Do kraja života tvrdio je da nema veze s krvavom pljačkom Fine u Zvonimirovoj. Bilo je među nama i onih koji su mislili da mu je droga spalila mozak i da je on zaista pucao u zaštitare, ali osobno duboko vjerujem da Fićo to nije učinio - kaže prijatelj pokojnog Nenada Filipovića kojeg su mnogi zvali Filip, a tek rijetki Fićo.
Filipović je umro od prekomjerne doze narkotika u kolovozu 2009. u kući svog prijatelja na moru, gdje je otišao nakon što je u zatvoru proveo oko tri godine zbog zločina za koji se najbližima zaklinjao da ga nije počinio. Tvrdio je da nema ništa s pljačkom dva milijuna kuna iz rujna 2005. i ubojstvom nedužnih zaštitara Stipe Mušana i Drage Renara.
Smrt ga je zadesila prije nego što je ishodio odštetu za vrijeme provedeno u zatvoru. Filipovića je, kažu njegovi prijatelji iz novozagrebačkog naselja Travno, ubilo to što su i njegovi najbliži sumnjali u njegovu nevinost.
- Filip nije bio tip koji bi se nekome žalio, ali bilo je vidljivo da shvaća kako je nakon onako intenzivno praćenog kaznenog postupka i zbog svoje inače loše reputacije obilježen kao bezdušni zločinac koji se provukao kroz pravnu rupu - slikovito opisuje Filipovićev školski prijatelj. Četiri mjeseca nakon izlaska iz zatvora Filipović je umro od overdosea. Daljnjih 14 mjeseci nisu se spominjali članovi skupine koja je s njim osuđena pa oslobođena. A onda je u siječnju 2011. policija došla do novih saznanja. Javnost je ostala zbunjena, neke stvari nisu jasne ni danas.
Preokret je krim policajcima iz Heinzelove doslovce pao s neba i vjerojatno bi još uvijek u zatvoru ležali krivi ljudi da se u sobi za ispitivanja na prvom katu Heinzelove 98 spletom okolnosti nije pojavio Ivan Boršić. Kriminalac s velikim i traumatičnim ratničkim iskustvom i dosjeom trostrukog ubojice odlučio je razotkriti najokrutnije hrvatske pljačkaše, svoje dojučerašnje kompanjone. Nikada nije postalo jasno zašto je Boršić to zapravo učinio, a izravni povod za njegov ulazak u ovu priču dogodio se 10. prosinca 2010. U pucnjavi ispred dječje igraonice na Zagrebačkom velesajmu uhićen je zajedno s Ivicom Štrkom. Poslije se ispostavilo (a Županijsko državno odvjetništvo je tako i sastavilo optužnicu) da je Boršić dao nalog Štrku da za 200.000 kuna likvidira Antu Rosu na tom doista glupo odabranom mjestu.
Dao mu je predujam od 500 kuna, nabavio pištolj i dao podatke o kretanju i navikama Ante Rose. Štrk se maskirao šalom i kapom i pričekao noć, kada su Boršić i Roso zajedno izlazili iz teretane. No, kad je okorjelom kriminalcu prišao s leđa, ovaj je uvidio opasnost i počeo se braniti. Počelo je nespretno naguravanje usred kojeg je Štrk opalio metak i propucao staklo dječje igraonice. Netko tko je promatrao taj bizarni, traljavi noćni prizor nikada ne bi pomislio da su akteri sam vrh domaće zločinačke scene.
Na mjesto događaja došli su policajci i uhitili Štrka i Boršića. Potonji je u idućim danima inspektore doista šokirao informacijama koje je redao, sve potkrepljujući podacima koje je mogao znati samo izravni sudionik serije najtežih kaznenih djela, među kojima je i krvava pljačka Fine.
Sedam godina nakon pljačke Županijski sud u Zagrebu 12. prosinca 2012. nepravomoćno je proglasio krivima i na ukupno 70 godina zatvora osudio Dubravka Žugelja, Ivana Tucmana, Ivicu Štrka, Antu Rosu i Ivana Boršića. Žugelj je zbog ubojstva osuđen na maksimalnu kaznu od 40 godina, Boršić i Štrk dobili su 10, Roso u odsutnosti šest, a Tucman četiri godine zatvora. Bekavac i Bilobrk oslobođeni su krivnje. Tumpak je osuđen na 4,5 godina zatvora, Elčić na šest, Imamović na osam i Palić na pet godina.
Petnaest mjeseci poslije novi preokret. Vrhovni sud ruši i tu presudu. Presude su tako ukinute Dubravku Žugelju, Anti Rosi , Fehku Imamoviću, Mariju Paliću te Jurici Tumpaku.
Potvrđene su presude pokajniku Ivanu Boršiću, kao i Ivanu Štrku te Draženu Elčiću. Drugim riječima, oni koji su priznali, ostaju u zatvoru, a oni koji su poricali, a osuđeni su na temelju cinkarenja, idu u novi postupak.
Vrhovni sud smatra da je na njihovu štetu prekršena odredba Međunarodne konvencije o zaštiti ljudskih prava jer se presuda ne smije temeljiti na iskazima suokrivljenika danima u predistražnom postupku ako su se na glavnoj raspravi branili šutnjom. Iako su tragovi iz automobila koji je korišten u pljački dovedeni u vezu sa Žugeljom i drugim okrivljenicima.
Drugim riječima, nakon što su pred policajcima, u nazočnosti svojih odvjetnika, priznali djela i teretili ostale iz skupine, optuženici su se poslije pozvali na pravo šutnje te su de facto blokirali ostale okrivljenike da dobiju odgovore na pitanja koja bi možda kod sudskog vijeća promijenila stav o njihovoj krivnji.
Teško da će se nakon te pravne finese dogoditi preokret kakav je u slučaj unio Ivan Boršić, no zanimljivo je da teče i deveta godina nakon najteže pljačke u povijesti Hrvatske u istrazi koje su provedena dotad neviđena, preskupa i - pokazalo se - neupotrebljiva 3D vještačenja, nebrojena ispitivanja, pretrage i sudska ročišta, a još nije jasno tko je ubio Stipu Mušana i Dragu Renara.
‘Organizator je Roso, a egzekutor Žugelj’
Bio motiv osveta, traženje spasa iza rešetaka ili grižnja savjesti, prema Boršićevim ispovijedima, organizator tog zločina je Ante Roso, Hrvat s Interpolove tjeralice.
- U poslovnicu Fine ušli su Dubravko Žugelj, moj bratić Ivan Tucman te Ivica Štrk. Roso je imao raspored prostorija i ovoj trojici je precizno objasnio gdje stoje zaštitari, a gdje su prostorije s najvećim novcem. U zaštitare je pucao Žugelj. On je počinitelj dvostrukog ubojstva - pričao je Boršić policajcima koji su njegove riječi bilježili i paralelno provodili uhićenja, komparacije tragova i DNK vještačenja. Ispalo je da je Boršić banka podataka i ključ za razrješenje ne samo zločina u Fini, već i cijele serije teških oružanih prepada.
Ubrzo su uhićeni svi s Boršićeva popisa. Kad je o Fini riječ, na optuženičku klupu sjelo je njih 10 plus Boršić koji je priznao sudjelovanje. Anti Rosi sudilo se u odsutnosti. Osim Žugelja, Boršića, Rose, Tucmana i Štrka, postupak se poveo i protiv Dražena Bekavca, Dražena Elčića, Jurice Tumpaka, Fehke Imamovića, Marija Palića te istarskog poduzetnika Krste Bilobrka.
Tužiteljstvo ih je optužilo za šest razbojstava u novčarskim ustanovama od 2004. do 2008. godine. Opljačkali su ukupno 6,3 milijuna kuna. Dražen Bekavac je bio zadužen za skrivanje plijena iz Fine, a Krsto Bilobrk, inače Boršićev kum, prema optužnici, prljavi je novac iz pljački ulagao u nekretnine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....