'Grčke banke u subotu će biti otvorene. Ponedjeljak? Ne znamo.'

Za Grčku se već nekoliko dana može reći da je bankrotirala, odnosno da neće moći platiti 1,6 milijardi eura duga MMF-u, a koji joj na naplatu dospijeva krajem ovog mjeseca. To svi znaju. Igra je gotova. U trenutku dok je Tsipras, vođa Syrize i grčki premijer, u atenskom parlamentu podvikivao kako su spremni reći povijesno ne “nerazumnim” zahtjevima vjerovnika, glavni grčki pregovarač, Euclid Tsakalotos, skrušeno je priznao da Grčka zapravo neće moći platiti dugove MMF-u. “Nemamo izvore financiranja. Nemamo pristup tržištima, nismo dobili novac još od ljeta 2014., pa je očigledno da sami nećemo moći platiti taj dug MMF-u”, rekao je Tsakalotos i ujedno sugerirao da im se pomogne kroz tzv. Europski mehanizam stabilnosti. EU to odbija.

Situacija se pretvara u iritantni teatar apsurda za većinu europskih ministara financija. Oni više uopće ne skrivaju da su izgubili živce s Grcima. Isti taj Tsakalotos, ministar financija Varoufakis i premijer Tsipras kao papige ponavljaju da neće pristati na nove ustupke trojki te zapravo odbijaju uzeti spasonosnih, ali uvjetovanih 7,2 milijarde eura, čime bi izbjegli bankrot. Grci, koji se u izuzetno napetoj situaciji svjesno poigravaju sa živcima ljudi koji vode međunarodne institucije, vrlo su jasno upozoreni da su u potpunosti pogriješili u procjeni jer su već promašili zadnji mogući rok za dogovor ili za popuštanje u zadnjem trenutku.

Nužna pomoć

U petak je nizozemski ministar financija Dijsselbloem izjavio da je već sad “nezamisliva implementacija” sporazuma koji bi osigurao davanje nužne financijske pomoći Grčkoj prije kraja mjeseca jer za to više jednostavno nema vremena; ta pomoć mora proći parlamentarnu proceduru više zemalja pa je jasno da je Grčkoj - vrijeme isteklo. Drugim riječima, pred europske državnike, ministre financija i centralne bankare stiglo je pitanje što sada kad je jasno da nema pravovremenog sporazuma s Grčkom, što učiniti u situaciji kad je jasno da će se zbog politike Syrize Grčka naći u situaciji da ne može izvršavati svoje međunarodne obveze.

Dileme za europski politički i stručni establišment su brojne, dosad neviđene, čak pomalo neobične. “Pričali smo o tome što zapravo učiniti. S jedne strane nezamislivo je da Europska središnja banka kroz svoj ELA (Emergency Liquidity Assistance) program nastavlja osiguravati likvidnost grčkim bankama, a s druge strane Maastrichtski sporazum razradio je samo mehanizam ulaska u eurozonu odnosno preuzimanja eura, ali ne i izlaska iz eurozone. Sada već možemo zamišljati situaciju u kojoj će Grčka de facto biti izbačena iz eurozone, tj. više neće moći koristiti euro, ali će de jure u njoj ostati. Nitko još ne zna što će to točno značiti i kako bi to moglo izgledati”, otkrio nam je visoki hrvatski izvor koji je nazočio razgovorima europskih ministara i centralnih bankara o rješenju za Grčku. Potvrdio nam je da se raspravlja o najrazličitijim i do jučer, recimo to tako, premaštovitim opcijama. Postavljaju se pitanja je li moguće da Grčka bankrotira, ali da ipak ostane u eurozoni, iako nitko ne želi ni pomisliti na nastavak financiranja grčkih banaka nakon što Grčka ne plati svoj dug MMF-u.

Od istog izvora doznajemo da se u posebno nezavidnoj poziciji nalazi guverner grčke centralne banke koji je srijedu izašao sa zdravorazumskim upozorenjem u kojem je naglasio da se njegova zemlja nalazi na rubu “nekontrolabilne krize”. Iako se može reći da je alarm grčkoga guvernera poprilično blag s obzirom na to da je iz grčkih banaka u samo mjesec dana u panici povučeno čak četiri milijarde eura, čovjek se našao na snažnom udaru grčkih populista, dobiva poruku gorljivih dužnosnika Syrize da su ga spremni optužiti za veleizdaju. Grčki guverner skrušeno priznaje kolegama da mu je puno draže što trenutačno mora nazočiti mučnim bruxelleskim sastancima o rješavanju drame u grčkim bankama jer se osjeća sigurnije nego u voljenoj Ateni.

Zastrašujuće pitanje

Čovjek će teško biti sretan u mjesecima koji dolaze. Vodeći mainstream mediji objavili su analizu u drugoj polovici ovog tjedna prema kojoj su problemi grčkih banaka takve prirode da čak ni trenutačni dogovor Tsiprasa s trojkom, kao ni novo podizanje ELA programa za dodatnih tri milijarde eura, neće ustabiliti grčki financijski sustav. A te informacije dolaze samo dva dana nakon što je Grčka primila povećanje ELA programa od 1,1 milijardu eura te je tako ukupna izloženost Europske središnje banke dosegnula zastrašujućih 100 milijardi eura. Ako Grčka bankrotira i propadnu njezine banke, Europskoj središnjoj banci ostat će zastrašujuće pitanje tako velikog duga jer su za osiguranje uzimali grčke obveznice koje su trenutkom bankrota postale bezvrijedne.

Svi imaju veliki problem s grčkom politikom, a ne samo ECB. To su privatni vjerovnici, države vjerovnici, MMF… Glavna direktorica MMF-a, Christine Lagarde, za koju se nikako ne može reći da je radikalna pobornica doktrine rezova i štednje, pomalo je snuždeno izjavila nakon što je u Luxembourgu saslušala Yanisa Varoufakisa: “Hitno treba osigurati dijalog s odraslim osobama u sobi”. Naravno, naglasila je da se novo odgađanje plaćanja duga neće tolerirati ni po koju cijenu. Istodobno, grčki političari nastavljaju pričati o tome da Grčka ide prema “dobrom dogovoru” te o tome kako “napadaju parazitsko, rentno ponašanje” i ne pristaju na daljnje smanjenje penzija, na dizanje poreza i druge predložene uštede u javnom sektoru.

Grčka tvrdoglavost

Posebno su zbog grčke tvrdoglavosti zabrinuti čak i u zemljama koje su ih zbog sličnih strukturnih problema donekle podržavale. Naime, ako Italiji i Francuskoj Grci sada svojim ponašanjem upropaste program quantitative easinga (neortodoksnog monetarnog popuštanja kroz masivni program otkupa raznih vrsta vrijednosnica), taman kad je počeo pokazivati prve rezultate, onda ni ti veliki i značajni igrači možda više neće dobiti drugu priliku za nekonvencionalno uravnoteživanje fiskalnih i općih gospodarskih problema.

Sve je očiglednije da s trenutačnom grčkom politikom sve više praktičnih problema imaju i Grci. U Ateni su se krajem ovog tjedna počeli okupljati prosvjednici koji mole za spas Grčke od bankrota. Bizarno je da se s popriličnom sigurnošću može prognozirati kako bi grčki građani ukupno sigurno prošli bolje uz pristanak na “preoštre” daljnje rezove, nego uz prkosni bankrot i njegove posljedice: devalvaciju, inflaciju, dramatični pad kupovne moći zbog kolapsa realnih plaća i mirovina, daljnji gospodarski pad, strogu kontrolu kapitalnih tokova… Međutim, pristanak na dogovor vjerojatno bi za čelnike Syrize značio prijevremene izbore, a izgleda da je političarima ostanak na vlasti uvijek bolja opcija.

Pri tome valja razumjeti da su teze Syrize kako je Grčka dovoljno patila nešto što sasvim sigurno ima veliku realnu težinu u grčkom političkom životu. Kad se gledaju grčke brojke, one naizgled zaista daju pravo Grcima da izvode veliki paneuropski dramulet. Broj umirovljenika koji živi ispod linije siromaštva iznosi 45 posto, nezaposlenost je na strašnih 26 posto, pri čemu svaki drugi Grk mlađi od 25 nema posao, pad penzija od početka krize dosegnuo je čak 61 posto, za 28 posto srezan je broj zaposlenih u javnom sektoru, a od početka krize grčki BDP isušio se za čak četvrtinu. Rekli bismo: strašno i ne mogu jadni tako dalje. I Syriza to ponavlja. No, ako se te grčke brojke malo razbistre, onda se zapravo treba upitati gdje je to prostor za nove racionalizacije u Grčkoj, ili, gdje je zapravo ta linija siromaštva u Grčkoj.

Penzionerska drama

Konkretno, kad britanski ili njemački mediji objavljuju “potresne” priče grčkih umirovljenika sa skresanim penzijama, onda te priče možda zaista zvuče strašno nekom Englezu ili Nijemcu, ali ne baš tako strašno ako ih čujemo mi u Hrvatskoj, ili možda Poljaci, Bugari, Rumunji… Tako je Guardian krajem ovog tjedna donio priču o Sissy Vovu koja se žali da je prije pet godina imala mirovinu od 1330 eura koju je primala 14 puta godišnje, dok sada ima penziju od samo 1050 eura koju prima 12 puta godišnje. Vovu se umirovila sa 65 godina, radila je puni radni staž na državnom radiju. Bi li se netko tko je proveo radni vijek na Hrvatskom radiju žalio na mirovinu od tisuću eura? Teško. Još manje u Bugarskoj i Rumunjskoj. Elena Theodorakis, bivša grčka službenica koja se umirovila u 55. godini života, malo je pak zadovoljnija svojom mjesečnom mirovinom od 942 eura, ali je jako zabrinuta jer joj je kćerin suprug nezaposlen već četvrtu godinu. Slične sudbine s nezaposlenim kćerima, njihovim muževima ili unucima gledamo i mi kod prerano umirovljenih hrvatskih umirovljenika, ali s otprilike dvostruko nižim mirovinama. Pri tome imamo i dvostruko niži javni dug u odnosu na BDP nego što je grčki, a i takav je zabrinjavajući. Dakle, u mnogome Grčka penzionerska drama, kao zadnja crta Tsiprasove obrane, zaista može biti pitanje tek percepcije tog problema. Isto vrijedi za “prezadužene” Grke. Analize su, primjerice, govorile o “zastrašujućem” dugu grčkog srednjeg sloja, ali je usporedba tog privatnog duga s njihovim prijavljenim osobnim primanjima razotkrila poreznu evaziju neviđenih razmjera: ispalo je da grčki zubari, ugostitelji, automehaničari… imaju kreditne obveze jednake primanjima. Koliko zapravo prihoda prijavljuju? Pomalo podsjeća na vremena prije fiskalizacije u Hrvatskoj, ali opet na puno nižim razinama prihoda. K tome, Grci ne znaju za problem kredita u francima.

Kakvo je grčko sutra? Prvo, vrijedi ponoviti kako je očigledno da Grčka neće sama moći platiti 1,6 milijardi eura MMF-u do kraja mjeseca, kao ni dodatnih 3,5 milijardi Europskoj središnjoj banci do 20. srpnja. Bankrot je, dakle, već tu jer dogovor oko pristanka na zahtjeve trojke već kasni. Drugo, do Reutersa je procurilo da je član izvršnog odbora Europske središnje banke na pitanje mogu li grčke banke ostati otvorene u petak, izjavio: “U subotu da. Ponedjeljak, ne znam”. Europska središnja banka to je kasnije zanijekala, ali je u petak sazvala hitni sastanak o ELA programu. Treće, za ponedjeljak je sazvan hitan sastanak ministara financija. Još je nejasno hoće li se na tom sastanku tražiti nužni sporazum s Grcima ili će se tražiti tehnička rješenja za izolaciju grčkih problema u okviru granica grčkoga ekonomskog i financijskog sustava.

Kad se sve zbroji, čini se da je potpuno jasno da je populizam Syrize dobio veliku, neugodnu lekciju, ali je još nejasno koliko će visoku cijenu platiti grčki narod i cijela Europa. Situacija je izvan kontrole. Konzervativni analitičari Barclaysa pomalo panično za opće dobro zazivaju hitno uvođenje kapitalnih kontrola u Grčkoj. Valja znati da je iznos depozita u grčkim bankama prepolovljen u posljednjih šest godina, dok je samo u srijedu, četvrtak i petak povučeno dodatnih dvije milijarde eura. To su razine povlačenja sredstava koju dugo ne bi izdržali ni puno veći sustavi od grčkog.

Povratak na drahmu?

Jedno od ključnih pitanja u europskim financijskim krugovima jest i što zapravo pripremaju Grci: jesu li bilo što pripremili za povratak na drahmu? Jesu li i koliko su brzo spremni tiskati i distribuirati neki novi novac umjesto eura. Primjera takvih izvanrednih rješenja u suvremenoj monetarnoj povijesti bilo je više, a po svemu sudeći ta neslavna povijest u Grčkoj lako bi se mogla ponoviti. Puno toga trebalo bi biti jasno u ponedjeljak. Tsipras je, prema zadnjim informacijama, malo okrenuo priču, rekao je kako ipak vjeruje da je dogovor moguć.