ZAGREB - Godina je 1794. i Francuska se upravo riješila Robespierreove diktature. Zemlja koja je dugo bila pod stegom odjednom se prepustila užicima, a u organiziranju sladostrasnih zabava prednjačili su ratni profiteri. Na jednoj od njih zatekao se i mladi časnik Napoléon Bonaparte, koji se upravo istakao u slamanju opsade Toulona. Osjećao se neugodno, vidjelo se da ne pripada tom krugu, pa se nije usudio ni otvorenije udvarati Josephine de Beauharnais, najljepšoj među uzvanicama, koja će mu kasnije, kad postane car, postati suprugom.
Fasciniran Napoléonom
Konobar s Korzike odmah je u njemu prepoznao sunarodnjaka i kratko ga uputio u tajne svih prisutnih: recimo, njegov domaćin Paul Barras, koji se svojedobno priključio revoluciji iz koristoljublja, uvijek povede u krevet dvije-tri osobe, nije bitno kojeg spola.
U tom trenutku na improviziranoj pozornici pojavile su se tri do grla zakopčane krasotice, zaskočila tri momka i počela ih svlačiti. Uskoro je započela seksualna orgija, koja nije šokirala nikoga - izuzev Napoléona.
Ovo je ulomak iz scenarija “Napoléon”, koji je 29. rujna 1969. podnio na uvid kompaniji MGM Stanley Kubrick, čiji je film “2001: Odiseja u svemiru” tog proljeća nominiran za četiri Oscara (potvrdio je samo jedan - za specijalne efekte) i proglašen jednim od najvažnijih ostvarenja modernog Hollywooda.
Kubrick je još od mladosti bio fasciniran ličnošću francuskog vladara (“njegov je život epska poema u akciji”), pa kako je postupno stjecao reputaciju jednog od najvažnijih redatelja zahvaljujući filmovima “Staze slave”, “Spartak”, “Lolita” i “Dr. Strangelove”, grozničavo je pripremao svoj dotad najambiciozniji projekt, biografski spektakl o malom kaplaru, njegovom usponu i padu. Kada se 1963. pojavila knjiga Felixa Markhama “Napoleon”, Kubrick je započeo prepisku s profesorom s Oxforda i istodobno procjenjivao kako se može realizirati tako zahtjevan film.
Snimanje u Jugoslaviji
Iskustvo u snimanju “Odiseje u svemiru” poučilo ga je da su trijezne pripreme najvažniji dio produkcije, uostalom, tako je bilo i u svim velikim bitkama koje je Napoléon vodio. Odmah je otpao koncept da se snima na autentičnim lokacijama, budući da je industrijalizacija izmijenila Austerlitz i Waterloo do neprepoznatljivosti. Trebalo je i selektirati što izdvojiti od Napoléonovih pobjeda i poraza, pa su pomorske bitke s Englezima odmah otpale: iskustvo na “Spartaku” uvjerilo je redatelja da snimanje kompliciranih scena na moru može završiti krajnje nepredvidljivo. Zato je ustrajao na kopnenim operacijama, što nije bilo jednostavno izvesti, međutim, uz pomoć vojske neke istočnoeuropske zemlje to i ne bi trebalo biti tako skupo.
Prvi kontakti s Rumunjima (Kubrick je bio impresioniran njihovim povijesnim spektaklom “Dačani”) pokazali su da bi njihov statist, obučeni vojnik, koštao samo dva dolara po danu, što bi redatelju omogućilo da pokaže na ekranu vojsku od 40 tisuća pješaka i 10 tisuća konjanika.
Rumunjski tereni nisu baš odgovarali Kubrickovim prohtjevima, pa je počeo pregovore s “top officials” u Jugoslaviji (ne zna se tko su to bili), gdje su također bili vrlo susretljivi, ali je valjda i samom redatelju bilo jasno da na njihove proplanke nije zgodno dovesti rumunjske vojnike: jugoslavenski statisti bili su nešto skuplji, pet dolara po danu, ali i to se dalo podnijeti.
Problem kostima također je riješen zadovoljavajuće: uniforma izrađena u Engleskoj koštala je 200 dolara po komadu, Rumunji i Jugoslaveni tražili su 40, a jedna je newyorška radionica isporučivala tekstil od papira, otporan na kišu i vatru, na koji se moglo nacrtati bilo što, a cijena takve uniforme bila bi samo četiri dolara.
Erotika i nasilje
Palače i dvorce ne bi se gradilo u studiju, nego iznajmljivalo diljem Europe i koristilo ponekad s minimalnim adaptacijama, pa su još kao jedini ozbiljniji trošak preostali - kako ih je Kubrick nazvao - “precijenjeni glumci”. Za ulogu Napoléona već je tada htio Jacka Nicholsona, upravo ga je gledao u “Golima u sedlu” i smatrao je da mu je glavni adut što se doima inteligentno: ne možete odglumiti pred kamerama da ste pametna osoba! Uloga Josephine ponuđena je Audrey Hepburn, koja ju je odbila, što i ne čudi: vjerojatno ju je zgranula scena u kojoj Napoléon i njegova odabranica u dva navrata vode ljubav u ložnici koja na stropu ima ogledala.
U scenariju ima popriličan broj erotskih scena, no to je bilo razdoblje seksualne revolucije. U jednoj prigodi Napoléonu se dopadne atraktivna madame Trillaud, njegov sluga namjerno joj uprlja haljinu, pa je car osobno povede do sobe u kojoj će joj “očistiti mrlju”. Kubrick je tada htio režirati i pravi pornografski film, na što ga je nagovarao Terry Southern, scenarist “Dr. Strangelovea”, ali je naposljetku odustao.
Uz erotiku, scenarij je nabijen i nasiljem: iznimno su dojmljive - čak i samo u tekstu - scene ulaska u Moskvu, gdje francuske vojnike napadne vilama neki pobješnjeli starac. Kad taj ne želi odustati od nauma, Napoléonov časnik ga ustrijeli, ali pritom rani i svog vojnika u ruku. Možete pak samo zamisliti kako bi izgledao prizor u kojem se francuski okupatori, pri paničnom povlačenju pred užasnom ruskom zimom, zatvaraju u neku štalu kako bi se zagrijali, i ostavljaju svoje kolege vani da umru od hladnoće. Izbija vatra, nesretnici koji su se nabili unutra počinju gorjeti, a oni vani griju se na požaru i peku konjetinu na vrhovima sablji. (...)
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU NEDJELJNOG JUTARNJEG