REPORTERI MAGAZINA U POHARANOM GORSKOM KOTARU

Dan kad je umrla šuma

 Dragan Matić/CROPIX

Na ulazu u Mali Lug, mjesto u srcu Gorskog kotara, drveni je spomenik “dobrom divu”, mitološkom goranskom junaku Petru Klepcu. Osim što je simbol otpora na sve nedaće i sve dobro Gorana, jer je navodno sam tursku navalu potjerao sve do Carigrada, on je jednom prilikom s gore snio drvenu gredu dugačku četiri i pol metra, koja mu je bila potrebna za gradnju kuće. I nije mu bilo teško.

Ta je simpatična goranska legenda možda i najbolji pokazatelj ljubavi stanovnika ovog kraja prema šumi, drvu i svemu lijepome što se iz njega može dobiti. Drvom se oblažu kuće, drvom se stvara namještaj, a u ledenim zimskim noćima, kada snježni zapusi odsijeku ovaj dio Hrvatske od ostatka svijeta a vjetar što se zavlači u kosti jezivo zafijuče ulicama, nema ljepšeg do sjesti uz toplinu pucketave vatre iz trošne peći.

Slomljeni dalekovodi

Zato je i razumljivo zašto ovim krajem proteklih dana vlada tuga, neshvatljiva svakome tko nije barem jednu zimu proveo u “plućima Hrvatske”, kako tepaju ovom kraju. Nezapamćene vremenske prilike proteklih su dana izazvale nakupljanje golemih količina leda na dalekovodima, električnim stupovima i stablima. Štete se već sada smatraju višemilijunskima, do te mjere da će Hrvatska, prvi put otkako je njena članica, zatražiti i financijsku pomoć fondova solidarnosti Europske unije.

Led je polomio dalekovode, zbog čega su deseci goranskih mjesta još uvijek bez električne energije, a duboko smrznuta hrana pokušava se na sve načine spasiti agregatima, od kojih su neki dovezeni čak iz Ljubljane. Dalekovodi se novcem i mogu popraviti, no štetu na goranskoj šumi može zaliječiti samo vrijeme. Led je do te mjere oštetio goranske šume da je na nekim dijelovima stradalo čak 95 posto stabala! Drugdje je taj postotak oko 80. Kako bilo, Hrvatska je u Gorskom kotaru u samo dva ledena dana izgubila nevjerojatno mnogo prirodnih resursa, a njihov oporavak mogao bi trajati i do 50 godina.

Josip Malnar upravlja šumskim područjem Gerovo, koje obuhvaća 300 kvadratnih kilometara prostora okolice grada Čabra. Susrećemo ga u njegovom uredu u Gerovu. Zdvojan, okružen je papirima i pokušava izračunati koliku je financijsku štetu nanijela dosad neviđena prirodna sila.

- Bilo je hladno i prije, naravno, ali ovakve vremenske prilike se ne pamte. Led se stvarao u golemim količinama, na visinama od 300 do tisuću metara nadmorske visine. Između dva stupa na žicama je izmjereno dvadeset tona leda! Onda zamislite kolika je to snaga bila, kada je drobila stabla - govori nam u dahu Malnar. Preliminarni izračuni kazuju da će šteta u državnim šumama biti najmanje 70 milijuna kuna, a još deset do petnaest milijuna na privatnim šumama. Sve na toj visini je uništeno, gotovo sva bjelogorica! Stradala su uglavnom stabla bukve i javora, a crnogorična stabla, zbog svoje stabilnije strukture, donekle su pošteđena, iako se i na njima vide otvorene rane.

Prizor u Gorskom kotaru nalikuje apokalipsi. Stotine porušenih stabala leži uz cestu i na njoj šumarski radnici svim snagama pokušavaju raščistiti teren, a još će tisuće stabala morati biti posječeno jer ih je težina leda doslovno prepolovila i nema im spasa. Zeleno srce Hrvatske, kako je nadimak gradu Čabru, već ovog ljeta neće biti ni približno toliko zeleno, a o ekološkim posljedicama da se i ne govori.

- Ovo nije elementarna nepogoda, nego ekološka katastrofa - govori nam Malnar dok obilazimo najugroženija područja, iznad Gerova te na cesti prema Malom Lugu i Tršću. Objašnjava kako samo jedan hektar bukove šume dnevno upije 20 tisuća litara vode. Ta će voda, sada kada na nekim dijelovima stabala uopće neće biti, stvarati dodatne probleme, uključujući eroziju i ispiranje tla.

- A onda šume više neće biti - kaže Malnar.

Teško mu je. Na radnom mjestu u Gerovu proveo je čitav radni vijek, punih 35 godina. A ipak, gotovo sva porušena stabla starija su od njega.

Što ćemo ostaviti djeci?

- Ovim srušenim bukvama koje vidite trebalo je trideset do pedeset godina da ovoliko narastu. Zreloj bukvi potrebno je 100 godina da bude u punoj snazi. Mi smo dosad žnjeli ono što su posijali naši stari, a nakon ove nepogode, koju nitko nije mogao spriječiti, bojim se da ništa nećemo moći ostaviti našoj djeci. Teško nam je jer se čovjek godinama trudi racionalno upravljati šumom, staviti je u njezinu funkciju, kako materijalnu tako i estetsku, a onda u samo dva dana nestane čitav naš trud. Svi kažu da je najgore prošlo, jer se uglavnom vratila električna energija, no najgore zapravo tek dolazi. Ovo što se sada dogodilo priroda će sigurno zaliječiti, ali ne za našeg vijeka. Narušen je ekosustav, a to je najgore - govori.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 02:56