Isprva se činilo da nije ništa veliko, a onda se lavina zakotrljala: U sve upleteni Kinezi, kroz Hrvatsku oprali 16,6 milijuna eura!

Kada je hrvatski Ured za sprečavanje pranja novca u studenome 2013. godine od banaka počeo dobivati obavijesti o sumnjivim novčanim transakcijama jedne kineske obitelji koja je godinama živjela u Italiji, isprva se nije činilo da je riječ o nečemu velikom. Naime, Ured gotovo svakodnevno dobiva slične informacije o sumnjivim transakcijama koje su mu banke dužne dostavljati. Za određeni dio takvih informacija na kraju se ispostavi da uopće ne predstavljaju kazneno djelo. U slučaju onoga drugog dijela, za koji postoji sumnja u pranje novca, Ured obavještava Državno odvjetništvo koje najčešće traži od suda privremenu mjeru blokade spornih transakcija.

No, nakon što je Ured u studenome 2013. prvi put izvijestio Državno odvjetništvo o sumnjivoj transakciji četvero kineskih državljana iz Italije, koji su prema zaključcima Ureda novac nepoznatog porijekla u gotovini polagali na novootvorene račune u hrvatskim komercijalnim bankama te ga zatim transferirali na bankovne račune ili tvrtki ili privatnih osoba u NR Kini, počeo je pravi tornado nadopuna prijava. Ured je tako Državnom odvjetništvu doslovno svaka dva dana slao dopunu svojih analiza temeljem novih i novih podataka koje je dobivao iz banaka. Ispalo je da je nekolicina Kineza samo od ožujka do studenoga 2013. u hrvatske banke položila nevjerojatnih 16,6 milijuna eura "bez pokrića" te tražila da banke taj novac prosljeđuju u Kinu. Polažući novac u hrvatske banke, Xiaochen Zheng (53), njegova sestra Jin Guomei (41), brat Wenliang Zheng (54) i šogorica Qingmei Ren (53) navodili su da novac potječe od prodaje robe u inozemstvu ili štednje, no provjere koje su ubrzo zatražene od Italije su takve mogućnosti učinile malo vjerojatnima.

Naime, kako su izvijestili Talijani, nitko od spomenutih Kineza, koji su niz godina živjeli u Rimu i Milanu, nije u Italiji imao prihode koji bi približno mogli pokrivati takve iznose. Guardia di Finanza je analizirala porezne kartice osumnjičenika i vidjela kako se njihov prijavljeni prihod kretao u iznosima od nekoliko tisuća eura godišnje, a nikako u golemim iznosima koje su polagali u hrvatske banke. Talijani su temeljem kriminalne evidencije četvero Kineza ponudili mogući odgovor na pitanje otkud potječe novac. Naime, svi četvero u Italiji su bili osuđivani zbog prodaje krivotvorene robe uvezene iz Kine i ukradene robe, pa su i Talijani i naše Državno odvjetništvo zaključili da novac najvjerojatnije potječe od sličnih poslova, a u Hrvatsku su ga fizički donijeli kako bi ga oprali, odnosno sklonili od talijanskih financijskih istraga i što prije transferirali u Kinu.

Sredinom 2016. u Hrvatskoj je i formalno pokrenuta istraga zbog sumnje u pranje novca, no veći dio, oko 15,7 milijuna eura, transferiran je u NR Kinu još i prije nego što je slučaj uopće otkriven. Na računima u Hrvatskoj je ostalo oko 950.000 eura, ali i taj je iznos krajem 2015. morao biti odblokiran jer je dotad već morala biti podignuta optužnica, a zbog složenog međunarodnog karaktera slučaja istraga se odvijala jako sporo. Naime, Hrvatska je od Kine još krajem 2013. zatražila podatke o osumnjičenicima, njihovim tvrtkama i slično, no odgovor hrvatskom pravosuđu nikad nije stigao. Talijani su, pak, na temelju hrvatske zamolnice krajem 2019. saslušali obitelj Zheng i njihova suradnika Kexina Ma (54), no svi osumnjičenici branili su se šutnjom. Tek prije godinu dana je Državno odvjetništvo podiglo optužnicu te bi sada Kinezima trebalo početi suđenje, ali nije poznato kako će se do njih uopće doći, odnosno hoće li iz Italije, gdje im je posljednja poznata adresa, dolaziti na zagrebački sud.