BORIS LALOVAC ‘Da nije bilo Milanovića, nikada se ne bi uveo oprost duga, povisile plaće ni zamrznuo tečaj švicarca’

Ministar financija u bivšoj Vladi, Boris Lalovac, kreator rješenja za građane zadužene u švicarcima, što je mjera koju aktualno vodstvo u SDP-u ističe kao jedan od glavnih dokaza da su vjerni socijaldemokratskoj politici, aktivno se uključio u unutarstranačku kampanju. Nije se kandidirao ni za jednu funkciju u stranci, ali je aktivan u lobiranju za bivšeg šefa u Vladi, Zorana Milanovića. Ovih je dana zajedno s Milanovićem, Brankom Grčićem, Arsenom Baukom, Rankom Ostojićem i još nekoliko viđenijih članova SDP-a obilazio stranačke podružnice po Dalmaciji dajući Milanoviću podršku za još jedan mandat. Svjedočio je incidentu koji se dogodio na sastanku u Splitu gdje se predsjednik Udruge antifašista i antifašističkih boraca Grada Splita, Josip Milat, žestoko obrušio na Milanovića. Pozvao ga je da odstupi i napao jer nedovoljno afirmira antifašizam.

Što se dogodilo? Kako je došlo do incidenta?

- Milat je krenuo s nekoliko različitih pitanja. Nije odmah prigovorio zbog antifašizma. Nije ni imao neka ciljana pitanja, nego je nastupao da bi izrazio nezadovoljstvo prema Milanoviću, što je i javno rekao. Zoran je otvoreno govorio, uvjeravao ga u to što je sve i kako radio, kako se borio za antifašizam. Ali je Milat ostao na optužbi da se nije dovoljno borio za afirmaciju antifašizma. Moram priznati da Milanoviću do sada nije nitko nikada takvo što spočitnuo i nitko od prisutnih nije shvatio što bi još trebalo dodatno napraviti u tom kontekstu. Zoran se doista trudio predočiti što je sve činio, prezentirati mu svoje stavove, ali bezuspješno. Meni koji sam sve to slušao i promatrao sa strane, Miletini stavovi nisu djelovali artikulirano, nego sam samo prepoznao nezadovoljstvo koje se kumuliralo iz prethodnih godina. Čovjek je na kraju sam otišao, iako je Zoran više puta tražio da ostane i da sve rasprave do kraja.

Tko bi rekao da će, nakon što predsjednik HDZ-a sustavno proziva SDP-ovce da se niste odrekli Tita i komunizma, vaši članovi prozivati vodstvo jer nedovoljno promoviraju antifašizam. Biste li možda trebali više o tome govoriti i još se više uključiti u ideološke rasprave?

- Mislim da je Zoran dovoljno uključen. Neki misle da je čak i previše, a da je premalo gospodarskih tema. A to je tako. Pozicija se previše bavi ideološkim temama, a premalo gospodarskim. Milanovićevi stavovi su vrlo jasni i daljnja rasprava nema nikakvo plodonosno tlo. Radije bih se vratio ekonomiji, jer smo puno dobroga učinili u zadnje četiri godine, i to zanima građane.

Deficit je 3,5 milijardi manji od planiranog. Je li to proizvod metodologije ili ima pravog razloga za veselje?

- GFS metodologija koju smo imali i koja je potvrđena u hrvatskom Saboru je, prema MMF-u, odnosno novčanim tijekovima, iskazala da je deficit 9,6 milijardi. Ona je polazna osnova za europsku metodologiju ESA 2010, u kojoj se još nešto dodaje, odnosno oduzima. Po mom mišljenju, ako se uključi ESA metodologija, a ne znam koliki je deficit javnih poduzeća, mislim da bi morali biti ispod 4 posto. Jedini je problem ako su javna poduzeća imala neke javne garancije. Prošle godine nam je samo po HŽ Cargu i Zračnoj luci Zagreb u deficit ušlo preko milijarde kuna. Sve investicije u Zračnoj luci su nam tretirali kao deficit, na što nismo računali. Dakle, mišljenja sam da ako se uključi i europska metodologija da ćemo biti 3,8 do 4 posto u deficitu. Ako znamo da smo počeli sa 7,5 posto 2011. godine u doba recesije i krize, i da smo to spustili na 3,8, a cijelo smo vrijeme imali negativne tijekove, onda moramo reći da imamo snažnu fiskalnu konsolidaciju.

Što ovaj podatak znači za vašeg nasljednika u Ministarstvu financija Zdravka Marića i proračun?

- Sigurno im znači malo olakšanje. Od 5,6 do ciljanih 3 posto bi trebali puno više rezati, nego što će morati od 3,8 do 4 posto. Govorili su o smanjenju deficita za oko 1,5 posto, odnosno oko 4 milijarde kuna koje bi morali uštedjeti. Najnoviji pokazatelji će značiti manje rezove, i vjerojatno će, budući da je Europska komisija procjenu rasta povećala s 1,4 na 2,1 posto, prilagoditi i prihodovnu stranu. Uzimajući to u obzir, i poznavajući sustav, procjenjujem da u prvoj godini neće ići na dramatične rezove, nego će gospodarski rast koristiti više nego što smo to mi mogli, a na rashodovnoj strani smanjiti troškove do milijardu kuna. Sumnjam da će ići na rashode od 3 do 4 milijarde.

Kako ste doživjeli izjavu predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka da je povećanje procjene rasta s 1,4 na 2,1 posto rezultat toga što je njegova Vlada počela ulijevati povjerenje?

- U izvješću Europske komisije se navodi da je to procjena iz pokazatelja u 2015. godini. Samo bih želio da nova Vlada nastavi politiku koju smo mi provodili, a to je da nastave rasterećivati plaće. Uostalom, to je i Most najavljivao. Mi smo ušli u vrlo riskantan potez rasterećenja dohotka za plaće. Sjetite se da je taj zakon jedva prošao u Saboru, svi su govorili da to neće dobro ispasti, a sada svi ističu kako potrošnja nikada nije toliko rasla od 2007. godine. U pregovorima s Mostom smo isticali da moraju odmah nastaviti rasterećenje plaća, a Most je čak govorio da bi neoporezivi dio podigli do 5000 kuna. Ministar Marić govori da neće biti nikakvih poreznih izmjena. Slažem se ako neće dirati PDV, ali rasterećenje dohotka se pokazalo kao kvalitetna politika. Ako žele akcelerirati gospodarski rast koji je pozitivan i što se tiče potrošnje, mislim da bi im to bila dobra politika. Nastave li s njom, njeni efekti će se očekivati 2017. godine, jer takvi su zakoni ekonomije da se efekti vide tek godinu dana iza.

Nova Vlada će ipak morati rezati. Gdje biste im savjetovali da to učine?

- Mislim da neće rezati koliko su govorili. Možda, oko milijardu do milijardu i pol smanjiti na rashodovnoj strani, dio će korigirati na prihodovnoj zbog većeg BDP-a, što znači da cijeli taj paket može iznositi 2,5 do 3 milijarde. Savjetovao bih da svakako nastave raditi u sustavu racionalizacije plaća, ali ne linearno smanjivati plaće jer to više ni Europska komisija ne priznaje, nego putem COP-a koji daje vrlo jasan uvid u to kako se obračunavaju plaće, vidjeti kod koga i kakvih dodataka ima. I tu korigirati. Tu ima prostora za od 300 do 500 milijuna kuna uštede. Od 400 do 500 milijuna mogu uštedjeti u materijalnim troškovima.

Osim vašeg nasljednika Marića, u novoj Vladi najviše se još znoji Oleg Butković, ministar prometa. Pred njim je pitanje kako riješiti problem kredita za autoceste. Imate li za njega savjet?

- To je ogroman sektor. Kolega Siniša Hajdaš Dončić je puno napravio, osobito ako uzmete da smo iz HŽ Cargo, HŽ putnički prijevoz i HŽ infrastrukture puno toga preuzeli u javni dug. Sada su pred Europskom komisijom planovi njihova restrukturiranja, koje bi Europska komisija uz minimalne modifikacije trebala prihvatiti, dok je Croatia Airlines restrukturiran. Najbitnije je kako će krenuti u pregovore oko refinanciranja HAC-a, ARZ-a i tih velikih dugova.

Odluka se svodi na otpuštanje ljudi?

- Morat će otpuštati. Pitanje je samo modela. No, ništa neće moći napraviti dok ne donesu proračun.

Od kada se formirala nova Vlada, gospodarske teme su, barem u javnosti, u drugom planu. Mogu li ministri Marić i Butković sami nešto napraviti?

- Već sam rekao da Marića smatram dobrim nasljednikom. Poznaje sustav i to mu je prednost u odnosu na druge ministre. Ako se nametne ministrima, premijeru i potpredsjednicima Vlade i postane osoba u Vladi koja će imati utjecaj na druge ministre koji još ne poznaju sustav, onda može imati uspjeha. Ako se njemu nametnu drugi ministri, onda će teško nešto napraviti.

Kako procjenjujete poziciju premijera Tihomira Oreškovića?

- Kolega Marić mora imati njegovu podršku jer će u konačnici premijer morati podvući crtu. Dobro je što premijer dolazi iz područja financija, međutim, proračun nije samo tehnički dokument, nego je politički. Pitanje je koliko će ministar Marić i premijer tehnički odraditi proračun i doći do 3 milijarde deficita, a koliki će biti utjecaj politike da se određenim interesnim skupinama koje su na proračunu oduzme dio sredstava.

Nova Vlada ima ozbiljne kadrovske probleme. Ministra branitelja Miju Crnoju već su razriješili zbog afera, a sada se vode neviđene polemike o svjetonazoru ministra kulture Zlatka Hasanbegovića.

- Danas su za ministre puno viši kriteriji nego što je to bilo u prošlosti i svi će se, a ne samo ova dvojica koji se spominju, morati s tim nositi. Oni još nisu počeli donositi odluke, a tek kad će odlučivati, onda će na pravi način početi komunicirati. Nakon što se donese proračun na red će doći strukturne reforme o kojima su pričali i tek ćemo tada vidjeti kako će funkcionirati. I mi smo bili pod vrlo velikim pritiskom. Nije bilo lako donijeti odluku o švicarskom franku kada su sve banke protiv vas, o rasterećenju dohotka kada je cijela lokalna uprava protiv vas, o otpisu duga siromašnima kada s druge strane telekomi i bankari to ne žele... To su sve situacije u kojima se morate zamjerati određenim interesnim skupinama. Njih to tek čeka i vidjet ćemo kako će to izgledati.

Aktivno ste se uključili u izbore u SDP-u, a Zorana Milanovića podržavate za novi mandat na čelu stranke. Zašto je on vaš izbor?

- Više puta sam javno govorio da, ako SDP formira Vladu, a netko drugi bude premijer, ne želim više obnašati dužnost ministra financija. Ne znam kako je to izgledalo prema van, ali je Zoran ministrima dopuštao jako puno autonomije što pokazuje da je demokratski vođa. Nije se miješao u određene politike, ali je presuđivao tamo gdje se prelazilo granice. Drugo, mjere koje smo mi donosili, od švicarca, otpisa duga, porezne reforme, nikada ne bi ugledale svjetlo dana da nisam imao njegovu podršku. Sjetite se da smo, kada je podivljao tečaj švicarca, reagirali u tri dana i napravili nešto što ekonomija ne poznaje, a to je administrativno zamrzavanje tečaja. Mislim da u 25 godina povijesti države nikada nitko to nije napravio. Čak se ni u doba komunizma nisu donosile takve administrativne mjere. Tada je Milanović poručio građanima da ćemo riješiti njihov problem, jasno se postavio i znao sam da mogu očekivati njegovu podršku da sve provedem. Sve su to razlozi zbog kojih mu dajem podršku na izborima za predsjednika SDP-a.

Milanovićevi oponenti mu zamjeraju isključivost, rigidnost, da razjedinjuje a ne okuplja....

- Zoran ima svoj stil izražavanja. Kada mu ljudi na stranačkim skupovima govore da je nešto mogao i trebao učiniti bolje ili drugačije, odgovara da je on takav kakav jeste. Teško da ga, u smislu retorike i nekih drugih osobina, netko može mijenjati. I ja sam mu znao reći da je u nekim situacijama trebao drugačije komunicirati. Međutim, nikada mu nitko ne može osporiti državnost i donošenje vrlo važnih i teških odluka. Imate ljude koji će postupati PR-ovski, podilaziti javnosti i stvarati o sebi dobru sliku, a ne donositi nikakve odluke. On se nikada nije dodvoravao, uvijek je govorio ono što misli. Možete ga voljeti li ne voljeti, ali s Milanovićem uvijek znate na čemu ste. S druge strane znate, ako je posrijedi interes građana i stranke, da će odluke provesti.

Vrlo ozbiljna kritika Milanovića je da mrvi lijevu političku scenu i da su zahvaljujući njemu nastale lijeve stranke, od ORaH-a do Naprijed Hrvatska bivšeg predsjednika Ive Josipovića.

- Kada se govori o tome, Milanović je postavio jasne standarde. Otišlo je osam ministara, a Milanović je pritom bio principijelan od početka do kraja. S druge strane, Mirela Holy je jedno vrijeme imala dobar rejting ali nije ostvarila nikakav izborni rezultat, a isto tako ni Josipović. To vodi do pitanja koji su njihovi programi na ljevici. Jesu li oni u svojim programima nudili nešto ljevije od SDP-a? Po meni su odlazili zbog osobnog sukoba ili nezadovoljstva.

Milanovićev protukandidat Zlatko Komadina spočitava mu da nije socijaldemokrat, a kao primjer neoliberalizma mu ističe outsourcing.

- Ako hoćete iskreno, upravo je Milanović taj projekt zaustavio. Kada je zaustavljao outsourcing, Milanović je rekao da on nije za korporativni model. Učinio je to kada je projekt bio u visokoj fazi, i trebalo je s njim već krenuti, a mi smo u Vladi bili podijeljeni oko toga treba li ga provesti ili ne. A što je s otpisom duga siromašnima? Zar to nije socijaldemokratski potez? Zar socijaldemokracija nije porezno oslobađanje plaća, i to u trenutku kada vam u proračunu treba svaka kuna? Sjećate li se socijaldemokratskih mjera bivše SDP-ove vlade od 2000. do 2003.? Ta je Vlada rezala porodiljske naknade, a nitko im nije rekao da nisu socijaldemokrati.

Gdje vidite svoju ulogu i razvoj u stranci ako na izborima pobjedi Zlatko Komadina?

- Tu sam, SDP-ovac sam, a mjere koje sam donosio i provodio su bile iz uvjerenja, a ne koristi. Uostalom, stvorio sam si više neprijatelja nego prijatelja. No, ima još puno stvari koje nismo regulirali. Krediti u eurima su samo jedna od njih. Spreman sam i dalje pripremati rješenja i njima dati doprinos politici SDP-a ako me bude trebao.

Jeste li se kandidirali za koju od stranačkih funkcija?

- Nisam za ništa. Čak ni za Glavni odbor. Tu sam da pomognem stranci, a ne da bih si gradio političku karijeru. Ako me stranka treba, tu sam, ali se ne vidim u političkoj špici, više u ekonomskom dijelu.

Tvrdi se da nikada nije bilo ovako oštre kampanje u SDP-u, a ima čak i predviđanja o raskolu stranke. Je li tako nešto moguće?

- Uvjeren sam da nije. Milanović obilazi stranačke organizacije i otvoreno nastupa prema svima. Kaže im da je tu i da ga pitaju baš sve što žele. Svjestan je da se sve to komunicira prema javnosti, kao incident u Splitu, ali si svejedno otvara bokove. Ne znam ima li toga i u jednoj drugoj stranci. Mislim da se u SDP-u vodi fer utakmica u kojoj svaka strana iznosi svoje programe i nastoji dobiti podršku za svoje planove. Neće biti nikakvog raskola. SDP nije takva stranka.

Vidite li se nakon ministarskog mandata, i sada saborskog, opet u realnom sektoru?

- Vidim.

A nazire li se kakav posao?

- To ćemo vidjeti. Moguće je da će se ljudi u gospodarstvu plašiti zaposliti me. Ne mogu isključiti da bi netko kalkulirao s tim što sam se zamjerio bankama, pa procijenio da i on riskira da im se zamjeri ako me angažira. Ako me stranka bude trebala, i dalje ću raditi, a ako dobijem neku dugoročnu ponudu u gospodarstvu, prihvatit ću je. Od imovine nemam ništa osim stana i nešto ušteđevine. Živim isključivo od plaće, a moram nešto zaraditi za školovanje sina.