Navodni fizički obračun dvojice liječnika tijekom dežurstva u noći prošlog petka na subotu razlog je što će danas u zagrebačkoj Klinici za traumatologiju početi unutarnji nadzor kako bi se pokušalo utvrditi što se točno dogodilo te noći.
Potvrdila nam je to i prof. dr. Vesna Šerić, ravnateljica KBC-a Sestre milosrdnice, bolnice kojoj pripada i traumatološka klinika. Povjerenstvo će istražiti cijeli slučaj premda nije bilo svjedoka nemilog događaja.
Crveni obraz
Zasad, kažu u bolnici, liječnik dr. Domagoj Rabić, inače traumatolog, tvrdi da ga je specijalizant ortopedije dr. Tadija Petrović pljusnuo, a on pak tvrdi da to nije istina.
Navodno je, kažu u bolnici, Petrović bio izazvan neprimjerenom retorikom kolege, ali negira fizički obračun dok drugi liječnik tvrdi da je napadnut bez razloga.
Obojica aktera ove nemile situacije, za kakvu prof. dr. Šerić kaže da se nikada prije u toj bolnici nije dogodila, jučer nisu bila dostupna za izjave, uključujući i šefa Traume dr. Aljošu Matejčića.
Posljedicu navodne pljuske - crveni obraz - dr. Rabić, prema informacijama iz bolnice, pokazao je kolegici anesteziologinji u operacijskoj dvorani gdje je započinjao kirurški zahvat, uz napomenu da ga je napao kolega Petrović. Povod ovom sukobu bio je, kažu, profesionalni nesporazum zbog podjele posla, što u popularnoj Traumi već dugo nije rijetkost.
Uglavnom se, ali dosad samo verbalno, sukobljavaju ortopedi i traumatolozi zbog još uvijek neriješenih profesionalnih problema, odnosno podjele posla. No čini se da je na početku prošlog vikenda situacija kulminirala, a živci popustili.
Liječnici na rubu živaca
Nemili događaji, poglavito fizički sukobi, u bolnicama u posljednje vrijeme sigurna su potvrda da puno toga u sustavu “ne štima” pa onda rastu tenzije među zaposlenicima.
Javnost je tako bila zgranuta “fajtom” u KB-u Dubrava, kad su se prošlog proljeća fizički obračunali šef naurokirugije prof. dr. Darko Chudy i šef anesteziologije prof. dr. Ino Husedžinović. I tada se sve zbivalo bez svjedoka.
Dok je Husedžinović tvrdio da je fizički napadnut, Chudy je rekao da je “kolega pao i ozlijedio se”.
No i ovaj je sukob bio potaknut profesionalnim razmimoilaženjima kao i ono što se dogodilo u Traumi. Očito, sve ono što se događa na makrorazini u hrvatskom zdravstvu ima sve više posljedica u bolničkoj mikrosredini.
Čak i da sve završi u Traumi po sistemu “pojeo vuk magarca” kao u KB-u Dubrava, više je nego nužno da se postave profesionalni kriteriji u kojima nema prijepora o tome tko što radi ili treba raditi.
U suprotnom, može se očekivati da će posljedice biti teže od crvenog obraza jednog liječnika; sve će češće crvenjeti od stida cijela profesija.