Predsjednika Gradske skupštine Borisa Šprema zagrebački taksisti, koji ‘nemilosrdno’ bojkotiraju građane i blokiraju prometnice, optužuju da svojom inicijativom za povećanje broja taksista zapravo pogoduje ‘tajkunima’ koji će ugroziti njihovu egzistenciju.
Šprem je, naime, jedan od incijatora novog prijedloga Odluke o autotaksi prijevozu koja donosi liberalizaciju taksi tržišta. To znači da Udruženje Radio taksi gubi monopol u Zagrebu, a uz to je predviđeno i povećanje broja taksista.
I tu je puklo. Nezadovoljni zagrebački taksi monopolisti Šprema su napali optužbama da ignorira njihove prijedloge za snižavanje cijena, a Zagrepčane, koji im godinama plaćaju prenapuhane cijene, ugnjetavaju kaosom na ulicama. Taksisti u štrajku tvrde da se bore za ‘kvalitetu usluge građanima’.
S Borisom Špremom, ‘glavnim krivcem za kaos u metropoli’, razgovarali smo u prostorijama Gradske skupštine, neposredno nakon što je na službenoj konferenciji na novinare predstavio prijedlog o poslovanju taksista.
Kako ste uspjeli osobno, imenom i prezimenom, na sebe navući bijes 1033 taksista u Zagrebu?
To bi doista trebalo pitati njih. Nisam niti jednim svojim činom zaslužio biti u toj situaciji. Posebno jer sam imao kontakt s predstavnicima Udruženja Radio taksi Zagreb, i to na svoju inicijativu. Održali smo dva sastanka i uspjeli smo se usuglasiti o svim prijedlozima, osim o broju taksista koji će raditi u Zagrebu. To smo ostavili kao otvoreno pitanje jer je prijedlog Skupštine jedan taksist na 600 građana, dok je njihov prijedlog 1:700. Rekli su da su voljni sniziti cijene usluga, pa smo očekivali novi suradnju i daljnje pregovore. Međutim, to se nije dogodilo. Nakon prvog štrajka, koji je prekinut zbog njihova dogovora s gradonačelnikom, nitko, ali baš nitko, nije imao nikakav javni istup koji bi isprovocirao taksiste. Najednom oni kreću u novi štrajk, a mene optužuju da ih ja sabotiram...
Želite zapravo reći da gradonačelnik Milan Bandić ima svoje prste u štrajku taksista?
Jednostavno u to ne želim vjerovati. Gradonačelnik nema pravo s jednom grupacijom raditi protiv interesa građana.
Drži li vam vodu priča da taksisti to sve rade zbog dobrobiti građana?
Prije svega mislim da, kada govorimo o akcijama koje provode taksisti, da su one organizirane i usmjerene preko vodstva Udruženja Radio taksi. Osobno vjerujem da mnogi taksisti zapravo žele promjene, da žele više voziti i više zaraditi.
Je li logično da naši taksisti rade svoj posao na način da reagiraju uglavnom kad ih se zove telefonom? Tada odlaze sa svojih stajališta, voze vas od točke A do točke B. U povratku, međutim, imaju prazan hod. A tu se troše gorivo, gume, uopće amortizacija vozila. Zašto taj prazan hod ne bi pretvorili u svoju korist? Ako taksist vozi i radi više, više će i zaraditi. U prijevodu, taksisti će moći sniziti cijenu svojih usluga.
Znači, zagrebački taksisti ne rade dovoljno?
Jedan mi je taksist rekao da su 80-ih godina imali toliko posla da nisu imali vremena pojesti sendvič. U modelu koji predlažemo, modelu djelomične liberalizacije, mi ne otvaramo konkurenciju na način da nekontrolirani broj taksista dolazi na naše tržište. Tek jedan postotak, 26 posto veći od postojećeg broja taksista, omogućit će zdravu konkurenciju, čime ćemo posljedično dobiti niže cijene prijevoza. Taj će sustav profunkcinirati oko Nove godine jer će taman toliko vremena trebati da se i drugi taksisti uključe u posao. Naglašavam da nijedan taksist koji sada radi ne može ostati bez posla, osim na način da ne provodi Odluku o taksi prijevozu, odnosno da krši propise.
Ali upravo im je to argument. Strahuju za posao i vlastitu egzistenciju...
Bit je je u tome da posljednjih dana glasnogovornik Mirsad Hukić i pojedini članovi Udruženja ističu kako su sposobni ponuditi i do 60 posto jeftiniju uslugu. Zašto to onda odmah ne počnu provoditi jer odluku o cijeni prijevoza donosi njihova Skupština. Neka na djelu pokažu da se zaista zauzimaju za niže cijene. Da su to kojim slučajem već napravili, a za to su imali mnogo vremena, mi bismo odnos 1:600 ili 1:700 sigurno ublažili. Predložili bismo znatno manje novih taksista (kako bi i drugim ljudima mogućili da zarade svoj kruh). Ali oni to nisu napravili....
Taksisti odbijaju voziti i invalide, iako su najavljivali da njih neće bojkotirati. Vi ste im izašli ususret...
U pitanju je priroda ovog štrajka. Usporedbe radi, radnicama Kamenskog mjesecima nisu plaćani porezi i doprinosi, a štrajkale su izvan radnog vremena kako bi sačuvale svoj posao. Štrajk taksista, s druge strane, ne podržavaju ni građani Zagreba jer znaju da nije opravdan. U ovom smo slučaju bili prislijeni organizirati prijevoz osoba s invaliditetom. Učinilo smo to uz pomoć ZET-a i Ustanove za hitnu medicinsku pomoć.
A izlazite li ususret tajkunima, kako tvrdi Udruženje, za njihov ulazak na taksi tržište?
Ni službeno ni neslužbeno, ni s jednim, kako oni kažu, aspirantima na auto taksi prijevoz, nisam imao sastanak. Nisam se ni sa kime čuo ni telefonski. Nisam ih vidio ni na kavi, ni u prolazu. Primio sam tek gospodina Kostu Minovskog iz Rijeke koji je uime Taksi Cammea došao prosvjedovati pred Gradsku skupštinu.
Ali o njihovom ulasku na taksi tržište imate pozitivno mišljenje? Spominju se zvučna imena autodilera, vlasnika autokuća...
To je nužno. U tome je naš zajednički problem, a mogli smo ga izbjeći na način da smo taj broj novopridošlih taksista mogli smanjiti na vrijeme. Ali kako godinama nema nižih cijena, mi, ne ja, nego 40 zastupnika Gradske skupštine, smatramo da bez konukrencije nije moguće ostvariti niže cijene prijevoza.
Kako će za nekoliko mjeseci izgledati taksi usluga u Zagrebu? Hoće li taksisti i dalje štrajkati ili ćemo imati kvalitetniju i jeftiniju uslugu?
Gotovo sam siguran da ćemo donošenjem ove odluke na sljedećoj sjednici Gradske skupštine postići takav model djelomične liberalizacije tržišta koji će omogućavanjem 26 posto novih taksista u Zagrebu dovesti do znatno jeftinijeg taksija. Već od Nove godine usluga će biti kvalitetnija, a naša je želja da svaki taksist ima sjedalice za djecu, da ima napravu koja omogućava plaćanje kreditnom karticom, da boja svih vozila bude ujednačena... Da bude bijela što prije, a ne što kasnije. Naš je prijedlog da se to dogodi u razdoblju između tri do pet godina.
Pitam se, međutim, zašto to već nije učinjeno. Imali smo sedam godina vremena za to. Što bismo mi trebali? Čekati još sedam godina? Pa još sedam godina?
Znači li to da je gradonačelnik Milan Bandić podbacio po pitanju zagrebačke taksi usluge?
Moj je stav da su u gradskoj upravi trebali znatno više uvažiti prijedloge Gradske skupštine. No još ima mogućnosti da gradonačelnik razmotri naše prijedloge Odluke i, ako se s njom složi, mislim da možemo postići dobro jedinstvo u provođenju te odluke.
Dakle, odgovor je: ‘Da, podbacio je’?
Ja ne mogu reći da je to tako. Ne vjerujem da postoji neka osobita namjera da se netko potkopava, odnosno da se radi na štetu građana.
Je li Gradska skupština krenula raditi posao izvršne vlasti?
Ne, mi ne radimo posao izvršne vlasti. Zastupnici su ravnopravni predlagači odluka Gradsje skupštine. U ulozi predlagača, pored gradonačelnika, su i radna tiječa, klubovi gradskih zastupnika i zastupnici pojedinačno. Ono što je osobita značajka kohabitacije je da se i jedno i drugo tijelo (izvršna i predstavnička vlast) mora boriti odnosno djelovati na način da zadovoljava interese građana. Kohabitacija može biti loša ako postoje nastojanja da jedno od tih tijela radi za nekog drugog, a ne za građane. A vi sad izvucite zaključak tko bi to mogao raditi u interesu nekoga drugog, a ne u interesu građana.
Zašto vi to ne kažete?
Mogu samo reći da se mene nepravedno optužuje da dopuštam tajkunizaciju taksi prijeovoza.
Postali ste jedan od najmoćnijih ljudi u Gradu Zagrebu? Do kuda sežu te ambicije? Spominje se da biste voljeli biti gradonačelnik Zagreba.
U Zagrebu ima jako puno posla i problema koje treba odmah rješavati. Mandat gradonačelnika traje, a koliko dugo će još potrajati povjerenje građana, pokazat će vrijeme. A tada će Gradska organizacija SDP-a predložiti svog kandidata za gradonečelnika...