Hrvatska ima drugu najveću stopu ubojstava vatrenim oružjem u Europi?! ‘Kola još 50.000 ilegalnih ‘dugih cijevi‘‘

- Mi smo spremni pucati i metak je u cijevi - to je posljednja poruka mladića iz Vinkovaca prije nego što je ispalio smrtonosne hice u svog oca, a poslije i sam pao od policijskog metka. U videu koji je objavio, pokazao je dva pištolja, a za jedan je rekao "da skida slonove". I dok se policija službeno ne izjašnjava o porijeklu oružja, sasvim je izvjesno da ga on legalno nije mogao posjedovati. Tako će zločin u Vinkovcima ući u još jedan statistički niz prisutan već godinama, koji pokazuje da je od deset ubojstava, njih čak devet počinjeno ilegalnim vatrenim oružjem.

S 0,9 ubojstava na 100.000 stanovnika u 2020. godini Hrvatska je, prema statistici Svjetske banke koja redovito objavljuje podatke o broju ubojstava na 100.00 stanovnika, među članicama EU s relativno visokom stopom ubojstava. Primjerice, Italija bilježi 0,4, Slovenija 0,6, a Njemačka 0,8 ubojstava. Je li moguće da Hrvatska, uz Švedsku koja ima nešto više od deset milijuna stanovnika i u kojoj eksplozija nasilja i obračuna bandi poprima sve više i ozbiljne političke konotacije, ima drugu najveću stopu ubojstava vatrenim oružjem, kako je to 29. ožujka objavio Max Daly na news portalu Vice? Daly je globalni urednik za droge i specijalizirao se za izvještavanje o drogama i kriminalu, a poziva se na članak iz The Guardiana koji je objavio švedsku analizu o ubojstvima vatrenim oružjem u 22 europske zemlje.

Prema podacima MUP-a, u Hrvatskoj je 2022. evidentirano 27 ubojstava, što je za tri ubojstva, odnosno deset posto manje u usporedbi s 2021. godinom i sva su razriješena, kao i tri ubojstva iz prijašnjih godina. Ono što nismo našli u MUP-ovoj statistici jest način izvršenja, a ni do danas nismo dobili odgovore o udjelu ubojstava vatrenim oružjem u ukupnom broju ubojstava i na 100.000 stanovnika te usporedbu s drugim zemljama. "U državama koje imaju veću stopu posjedovanja oružja, imaju i veću stopu ubojstava", zaključili su još 2011. godine u stručnom članku "Policija i sigurnost" autori Dean Savić, Ivana Glavina i Jure Tadić kad su analizirali odnos dostupnosti oružja i stope ubojstava na području bivše Jugoslavije. Analizirano je i desetogodišnje razdoblje ubojstava, iz kojeg je proizašlo da je broj onih koja su počinjena vatrenim oružjem oko 50 posto u odnosu na ukupni broj ubojstava.

Ono što, pak, povezuje Švedsku i Hrvatsku jest to što nas ta skandinavska država svrstava u zemlje iz kojih dolazi oružje kojim se obračunavaju narkobande i kriminalni klanovi u toj zemlji. Oružje ostalo iz rata - eksploziv, kalašnjikovi i bombe - uhodanim krijumčarskim kanalima stiže do Švedske. Dostupnost oružja krucijalni je problem koji muči Šveđane, ali i hrvatske analitičare. I ne samo njih, nego sve europske policije i Europol. O tome svjedoče brojne akcije zapljene ilegalnog oružja, a o posljednjoj u nizu, pod nazivom "Conversus", koju je vodila rumunjska nacionalna policija i u kojoj su sudjelovale policije iz 31 zemlje, među kojima je i Hrvatska, izvijestio je u ponedjeljak Europol. U akciju koja je uz koordinaciju Europola provedena od 20. do 24. veljače bile su uključene snage za provedbu zakona iz 31 zemlje, zajedno s Eurojustom i Europskom komisijom. Ovaj je put signalno oružje proizvedeno u Turskoj, ali i brojno drugo, prepravljeno u smrtonosno oružje.

Kako bi se spriječilo da se signalno oružje pretvara u smrtonosno uspostavljena je Europska multidisciplinarna platforma za borbu protiv kaznenih djela (EMPACT). Cilj EMPACT-ove aktivnosti vezane uz nezakonito oružje jest izgradnja obavještajne slike stanja preinačenog oružja u EU. To omogućava državama članicama da poduzmu operativne mjere protiv osoba koje nezakonito kupuju, prepravljaju ili trguju oružjem za uzbunjivanje i signalizaciju. Učiniti oružje teže dostupnim te strože kažnjavati nabavljanje, posjedovanje i preprodaju oružje smatra se "spasonosnim receptom".

I dok države poput Švedske vode statistiku o tome koliko je ubojstava počinjeno vatrenim oružjem u toj, ali i u drugim zemljama, mi nemamo vlastitu statistiku o tome koliko se u najtežim kaznenim djelima - ubojstvima i pokušajima ubojstava te obračunima u krimi-miljeu - koristi oružje, kako legalno tako i ilegalno, te koliko je još ilegalnog oružja u privatnim arsenalima. Prema nekim procjenama, unatoč svim akcijama "Zbogom, oružje" i "Manje oružja, manje tragedija" te apelima da ga se vraća policiji bez sankcioniranja, u Hrvatskoj ima više od 50.000 "dugih cijevi" koje se ni ne smije posjedovati, a "kratkih" višestruko više.

Treba li onda čuditi što smo po broju ubojstava vatrenim oružjem u europskom vrhu i pitati je li sve to isključivo posljedica rata ili ima i nekih drugih faktora koji govore tome u prilog, čime bi se ozbiljno trebali pozabaviti ne samo kriminalisti, nego i sociolozi i psiholozi.