalnog svećenika, blokirali put policiji

Koncem devedesetih u Lovrečicu kraj Umaga doseljava se Tadija Šarac, povratnik iz njemačkog Mannheima, podrijetlom iz Tomislavgrada.

Po dolasku u Istru ubrzo je stupio u kontakt s obitelji Visintin - majkom Šimicom i kćeri Cvitom. Obje su bile osobe s težim intelektualnim teškoćama; sudski vještak Aldo Radoš još je 2004. utvrdio da je Cvita intelektualno teško oštećena od rođenja, dok je njezina majka bila nepismena, neuka i čitavog života ograničenih mentalnih sposobnosti, piše Dražen Majić za portal Istra24.

Nakon smrti Šimičina supruga Remigija, Šarac im počinje pomagati sitnim uslugama, vozeći ih liječniku i u trgovinu. U tom trenutku njihova je kuća bila jedina na širem području, okružena tisućama kvadrata vrijednog građevinskog zemljišta uz more.

Milijunski ugovori i otisak palca umjesto potpisa

U razdoblju od svega godinu dana (2002.–2003.) Šarac sa Šimicom i Cvitom sklapa niz ugovora kojima mu one prodaju više od 30.000 četvornih metara atraktivnog zemljišta.

Dogovorena cijena od 2,8 milijuna kuna bila je daleko ispod tadašnje tržišne cijene, no obitelj tvrdi da im je realno isplaćeno tek 110.000 kuna, u što je Šarac uračunao i troškove za namještaj te grobno mjesto na lokalnom groblju.

‘Kći je digla kredit, preminula je...‘: Priča o bračnom paru kojem prijeti deložacija iz vlastitog doma izazvala nevjerojatne reakcije

Nepismena Šimica ugovore je potpisala otiskom prsta, potvrđujući palcem da joj je novac isplaćen ‘unaprijed‘. Šarac je veći dio zemlje odmah preprodao po dvostrukim cijenama, dok je na jednoj parceli sagradio zgradu s 12 apartmana i kapelicu.

image

Otisak palca

Manuel Angelini/Istra24

Iako je dozvola predviđala tek četiri stana, bespravna gradnja na dvije etaže legalizirana je 2013. godine. Najstrašnije od svega, žene nisu ni shvatile da su Šarcu prepisale i samu kuću u kojoj žive - tko bi, naime, zdrave pameti prodao krov nad glavom i ostao na ulici, pita se novinar portala Istra24.

‘Gubitak sjećanja‘ i apsurdne odluke DORH-a

Tijekom kasnijih sudskih sporova, Šarac je davao kontradiktorne izjave. Godine 2008. tvrdio je da je novac brojao pred javnim bilježnikom, dok je 2012. izjavio da je isplate vršio u kući, navečer i bez svjedoka.

Na upozorenje sutkinje Margarete Vivode da mu se iskazi ne poklapaju, uzvratio joj je da ga je ‘krivo shvatila‘. Šarac se pred sudom nije želio očitovati o podrijetlu novca, bankama s kojih je stizao niti računima s kojih su vršene transakcije.

Unatoč tome, Općinsko državno odvjetništvo u Bujama odbacilo je prijavu za lažno svjedočenje uz objašnjenje da Šarčev iskaz nije bio ‘objektivno lažan‘ jer navodno nije bio svjestan da laže.

Istodobno, Šarac se u medijima hvalio kako je u Istru došao s 20 milijuna maraka investicija, dok je za Cvitu tvrdio da je novac ‘bezglavo potrošila ganjajući muškarce po Bujštini‘. Čak je izjavio kako su mu se žalile da im novac nestaje, pa im je ‘velikodušno‘ ugradio sigurnosni sef u kuću koju im je upravo oduzimao.

image

Tadija Šarac

Manuel Angelini/Istra24

Odvjetnici nisu primijetili ‘ništa čudno‘

Sutkinja Vivoda 2016. prvostupanjski je proglasila ugovore ništetnima, no drugostupanjski sudovi su te odluke preinačili. Za hrvatsko pravosuđe, unatoč vještačenjima o intelektualnom oštećenju, sve je bilo legalno. Zanimljivo je da su ugovore sastavljali odvjetnici poput Marija Manojlovića, koji je na sudu tvrdio da ‘nije primijetio ništa čudno‘ kod klijentica, dok je Šarca zastupao Ivan Milanović, nekadašnji čelni čovjek istarskog pravosuđa. Upravo nakon njegova angažmana, otisak palca koji sud u Bujama isprva nije prihvaćao iznenada postaje neosporan dokaz.

Europski sud u pet dana riješio ono što hrvatski nisu uspjeli u tri godine! Presedan bi mogao promijeniti pravila igre za tisuće Hrvata

Drama je kulminirala kada je Šarac krenuo u deložaciju Cvite, njezina supruga Stjepana Liščevića i dvoje maloljetne djece. Obitelji je prethodno isključio struju i vodu, a susjedi svjedoče da je desetak puta rezao kabele kojima su ih mještani pokušavali privremeno spojiti.

Iako je prvotna presuda iz 2019. nalagala iseljenje samo supruga Stjepana, porečki sudac Alen Barbić i savjetnica Ivana Liović uoči same deložacije nalažu izbacivanje cijele obitelji.

image

Mještani u obrani Cvite

Manuel Angelini/Istra24

Ovrhu je u zadnji tren spriječila velika skupina mještana Lovrečice koji su vlastitim tijelima, uz potporu lokalnog svećenika, blokirali put policiji.

U priču se konačno uključio i pravobranitelj za osobe s invaliditetom, dok lokalna policija istražuje prijave o prijetnjama ubojstvom koje je Šarac navodno uputio prosvjednicima. Mještani poručuju: sustav je zakazao, ali Lovrečica svoju Cvitu neće dati, zaključuje Istra24.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
29. svibanj 2026 17:29