Za nešto više od dva tjedna, 22. kolovoza, bit će točno devet godina od zločina koji je potresao Hrvatsku i izazvao neviđeno zanimanje javnosti, piše Slobodna Dalmacija.
Tog dana na stravičan se način ugasio život 31-godišnje Selene Graciano Macedo iz Meksika koja je s bratom Emanuelom bila na putovanju Europom. Posljednji je put viđena na marjanskoj vidilici, a tri dana kasnije na južnoj padini Marjana pronađeno je njezino tijelo plitko zakopano i prekriveno granama.
Nakon što je utvrđeno da je Selena brutalno ubijena tako što joj je s dva poteza nožem gotovo odrubljena glava, počela je potraga za ubojicom, koji je otkriven nakon što su policija i DORH odlučili da u medijima objave sliku krvavog dresa Milana pronađenog blizu mjesta ubojstva.
Tek u listopadu 2012. došlo se do informacija da se u kvartu Split 3 nalazi muškarac koji je tog ljeta često nosio dres Milana i svakodnevno trčao po Marjanu. Policija je privela tada 28-godišnjeg Edija Mišića, rodom iz Mostara, koji se kao izbjeglica s obitelji tijekom ratnih zbivanja doselio u Split.
Uhićenje je omogućila jedna od dojava građana, a navodno se radilo o susjedi iz iste zgrade, koja je prepoznala dres Milana. Mišićev otac, majka i brat navodno su znali da bi Edi mogao biti ubojica, ali to nisu htjeli otkriti policiji. Jedan nož, onaj kojim je ubio Selenu, nedostajao je iz seta noževa u ladici kuhinje.
Obavljena je pretraga stana gdje je živio s obitelji te je naknadnim vještačenjem utvrđeno da se njegovi otisci nalaze na komadiću samoljepive crne trake pronađene drugog dana potrage za Selenom zajedno s njenom desnom japankom i šeširom.
Podno kamenog suhozida u podnožju stabla, brižno pokriven kamenom pločom, nađen je i ruksak u kojem se nalazio zakrvavljeni kuhinjski nož dužine oštrice 13 cm, dres nogometnog kluba Milan s brojem 5 i natpisom Reksi, dvije samoljepive trake, zakrvavljeni ručnik, vrećica s tri sendviča, dva Selenina fotoaparata i par radnih rukavica. Ubrzo je, dalje od ruksaka, pronađena i plava muška majica Nike na kojoj su uočeni tragovi krvi za koju se poslije pokazalo da je Selenina.
Mišićevi otisci bili su i na traci iz ruksaka, a njegov DNA bio je i na Seleninoj haljini i unutarnjem dijelu radne rukavice.
Policija je zaključila da je Selena zaskočena i oborena na tlo da bi je potom jedan ili dvojica počinitelja onesposobilii onesvijestivši je. Trakom su joj zalijepljene ruke i usta kako ne bi vikala. Nesretna je djevojka odnesena na rukama počinitelja 57 metara južno preko teško pristupačnog terena, do mjesta gdje je tri dana nakon nestanka, sakriveno u udubinu zida i dobro maskirano zemljom, kamenjem, borovim iglicama i granama, pronađeno njeno tijelo.
Ni danas nije poznat pravi motiv ubojstva i je li u njemu sudjelovao još netko osim Mišića koji se na suđenju branio šutnjom rekavši da nije kriv. On je u srpnju 2013. na Županijskom sudu u Splitu proglašen krivim za obično ubojstvo i dobio 15 godina zatvora čime je osuđen na maksimalnu kaznu.
Selenin brat zanijemio je kada mu je prevoditeljica prevela visinu kazne. Pognuo je glavu i počeo plakati.
Sudac Vladimir Živaljić ustvrdio je kako nema dvojbe o tome je li Mišić ubio Selenu, međutim, tijekom sudskog postupka nije dokazano da je to počinjeno na krajnje podmukao i osobito okrutan način, što karakterizira teško ubojstvo za koje je mogao dobiti maksimalnu zatvorsku kaznu od 40 godina. Nalaz sudske vještakinje pokazao je da hematom na Seleninu vratu znači da je izgubila svijest prije smrti pa nije proživljavala teške psihičke patnje.
U lipnju 2014. Vrhovni sud potvrdio je presudu Županijskog suda u Splitu čime je postala pravomoćna. S obzirom da mu se u kaznu računa vrijeme od trenutka kad je uhićen, Edi Mišić iz zatvora će izaći 2027. Sada mu je 37, a kad bude izlazio na slobodu imat će 43 godine.