Nazvati nekoga “starim rokerom” u 60-ima pa čak i 70-im godinama - iako su omiljene poštapalice prije Woodstocka bile “umri mlad i budi lijep leš” i “ne vjeruj nikome iznad tridesete” - gotovo da i nije bilo moguće. Rock je tada bio (relativno) mlada glazba, a ni Elvis, kao začetnik i Kralj rock’n’rolla, nije u osvit punka umro u poznim, nego u srednjim godinama.
Pangeneracijska glazba
No, u 80-ima se “stari roker” uvriježio kao pogrdni naziv za izvođače i poklonike rocka koji su ostali živjeti u “boljoj prošlosti” muzike svoje mladosti, bez želje da prihvate nove izazove najslavnijeg i najzanimljivijeg žanra popularne glazbe. Grunge-rock početkom 90-ih također je bio stil mladih buntovnika, no već koju godinu kasnije rock se preobrazio iz adolescentske u pangeneracij...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....