PRESLAGIVANJE NA SRPSKOJ POLITIČKOJ SCENI

Politički protivnici, tajkuni i mediji već su se poklonili pobjedniku - Aleksandru Vučiću

Vučić ne krije ambicije. Najavio je kako bi njegova partija, u slučaju prijevremenih izbora, ove godine dohvatila fantastični broj od čak 180 poslanika od ukupno 250 te bi tako, bez ikoga drugog, sama komotno sastavila vladu

Vučić, Dačić, Vučić, Dačić, Vučić... Poštovani gledaoci bio je to Dnevnik. Tako glasi aforizam satiričara Dejana Patakovića koji je proglašen najboljim u Srbiji 2013. godine. Da se ovih dana na srpskoj političkoj pozornici upriliči zamišljena aukcija, nakon što bi mešetar, koji licitiranjem nabija cijenu, uskliknuo: “ Ivica Dačić - drugi put!” - od sto glasa ne bi se čulo ni glasa. Nad skupom bi ostao dugi, sablasni muk, a to znači da će žižak na svijeći sadašnjega predsjednika vlade, ministra policije i čelnika Socijalističke partije Srbije (SPS), po snazi druge oporbene stranke, neumitno sagorjeti. Najsažetiji prorok raspleta bio je nepotpisani pisac komentara u dnevniku Danas, naslovljen: “Kraj igranke”, koji je počeo tvrdnjom: “Ne prođe ni dan da Ivica Dačić ne zavapi protiv izvanrednih izbora. Što nije čudno, s obzirom na to da se zna kako poslije njih više neće biti premijer. A možda ni predsjednik SPS-a”.

I u uši hrvatskoga čitatelja poodavno je ušla spoznaja kako je košarkaški visoki dopredsjednik srpske vlade i vođa vladajuće Srpske napredne stranke (SNS), Beograđanin rođenjem, Aleksandar Vučić (5. ožujka 1970.) nedvojbeno najmoćnija i najutjecajnija glava među srpskim vrhovnicima, iako je na hijerarhijskoj ljestvici formalno iza šefa države Tomislava Nikolića, predsjednika Skupštine Srbije Nebojše Stefanovića i predsjednika vlade Ivice Dačića, dakle u najbolju ruku tek broj četiri. I laicima je jasno da je Dačićeva sudbina u Vučićevim rukama. Hoće li on procijeniti da će punašni nasljednik Slobodana Miloševića u SPS-u i dalje nastaviti živjeti ili će mu, što je sve izvjesnije, reći da je došlo vrijeme rastanka.

Otrovne strijele iz potaje

Vučić - nesuđeni nogometaš, novinar i vatreni “delija”, navijač Crvene zvezde, nakon što je najprije izmilio iz šinjela svoga prvog stranačkog oca, današnjega haaškog uznika, Vojislava Šešelja, koji ga je odgojio i uzdigao u Srpskoj radikalnoj stranci (SRS), u pravom se trenutku priklonio Tomislavu Nikoliću, s kojim je udružen nepomirljivo okrenuo leđa Šešelju i utemeljio Srpsku naprednu stranku. Uz Nikolićevu potporu, zbacio je iz sedla nekoć jake radikale i doveo ih do rasula i prosjačkoga štapa, tako da danas nemaju ni jednoga jedincatoga poslanika u skupštini Srbije. Sada je pak Vučić iz potaje uperio otrovne strijele na Dačićeve socijaliste, s kojima je još u koalicijskome braku iz koristi, a nakon što se na prošlim izborima, opet u sprezi s Nikolićem, domogao žezla i prigrabio vlast. Takozvane prljave poslove umjesto Vučića upravo poslušno obavljaju naprednjaci i njima bliski palatini. Krenimo redom s nepobitnim dokazima.

Na udaru nacionalista

Na glas kako će Catherine Ashton, visoka predstavnica za vanjske poslove Europske unije, za Nobelovu nagradu za mir predložiti srpskoga i kosovarskog premijera Ivicu Dačića i Hashima Thacija, zbog iskazanoga usrdnog nastojanja da na maratonskim pregovorima u Bruxellesu odnose dviju država, koje se još gledaju preko puščanoga nišana, koliko-toliko, dovedu na normalni kolosijek - žestoko je istupio Tomislav Nikolić. U brojnim intervjuima bez krzmanja se izjasnio kako neće poduprijeti Dačića u njegovu ambicioznome snatrenju da postane nobelovski slavodobitnik, ponajprije stoga što bi na dodjeli stajao uz bok Thaciju: “Nikada neću potpisati međudržavni ugovor s Kosovom!” - rekao je i dodao, zabivši time koplje u Dačićevo srce: “Nisam zadovoljan radom pojedinih ministara i zato sam sklon vjerovanju da ćemo imati izvanredne parlamentarne izbore.”

Dačić se, očekivano, brže bolje, također u više novinskih razgovora, tašto obrušio na prvoga građanina: - “Kakva je to država u kojoj je loše biti kandidat za Nobelovu nagradu i zbog toga vas kritiziraju!” - uz razočarano nadovezivanje: “Predsjednik se ne treba uključivati u političke kampanje i iznositi primjedbe na rad ministara!” Dačić nije zaobišao moguće prijevremene izbore (ovoga proljeća) ili redovne (za dvije godine): “Nisam glup, ali prijevremeni izbori su glupi!” Pritom je otkrio i svoj odnos s Thacijem zbog koga se, zato što se s njime učestalo sastaje, našao na udaru najtvrđih srpskih nacionalista, koji su u većini u njegovoj Socijalističkoj partiji: “Misli li netko da sam toliko glup da ću u jeku kampanje ići u Bruxelles da pregovaram s Thacijem i zbog toga propadnem na izborima?” Stidljivo je najavio da je, možda, na kraju političke karijere i da već razmišlja o osobi koja će ga naslijediti u SPS-u te se podičio, postavivši se u ravan s Vučićem, u krhkoj nadi da će se dohvatiti slamke spasa: “Neki ne mogu podnijeti spoznaju da su Vučić i Dačić bolje, brže i hrabrije od njih poveli Srbiju u budućnost!”

Podsjećanja radi, Dačić je uoči prošlih izbora bio drsko samouvjeren. “Ne znam tko će postati predsjednik (Nikolić ili Tadić), ali znam tko će biti premijer”, rekao je okružen svojim privrženicima. Bio je načistu da će se poslanički glasovi njegovih socijalista preliti u lonac onoga tko mu bude ponudio premijersku fotelju, kako bi time dobio većinu, a da mu je svejedno tko će to biti. Vučić je morao zagristi na ucjenjivačku udicu i ponudio mu je više od demokrata pa je Ivica Dačić prihvatio poziv dojučerašnjega ljutog neprijatelja.

Pritisnut aferama koje su srušile povjerenje birača u njega, Ivica Dačić je svoju političku karijeru ukrasio najljepšim bojama: “Možda sam previše dobar za neke stvari, ali to mnogi tumače kao slabost!” Znalci koji prate igrokaze na političkoj pozornici tu su izjavu preveli kao da se Ivica Dačić već pomirio da će izvjesiti bijelu zastavu.

U ime naprednjaka pred novinarima se pojavio Vučićev zamjenik u SNS-u Aleksandar Stefanović i ne okolišajući, bio vrlo izričit: “Prijevremenih izbora će biti zato što Aleksandar Vučić mora postati premijer!” Logično je da se Stefanović takvo što ne bi usudio izustiti bez suglasja svoga neprikosnovenog stranačkog predsjednika.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 07:30