Cimeri iz ćelije: Dalibor nam je umirao pred očima. Znamo i koga je i zašto otrovao s tom drogom...

Zatvorenik Dalibor M. preminuo je u remetinečkom VII. Odjelu u ćeliji 123 na podu pored ulaza u toalet 10. siječnja 2021. godine nakon što je popio tuđu metadonsku terapiju koju je "kupio" u zamjenu za duhan i kavu. Trgovac 30 ml metadonske otopine, koju je čuvao u ustima i ispljunuo u čašu po povratku iz zatvorske ambulante u ćeliju, prema sumnjama optužbe bio je zatvorski cimer Lesli Hotić (37). Na početku suđenja na Županijskom sudu u Velikoj Gorici zbog neovlaštene prodaje droge kojom je prouzročio smrt osobe Hotić je odbacio krivnju, a kroz postavljanje pitanja svjedocima pokušava dokazati da je svoju terapiju toga dana uredno popio i izašao praznih usta koja mu je pregledala medicinska sestra.

Obdukcija tijela preminuloga pokazala je da je umro nasilnom smrću od obostrane plućne tromboembolije ogranaka plućne arterije i akutnog trovanja metadonom i lijekovima. U sebi je ima Wellbuturin, metadon i Normabel koje je kroz terapiju primao Hotić, a ne on. Zbog tog slučaja protiv jedne medicinske sestre iz zatvorske ambulante pokrenut je stegovni postupak, no isti je okončan u njezinu korist.

Cimeri iz ćelije 123, koji su svjedočili ulasku Hotića u ćeliju i onog što je uslijedilo, ostali su zgroženi.

Lesli Hotić stiže na sud

Damir Krajac/CROPIX

- Lesli je svoju terapiju ispljunuo u čašu i dao ju Daliboru da je popije. Pozlilo mu je nakon 10 minuta. Srušio se na pod, a do dolaska medicinske sestre već je umro. Dalibor se inače drogirao u sobi, a toga dana baš posebno. Prvo je popio Leslijeve tablete Wellburtina i Tremala, pa je uzeo svoju terapiju i onda Leslijev ispljunuti heptanon. Bilo je to prvi put jer do tad mu, unatoč njihovu dogovoru, nije uspijevalo - otkrio je D. R., bivši stanar sobe 123, naglašavajući da se konzumacija droge u zatvorskim sobama ne skriva i da se njome trguje i na šetnici. Za Hotića je još naveo da je Daliboru, po dolasku u njihovu sobu, ponudio da će mu nabavljati drogu i da će mu ovaj kupovati duhan i kavu.

- Lesli nije imao prihoda niti mu je itko uplaćivao novac pa je Daliboru ponudio svoje terapije na prodaju. Iz njegovih priča sam saznao da mu je potrebna puno manja terapija od one koju dobiva pa ostatak prodaje u zatvoru. Tablete je, pak, prodavao ne samo zatvorenicima u sobi, nego i na šetnji zatvorskim krugom - zaključio je D. R.

Drugi tadašnji cimer H. B. prisjetio se Daliborova transfera u njihovu ćeliju. Odmah po dolasku ih je pitao može li piti njihove terapije.

- Meni to nije palo na pamet raditi, a kritičnog jutra kad je Lesli po povratku iz ambulante ušao u ćeliju, drugi cimer me pitao jesam li vidio da je Lesli nešto ispljunuo u čašu i dao Daliboru. Ja to nisam vidio, vjerojatno je sve bilo jako brzo, ali znam da me nakon toga Dalibor pitao imam li išta slatko jer mu je slabo. Dao sam mu jedan napitak koji nije uspio otvoriti od slabosti te se samo srušio. Drugi cimer je rekao da je prestao disati pa je počeo panično lupati po vratima da netko dođe. Počeli smo vikati na Leslija: ‘Što si mu to dao?‘ - otkrio je H. B.

Bivši cimer J. S. ispričao je da je Lesli, nakon što je Dalibor umro, došao do njega te mu se povjerio da je od njega Dalibor duže vrijeme uporno tražio drogu, a da mu je on govorio kako to nije lako jer da mu nekad pregledavaju usta, a nekad i ne.

- Dalibor je postajao sve agresivniji i uporniji, pa mu je Lesli donio i dao tekućinu metadona koju je dobio kao terapiju. I on nije ništa kriv jer ga je Dalibor uporno tražio pa je napravio to što se od njega tražilo. A kako je Dalibor kupovao i uzimao različite tablete do kojih je mogao doći u zatvoru, na to je još konzumirao i metadon pa je došlo do predoziranja - smatra J. S.

Dvije medicinske sestre unutar zatvorskog sustava, koje su kobnoga dana bile u smjeni kad je Hotić primio terapiju i kad je Daliboru pozlilo pa su otrčale u ćeliju, otkrile su kako su zatvorenici vrlo vješti i vrlo maštoviti kad je riječ o manipulaciji terapijama. Opisale su svoje redovne obveze prilikom davanja propisanih terapija u zatvoru.

- Kad dođu k nama u ambulantu, zatvorenici popiju tekućinu iz plastične čaše, zatim popiju vodu iz umivaonika i čašu odmah bace - rekla je medicinska sestra M. M. Na Hotićev upit je li tad vršila kontrolu njegove usne šupljine, rekla je da misli da je s napomenom da su se nakon tog smrtnog ishoda neke stvari, što se kontrole i procedure tiče, promijenile.

- Jesam li ikad manipulirao terapijom? - pitao ju je dalje Hotić na što je odgovorila da to ne može reći uz digresiju da ga nikad nije uhvatila.

Na upit tužiteljice što je čula po ulasku u ćeliju kad je Daliboru pozlilo s obzirom na to da je zatekla Hotića kako sjedi iznad predoziranog cimera i drži mu glavu, M. M. je odgovorila da joj je okrivljeni rekao da "donese naloxon koji služi kao antidot opijatima i pobija djelovanje prevelike količine opijata".

- Ja po to nisam otišla jer se to ne smije dati bez doktora kojega toga dana u zatvoru nije bilo, a i ne bi bilo nikakve koristi jer je Dalibor već bio mrtav. I da, čula sam da je bilo zlouporabe droga u zatvoru, odnosno manipulacije terapijama. Znaju ih sakriti pod jezik, pljunuti u čašu..., a kad to otkrijemo, onda obavijestimo psihijatra koji im terapiju propisuje. Naprimjer, tekući metadon ispljunu u čašu koju donesu ispod deblje veste pod vratom, a znaju imati i flašice kapi za nos pa u njih ispljunu terapiju i dijele dalje - zaključila je M. M. navodeći kako nakon toga pravosudni policajci zatvorenika pretresaju prije samoga ulaska u ambulantu, a zatim i po izlasku.

Druga medicinska sestra R. S. koja se zamalo našla na ledu jer je završila na stegovnom zbog navodnih propusta, ispričala je da je kobnoga dana Hotiću oko 11 sati smiješala metadon u tekućinu koji je pred njima dvjema popio.

- Stajao je dva koraka od stola, mi smo protresle iz bočice sadržaj i razrijedile to. I onda je on još za umivaonikom popio čašu vode. Po slobodnoj procjeni smo tražili da piju i vodu jer nije bilo pravila ni smjernica o uzimanju metadonske terapije. Ne postoji šansa da netko zadrži tekuću terapiju u ustima jer ja potičem razgovor i pije se voda. A što će napraviti zatvorenik po izlasku iz ambulante i hoće li povratiti, ja na to ne mogu utjecati. Mi samo gledamo usnu šupljinu dokle smijemo, dakle do korijena, ispod jezika, obraze, zubne desni. Hotić je inače stalno bio na visokim dozama metadona, a taj dan, dok sam ga promatrala kako pije terapiju, rekao mi je: ‘Zašto me tako gledaš kao da sam nešto skrivio?‘ - rekla je R. S., koja se nedugo nakon toga zaputila na intervenciju u ćeliju. Hotić joj je tom prilikom rekao da "Daliboru nije ništa i da diše, a to nije bila istina".

Lesli Hotić

Damir Krajac/CROPIX

Zbog tog slučaja uslijedili su problemi za nju jer je završila na stegovnom postupku.

- Nakon 15 minuta sutkinja je prijavu odbacila rekavši da nema smisla to i da nema osnove. Očito su trebali žrtveno janje zbog ovog događaja - dodala je ogorčeno.

Na upit tužiteljstva je li imala saznanja o prodaji terapija među zatvorenicima, R. S. je pojasnila da su to čule, ali da to sve naprosto nisu mogle pratiti.

- Kad sam pročitala izjave koje su dali zatvorenici tijekom mog stegovnog postupka, ostala sam šokirana saznanjima kako mogu manipulirati terapijama. Osobno nisam otkrila niti jedan slučaj, ali sam čula od kolegice da je npr. jedan došao u ambulantu s vatom u ustima koju bi natopio metadonom i kasnije tekućinu iscijedio i dao dalje. Mi smo konstantno upozoravale psihijatre i voditelja Odjela zdravstvene zaštite na bolju podjelu količina terapije. Na 700 zatvorenika dnevno smo znale složiti od 2500 do 3000 tableta. Uzalud smo govorile jer to ničim nije rezultiralo, a odgovarali su nam samo: ‘Vidjet će se, razmotrit će se...‘ - dopunila se medicinska sestra.

Tužiteljicu je zatim zanimalo je li to bila jedina smrt od predoziranja u zatvoru, na što je dobila odgovor da je "bilo još devet sličnih slučajeva u Remetincu u kratkom vremenu, ali da uzroke smrti ne zna".

- Može li se od terapije predozirati? - pitala je dalje predstavnica optužbe, na što je R. S. odgovorila potvrdno: "Može. Neki lijekovi imaju sposobnost da se talože u tkivima. Mislim da kritične zgode optuženi ne bi mogao manipulirati terapijom jer sam vidjela da je popio vodu, a i razgovarala sam s njim. A što je činio poslije, ne znam".

Nakon ovog događaja, Hotiću je terapija smanjena na 10 ml, trenutno služi kaznu u Glini zbog drugih grijeha, a za razliku od tužiteljstva gdje se branio šutnjom, tijekom sudskog postupka kroz postavljanje pitanja pokušava dokazati kako je čiste usne šupljine napustio ambulantu nakon primanja terapije.