Nakon što je 19-godišnji mladić u petak napao učenike i učitelje Osnovne škole Prečko, pri čemu je sedmogodišnje dijete preminulo, a učiteljica i više učenika ozlijeđeno, Jutarnji list je razgovarao s nekoliko psihologinja tražeći odgovore na pitanja o tome kako će se ovaj traumatski događaj odraziti na pogođene učenike i učitelje, ali i na cijelo društvo.
Kako je Jutarnji doznao, odmah nakon tragičnog događaja u Prečkom na teren su izašli stručnjaci iz Društva za psihološku pomoć kriznim intervencijama. Riječ je, kako nam je potvrdila Linda Rajhvajn Bulat, koordinatorica Društva za psihološku pomoć, o timu psihologa koji izlaze na teren kada je riječ o ovakvim iznenadnim, tragičnim i traumatičnim događajima. Oni su, doznajemo, u petak direktno otišli u školu i tamo razgovarali s pogođenima.
- Iako smo sudjelovali u brojnim kriznim intervencijama, nikada u Hrvatskoj nismo imali sličan slučaj, pa je zato još puno nepoznanica. Kolege koji su jutros već bili u školi, kako mi je rečeno, obavili su razgovore s učiteljima, ravnateljicom i osobljem, a sada se rade procjene u koje razrede ući i koje sve učenike uključiti u razgovor - objašnjava.
Dodaje da najprije psiholozi daju upute osoblju škole kako postupati s djecom i roditeljima, a onda vode grupne razgovore s razredima bez prisutnosti razrednika. Ti razgovori, ovisno o kompleksnosti situacije, mogu trajati od tri do pet dana.
Postupak kroz koji psiholozi vode djecu zove se "sažeta integracija traumatskog iskustva", a uključuje nekoliko koraka, kako nabraja Rajhvajn Bulat. Najprije, važno je da svi uključeni slože mozaik iste priče, što se točno dogodilo, i da pritom svi imaju istu sliku traumatičnog događaja. Potom se priča o njihovim mislima i osjećajima vezanima uz događaj, a na kraju se utvrđuje imaju li učenici neke znakove ili promjene u mislima i ponašanju.
- Važno je istodobno učenike uvjeriti da su njihove reakcije posve normalne i da mogu potpuno slobodno o tome govoriti, kao i da bi trebali o svemu razgovarati sa svojim roditeljima - ističe.
O važnosti uključenosti roditelja u cijelu situaciju govorila je i pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević. Smatra da je ovo iskustvo pogođenoj djeci poljuljalo osjećaj sigurnosti.
- Djeci je potrebno pružiti svu moguću pomoć i podršku u nošenju s ovom tragedijom, a tu im najviše mogu pomoći oni najbliži, njihovi roditelji i skrbnici - napominje.
Nataša Jokić Begić, psihologinja i profesorica zagrebačkog Filozofskog fakulteta u Zagrebu, objasnila je za Jutarnji da će vjerojatno svi pogođeni pokazivati simptome traumatske uznemirenosti. Točnije, uznemirenost tijela, uznemirenost misli, ali kod nekih učenika može doći i do udaljavanja od događaja.
- Nemir ne treba izbjegavati, treba ga pustiti da djeluje. Jer, psiha će naći svoj mir kroz taj nemir, a taj proces može trajati i do mjesec dana. Osim toga, važno je da je svaka od tih reakcija sasvim normalna i prihvatljiva - napominje Jokić Begić.
Prema njezinu mišljenju, trauma događajem iz škole - u kojem je 19-godišnji muškarac u OŠ Prečko napao djecu i učiteljicu, pri čemu je jedno dijete preminulo, a pet osoba je ozlijeđeno i prevezeno u bolnicu - sada će se širiti kao koncentrične kružnice. Drugim riječima, ta bi se traumatska situacija mogla preliti s direktno uključenih na cijelu zajednicu.
- Mi smo svi sada u posttraumatskoj situaciji. Naravno, ne kao oni koji su direktno pogođeni, ali naše reakcije sada nisu racionalne i mi smo u ‘survivor modu‘ - kaže.
Pritom, uz žrtve, iz vida ne bi trebalo izgubiti ni počinitelja, dodaje. Naime, u kontekstu novijih informacija da je počinitelj napada u školi potencijalno psihički bolesnik, mediji moraju izbjeći stigmatizaciju svih bolesnika koji su posebno ranjiva skupina.
- To nisu ljudi koji su rođeni takvi, nego su narušenog mentalnog zdravlja. Mi posljednjih deset godina pričamo o tom fenomenu, da sva istraživanja pokazuju da su djeca i mladi narušenog mentalnog zdravlja, ali dosad to još nije došlo u fokus. Bojim se da je bila potrebna tragedija da bismo o tome razgovarali - ističe.
Naime, većina istraživanja pokazuje da se više djece danas osjeća tjeskobno nego prije nekoliko godina, a spektar objašnjenja je kompleksan: od posljedica pandemije koronavirusa do uloge društvenih medija. Pritom su hospitalizacije i pregledi mladih i djece zbog psihičkih smetnji sada gotovo 30 posto veći nego prije pet godina.
- Dodajte na to društvene mreže, konstantne dopaminske podražaje, a onda i imperative uspjeha, nerealnih kriterija, toga da moramo biti najljepši i najbolji, da se ravnamo prema vrijednostima društvenih mreža, i djeca pucaju - zaključuje psihologinja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....