Zločin i kazna: silovanje u Hrvatskoj

Žene žele biti seksualno posjedovane. Muškarac je taj koji inicira seks, a žene ga pasivno prihvaćaju i, bez obzira na okolnosti, uživaju u tome da ih muškarac posjeduje. Ali nakon toga žele romantične odnose. Ako do njih, pak, ne dođe, žene to ne mogu podnijeti. Kako bi se osvetile i kako bi opravdale svoje ponašanje, one partnere lažno prijavljuju. Tvrde da su ih silovali. A to je općenito teško moguće: svaka odrasla, zdrava žena može se oduprijeti silovatelju. Glavni su to mitovi o silovanju te razlikama u ženskoj i muškoj seksualnosti koji su još uvijek duboko uvriježeni u društvu, ali i među stručnjacima kojima je posao bez predrasuda i stereotipa utvrditi istinu, kazniti počinitelja i zaštititi žrtvu - među policajcima, državnim odvjetnicima i sucima. Zaključci su to istraživanja dr. Ivane Radačić objavljenih u knjizi “Seksualno nasilje: mitovi, stereotipi i pravni sustav”.

Dr. Ivana Radačić, znanstvena suradnica s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, proučila je sve sudske spise u pravomoćno okončanim slučajevima silovanja na četiri najveća hrvatska županijska suda - zagrebačkom, splitskom, riječkom i osječkom - suđenim u razdoblju od početka 2008. do 30. lipnja 2012. godine. Analizirala je poimanje silovanja, posebno intenzitet sile i otpora koje pojedini suci zahtijevaju da bi djelo okvalificirali kao silovanje, način ispitivanja žrtava i vrednovanje dokaza u sudskom postupku, odmjeravanja kazni te stavove sudaca, odvjetnika i sudskih vještaka. Zaključila je da je sudska praksa nekonzistentna, te da položaj žrtve i krajnji ishod bitno ovisi o tome tko je sudac koji vodi postupak.

Što se dogodilo:

Maloljetna prognanica u teškoj obiteljskoj situaciji došla je kasno navečer u klub kako bi od poznanika uzela cigaretu. Poznanici su otišli, a ona se našla sama s menadžerom kluba. On je, prema optužnici: “...najprije spriječio njezin pokušaj izlaska iz prostorije, uz riječi da hoće seks, pa, kad je ona to odbila i pružila fizički otpor udarivši ga biljarskim štapom te pokušavajući ga udariti pepeljarom, iskoristivši svoju veliku fizičku premoć, njezin otpor u potpunosti skršio, dograbio je i prenio u drugu prostoriju, bacio na jogi te unatoč daljnjim otporima, pri čemu ga je grebala noktima, nad njom izvršio potpuni spolni odnošaj, a potom, kako bi je pustio iz prostorije, prinudio je na oralno zadovoljavanje.” Oboje su zadobili tjelesne ozljede koje su medicinski dokumentirane.

Sud je zaključio:

Optužena je prekinula školovanje, što ukazuje na njezin problematičan karakter. Iako maloljetna, dobrovoljno je došla u noćni klub u sitne noćne sate, plesala je s optuženikom i sviđala joj se atmosfera. Utvrđeno je da je odbila optuženikov prijedlog za spolni odnos, ali sila koju je primijenio optuženik da bi ga ostvario nije bila dovoljno intenzivna da slomi otpor oštećenice, jer bi u suprotnom ostalo više tragova na tijelu oštećene. Sud smatra da njezin otpor u vidu udarca optuženika biljarskim štapom nije bio dovoljno jak. Što se tiče njezinog bježanja oko biljarskog stola, Sud smatra kako je očito da to pijani optuženik shvaća kao izazivanje, jer bi tako to shvatio svaki, pogotovo pijani, čovjek. Primjene relevantne sile nije bilo jer su sve radnje otpora kroz nanošenje ozljeda nastale prije samog spolnog odnošaja. Oštećena u vanjskoj manifestaciji otpora nije ustrajala upravo u onom odlučujućem trenutku kada se našla u sobi s optuženikom, čak ako taj odnos i nije htjela. Uz to, optuženi je prekinuo odnos kad mu je oštećena rekla da ima puno menstrualne krvi, a tako se ne ponaša osoba koja siluje. Nakon spornog spolnog odnošaja, oštećenica je prema procjeni suda izgledala normalno, a ni roditeljima nije odmah rekla što se dogodilo. Sud zaključuje da je prijavila silovanje zbog straha od reakcije roditelja te zbog toga što je bila ljuta na optuženog jer se ponašao kao da se ništa nije dogodilo kad su se uskoro sreli. Hladno ponašanje optuženika govorilo je za sud u prilog tome da je on njihov spolni odnošaj smatrao dobrovoljnim.

Sve to Sud upućuje na zaključak da je optuženi bio u zabludi o biću kaznenog djela, što isključuje namjeru, a time krivnju.

Epilog:

Počinitelj je oslobođen prvostupanjskom presudom. Presuda je nakon žalbe ukinuta, suđenje je ponovljeno, a kasnije i obnovljeno. Postupak je ukupno trajao 12 godina. Konačnom presudom počinitelj je kažnjen kaznom zatvora od tri godine.

- Postoji mit o pravom silovanju prema kojem je silovanje fizički napad nepoznate osobe na javnom mjestu na “čednu” žrtvu koja se svim silama odupire, a nakon silovanja vidno je uznemirena i odmah prijavljuje djelo policiji, koji je prisutan i u našoj sudskoj praksi. Međutim, većina slučajeva koje sam obrađivala ne može se svrstati u taj scenarij: 80% žrtvi i počinitelja u mojem uzorku se poznaju. U sudskoj praksi nejasno je što se smatra silom i koliko intenzivna treba biti, često se traži intenzivan, jasan i trajan fizički otpor, a česta su i pitanja žrtvi o njezinom seksualnom ponašanju, odnosno procjene njezine “moralnosti” - kaže dr. Radačić.

Što se dogodilo:

Oštećeničin sin došao je kasno u noći kući s prijateljem. Obojica su bili pijani. Majka ih je primila u kuću te pristala da sinov prijatelj ostane prespavati kako ne bi pijan vozio kući. Nakon što je sin zaspao, optuženi je, kako se navodi u optužnici: “...u trenutku kad se oštećena nalazila blizu spavaće sobe snažno ju je kroz otvorena vrata gurnuo u sobu, zaključavši vrata, rukama je uhvatio oko struka, te bacio na krevet, legavši na nju, te, unatoč njezinu nastojanju da se odguravanjem oslobodi i ustrašenom vikanju, pridržao njezine ruke svojima pa joj u cilju ušutkavanja stavljao ruke na usta te joj skinuo pidžamu i gaćice te nad njom obavio potpuni spolni odnos, stavljajući pritom svoje spolovilo i u njena usta”.

Sud je zaključio:

Optuženi je time što je oštećenu uhvatio za ruku, povukao je u sobu i zaključao vrata pri ulasku objektivno primijenio silu slabijeg intenziteta. S obzirom na slab intenzitet te sile, Sud je postavio pitanje njegove svijesti da čini nešto suprotno volji oštećenice, posebno imajući u vidu gotovo intimnu situaciju koja je prethodila, zajedničko gledanje TV-a i razgovor u noćnim satima, pažnju i brigu koju je oštećenica pokazala prema optuženiku time što mu dopušta prenoćiti odjevena samo u pidžamu. Stoga Sud prihvaća optuženikov iskaz da je vjerovao da je oštećena dobrovoljno sudjelovala u spolnom odnošaju, unatoč verbalnom opiranju i primjeni sile. Verbalno opiranje nije nužno nedvosmislen izraz njezine volje. Sila može biti doživljena kao način izvedbe spolnog čina, a ušutkavanje oštećene i pokrivanje dlanom njezinih usta upozorenje da bude tiša kako ne bi probudili njezina sina. Nije bilo ozljeda na oštećeničinom tijelu, uključujući vaginu, što Sud smatra neživotnim i nelogičnim. Neživotnim i nelogičnim smatra i činjenicu da sljedećeg jutra oštećenica nije ništa o tome rekla ni suprugu ni sinu.

Epilog:

Počinitelj je pravomoćno oslobođen.

U promatranom razdoblju donesene su ukupno 64 presude za silovanje ili pokušaj silovanja. Oštećene su u 96 posto slučajeva bile žene: u svim slučajevima optuženici su bili muškarci. U većini slučajeva na prvostupanjske su presude uložene žalbe. U devet slučajeva optuženici su oslobođeni, a u šest slučajeva državna su odvjetništva odustala od daljnjeg progona. Postupci su trajali od četiri do 150 mjeseci. Kazne su se kretale od devet mjeseci uvjetno, do 12 godina zatvora, s koliko je kažnjen suprug koji je ženu prvo natjerao na spolni odnos sa psima, a nakon toga s trećom osobom. Prosječna je kazna iznosila 3,6 godina zatvora, a minimalna kazna za silovanje iznosila je, prema tada važećem zakonu, tri godine. Prema novom Kaznenom zakonu, minimalna je kazna - jedna godina.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista