HITLEROV ARHITEKT HOLOKAUSTA

‘Odgovoran sam za ubojstvo šest milijuna Židova, ali žalim što ih nismo ubili još mnogo više’

Njemačka tajna služba BND nedavno je deklasificirala 1300 dokumenata o nacističkom zločincu Adolfu Eichmannu, a prva ih je istražila filozofkinja i povjesničarka iz Hamburga Bettine Stangneth koja je u pogrešno naslovljenim dosjeima našla stotine stranica zagubljenih transkripata te na osnovi njih objavila knjigu

Nacistički zločinac Adolf Eichmann, jedan od arhitekata holokausta kojega se smatra odgovornim za smrt šest milijuna Židova, planirao je krajem 50-ih godina vratiti se iz Argentine u Njemačku i nastaviti miran život, otkriva knjiga “Eichmann Before Jerusalem: The Unexa-mined Life of Mass Murder” Bettine Stangneth.

Ta filozofkinja i povjesničarka iz Hamburga, koja se godinama bavi istraživanjem prirode laži, prva je istražila 1300 stranica nepoznatih materijala o Eichmannu koje je njemačka tajna služba BND prije nekoliko godina objavila pod medijskim pritiskom. Svoje spoznaje o tom nacističkom zločincu Bettina Stangneth objavila je 2011., na 50. godišnjicu Eichmannova suđenja, ali u knjizi na njemačkom jeziku. Prošli tjedan, pak, u SAD-u je objavljen engleski prijevod njezine knjige koja je izazvala veliku pozornost jer pokazuje kako je zapadnonjemačka vlada još 1952. godine znala da se Eichmann skriva u Buenos Airesu, ali nije učinila ništa kako bi zločinca privela pred lice pravde.

Pomoć iz Vatikana

Adolf Eichmann (1906. - 1962.) bio je Oberstandar-tenführer SS-a (čin koji odgovara našem pukovniku kopnene vojske) koji je tehnički organizirao transport Židova iz Njemačke i okupiranih zemalja u logore za istrebljenje poput zloglasnog Auschwitza. Nakon završetka Drugoga svjetskog rata uhićen je i zajedno s nekoliko nacističkih časnika strpan u američki logor vojnih zarobljenika Oberdachstetten. No, još 1945. uspio je pobjeći i izbjeći suđenje u Nürnbergu gdje su na vidjelo izašla njegova zlodjela. Pod lažnim imenom Otto Henninger živio je u selu Altensalzkoth gdje je radio kao šumski radnik. No, 1950. godine pod lažnim imenom Riccardo Klement, a uz pomoć biskupa Aloisa Hudala iz Vatikana, organiziranim kanalom u sklopu tajne operacije spašavanja nacističkih i ustaških časnika “Ratline”, preko Genove bježi u Argentinu.

Zapošljava se u Daimler Benzovoj tvornici u predgrađu Buenos Airesa te počinje uzgajati zečeve. Nakon dvije godine pridružuju mu se supruga Veronica i njihovi sinovi Klaus, Horst Adolf i Dieter Helmut dok se u Argentini rađa četvrti sin Ricardo. No, 1957. Eichmanna je u Buenos Airesu prepoznao jedan preživjeli logoraš iz Auschwitza te poslao dojavu u Izrael. U cijelu akciju se zatim uključuje izraelska tajna služba Mossad čiji agenti na čelu s Peterom Malkinom 1960. u Buenos Airesu otimaju Eichmanna i prebacuju ga u Izrael. Suđenje Eichmannu održano je 1961. u Jeruzalemu, a zločinac je proglašen krivim za transport Židova u koncentracijske logore te osuđen na smrt vješanjem. Obješen je 1962. godine.

Proces Eichmannu u Jeruzalemu pobudio je veliku pozornost u cijelom svijetu, a za američki New Yorker pratila ga je poznata filozofkinja i židovska emigrantica iz Njemačke Hannah Arendt. Ona je zatim izvještaje sa suđenja sažela u glasovitoj knjizi “Eichman u Jeruzalemu: Izvještaj o banalnosti zla” u kojoj je zaključila da on nije bio psihopat, nego normalan čovjek, ponešto ograničenih intelektualnih sposobnosti i slabe memorije, ali dobar tehnički organizator.

“Niti je perverzan, niti sadist, nego strašno i zastrašujuće normalan”, zaključila je Hannah Arendt.

Perverzni književni klub

Iako se na suđenju pokazalo da je Eichmann prilično nevoljko ušao u Nacionalsocijalističku njemačku radničku partiju, Bettina Stangneth tvrdi da je on do kraja bio entuzijastičan i posvećen nacist.

Uporište za te tvrdnje nalazi u tzv. Argentinskim papirima, oko 1300 stranica rukom pisanih memoara, bilješki i transkripata tajnih intervjua s Eichmannom što ih je 1957. vodio Willem Sassen, nizozemski novinar i bivši nacist koji je živio u Buenos Airesu. Sassenovi transkripti bili su raspršeni u tri njemačka arhiva, a neki od tih materijala korišteni su tijekom suđenja Eichmannu. No, “kopajući” po njemačkim arhivima, Bettina Stangneth neočekivano je u pogrešno naslovljenim dosjeima našla stotine stranica nepoznatih transkripata. Iz njih je saznala kako je Adolf Eichmann u Buenos Airesu djelovao okružen nacističkim simpatizerima poput Sassena, ali i bivšim nacistima poput Ludolfa von Alvenslebena, ađutanta Heinricha Himmlera. Eichmann i njegovi pristaše formirali su perverzni književni klub, a jednom tjedno sastajali su se u Sassenovoj kući. Tamo su raspravljali i zajednički prikupljali materijal za knjigu o njihovu viđenju holokausta.

- Mogao sam napraviti više i trebao sam to učiniti - rekao je Eichmann Sassenu, priznavši tako da žali što nije ubio više Židova.

Svi članovi Sassenova kluba, tvrdi Bettina Stangneth, maštali su o Hitlerovu iskupljenju i stvaranju Četvrtog Reicha. Eichmann je, smatra Bettina Stangneth, žudio za moći i priznanjem koje je uživao tijekom nacističke vladavine.

- Želio je biti slavan i zato je 1956. napisao pismo Konradu Adenaueru, tadašnjem kancelaru Zapadne Njemačke - smatra Bettina Stangneth.

“Došlo je vrijeme da se odreknem svoje anonimnosti i predstavim tko sam”, piše Eichmann u svom pismu Adenaueru, sugerirajući da mu se dopusti povratak u Njemačku kako bi mladim ljudima mogao govoriti što se uistinu događalo tijekom Hitlerove vladavine.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. studeni 2024 05:17