BORAC ZA OTREŽNJENJEHR ALKOHOLIČARA'Alkohol je droga, samo što je legalna'

Alarmantan je problem alkoholizma u Hrvatskoj. Prema najnovijim, poraznim statistikama Svjetske zdravstvene organizacije, s 12,8 litara čiste žestice po glavi stanovnika godišnje, odnosno oko 200 tisuća liječenih alkoholičara i pretpostavci da se ta brojka kreće i do 500 tisuća neregistriranih prekomjernih konzumenata žestokih pića, što je više od petine stanovništva, spadamo u sam neslavan svjetski vrh.

Žestica je dio folklora

Uoči Mjeseca borbe protiv alkoholizma, koji počinje pojačanim pijenjem na Martinje, tim stručnjaka iz referentnog centra za borbu protiv ovisnosti u zagrebačkom KBC-u “Sestre milosrdnice”, na čelu s predstojnikom Klinike za psihijatriju, prof. dr. sc. Križom Katinićem, nasljednikom čuvenog prof. dr. Vladimira Hudolina, koji je na tome mjestu utemeljio globalno poznatu zagrebačku alkološku školu, apelira na osvještavanje i edukaciju javnosti - muškaraca kod kojih nam je to tradicijski prihvatljivo do trenutka dolaska na rehabilitaciju, žena koje pod bremenom odgovornosti emancipacije traže spas u čaši i mladih koji počinju piti sve ranije i u opasnim kombinacijama s drugim ovisnostima.

- Ove godine obilježavamo 50. godišnjicu utemeljenja Zagrebačke alkološke škole koju je utemeljio dr. Hudolin, svjetski poznati znanstvenik koji je gledajući psihijatriju u širem smislu, nas iz Hrvatske postavio u sam vrh svjetske pozornosti. Kad sam 1982. došao u bolnicu u Vinogradskoj, bila je prepuna stranaca koji su dolazili i na liječenje, ali bila je tu i plejada kolega izvana, na stručnoj edukaciji. Kako smo usred značajnog jubileja za našu ustanovu, valja prije svega podsjetiti na alkohol, kao i na ovisnosti o drogama, o kocki što je u porastu, ali i najnovije, o internetu i igricama, što je u Japanu već dobila ime kao zasebna bolest. Naš stručni tim danonoćno radi na programima suzbijanja svih problema ovisnosti koji prouzročuju propadanje cijelih obitelji. Svaka naša individualna, kao i globalna socijalno-ekonomska kriza, izravno su povezane s rastućim trendom potrage za srećom prečicom, zbog financijskog, ali i psihološkog efekta smirenja, zadovoljstva ili uzbuđenja i strasti. Razlika je u tome što u bolja vremena za ovisnostima poseže većinom elita, dok u krizi, po barovima, u kladionicama i na ulicama možemo možemo vidjeti nesretna i izgubljena lica ovisnika iz srednje klase. Mobiteli, odnosno internet, novi su tehnološki poveznici između nas i opasnog svijeta ovisnosti. Čovjek je uvijek bio sklon svijetu mašte, ali sada smo stvarnost počeli mijenjati za virtualno, ovisnosti se preklapaju i situacija je, zapravo, veoma složena - zabrinuto će dr. Katinić.

Tradicijski, nažalost, u alkoholizmu ipak imamo najdulji staž, a u svjetskom smo vrhu po svim statističkim mjerilima: količini popijenog alkohola po glavi stanovnika i sveukupnom broju od čak petine žitelja alkoholičara. Žestica je takoreći dio našeg folklora, legalna i neprohibitivna dok nismo krajnje agresivni ili za volanom, a kad se od sveukupne količine popijenog piva, vina i ostaloga “izdestilira” čisti alkohol, dobije se spomenutih 12,8 litara po stanovniku Hrvatske.

Što kaže struka, kad možemo znati da smo se svrstali u neugodnu skupinu ovisnika o alkoholu?

‘Mokra nacija’

- Kada je konzumacija alkohola potpuno ovladala našim životom, njegovim socijalnim aspektom i egzistencijom. To su ljudi koji ne mogu apstinirati ni kontrolirati pijenje, s tom razlikom da jedni piju dok se ne napiju, a drugi su stalno “pod gasom”, i kad im padne razina alkohola u krvi, moraju ga nadomjestiti. Porazna je činjenica izračun da na svakog ovisnika o alkoholu još dvoje, troje ili više osoba najizravnije trpe zbog toga.

Ako brojci od 500 tisuća pretpostavljenih alkoholičara pridodamo prosječno troje po svakome koji su u problemu, naša stvarnost je šokantna jer ispada kako je polovica nacije u problemima zbog alkoholizma.

- Mi smo, da se tako izrazim, “mokra nacija”. U našoj socio-kulturi pijenje je prihvaćen model ponašanja, a zanimljivo je to da se jednako negativno konotira ako apstiniramo ili pijemo prekomjerno, pa smo liječeni alkoholičari. Dok pijemo u svoja četiri zida ili općenito između navedenih kategorija kod nas se ne okreće glava i nitko, zapravo, još nije definirao što znači “umjereno pijenje”. No, upozorio bih, alarmantno je i trebamo se zabrinuti već prvi put kad za čašom posegnemo kako bismo ublažili ili riješili neki problem; to bi bila neka apstraktna granica. Naravno da običavamo sami sebe zavaravati i teško je znati kad smo prešli kritičnu točku, tim više što alkohol ima svoju zavodljivost zbog utjecaja na naše ponašanje, pa su čak i ljudi visokointeligentni i razvijene svijesti shvaćanja zapravo vrlo nekritični, pa i kod njih drugi vide problem koji sami negiraju pri zdravim očima.

Pri KBC-u “Sestre milosrdnice” je Zavod za bolesti ovisnosti koji pokriva alkoholizam i ilegalne droge; alkohol je također droga, samo legalna i ne pokušavajmo si utvarati da je drukčije, objašnjava dr. Katinić. Možda ta činjenica natjera nekoga da porazmisli prije negoli sljedeći put zaviri preduboko u čašicu.

- Uz cigarete, alkohol je jedina droga koju u većem dijelu svijeta možete legalno kupiti, iako su sve ovisnosti vrlo bliske. Mi smo iz opasnih droga na neki način isključili pušenje duhana i konzumaciju alkohola, iako neusporedivo veći broj ljudi ekonomski, zdravstveno i kako god gledano, pati zbog alkohola nego zbog ovisnosti o drogama ili narkoticima. Uz to, svjesni smo pošasti tzv. novih ovisnosti, pa ćemo uskoro otvoriti i ambulantu za njih. Trenutačno naš Zavod za bolesti ovisnosti ima dva referentna centra - poseban odjel za alkoholizam te za droge, svaki s dnevnom bolnicom, kao i ogroman ambulantni prostor. Ljudi su često sami, izgubljeni, ne znaju kome bi se javili, pa je dobro da, kad osjete potrebu, dođu, samo porazgovarati. To je prvi korak na putu za izlječenje.

Ovisnički gen

Tu su psihijatri, psiholozi, socijalni radnici i pedagozi, medicinske sestre... Cijela ekipa stručnjaka koji se bave alkoholizmom, među kojima bih istaknuo prim. dr. Srđana Marušića, prof. dr. sc. Zorana Zoričića, doc. dr. Anu Matošić, dr. Roberta Torrea, prim. dr. Danijelu Bundalo i druge koji su svi zajedno čine stožer za borbu protiv alkoholizma po alkološkoj školi dr. Hudolina, po kojoj smo poznati diljem svijeta. Naša specifičnost je obiteljski pristup što je, pokazalo se, ključno za postizanje zadovoljavajućih rezultata. Cijeli naš širi tim, uz liječenje, uključen je u program prevencije i istraživanja.

Koliki je protek trajanja apstinencije kada se pacijent smatra izliječenim?

- Još od prof. dr. Hudolina, kažemo da je rehabilitacija ovisnika o alkoholu i njegove obitelji uspješno završena ukoliko izdrži i liječi se kroz klub liječenih alkoholičara kontinuirano pet godina. To je razdoblje potrebno da se riješe psihološke i dio zdravstvenih posljedica, što se odnosi na cirozu jetre, kao najtežu posljedicu alkoholizma, zatim polineuropatiju, promjene na središnjem živčanom sustavu, koje su izravno povezane s prekomjernom uporabom alkohola, na unutarnjim organima, uz jetru i bubrezima, gušterači, dakle, cjelokupnom organizmu, odnosno svim našim organima povezanima krvotokom, koji ovisno o trajanju i količini uživanja u alkoholu mogu biti više ili manje oštećeni.

Drugo su posljedice na psihološkom, sociološkom i obiteljskom planu, jer radi se o složenoj interakciji koju alkohol prouzročuje našem središnjem živčanom sustavu. Mi iz prakse i istraživanja vidimo da je potrebno više godina kontinuiranog rada kroz klubove da se navedene posljedice saniraju, a na neki način potrebno je to doživotno održavati i podržavati - kazuje naš stručni sugovornik.

Gotovo svi, barem u široj obitelji, imaju nekoga tko prekomjerno pije alkohol, bilo da se povremeno opijaju ili redovito previše konzumiraju žesticu, a onda pak u fazama apstinencije enormno više puše, radikalno se prešaltaju na religiju ili nešto treće, pri čemu nemaju osjećaja za mjeru, pa se - posljedično - pitamo trebamo li strahovati da će i naša djeca naslijediti taj “ovisnički gen”.

Sklonosti o ovisnostima

- Da, u populaciji postoji određen postotak ljudi koji mijenjaju ovisnosti jednu za drugom, odnosno, imaju sklonost ovisničkom ponašanju. S takvima je okolini i stručnjacima koji se njima bave mnogo teže negoli s pojedincima koji su se uhvatili samo jedne ovisnosti, s kojom je, kad smo je izliječili, problem riješen. Znamo kako je često da su konzumenti alkohola ujedno i ovisnici o duhanu, a često, zbog sklonosti ovisnostima, uteknu sedativima. Zato je važno da od obitelji do nas psihijatara i kompletne naše stručne ekipe, svi budemo na dispoziciji i kontroliramo ih. Prema našim statistikama, 30 posto alkoholičara postaju ovisnici o sredstvima za umirenje - podučava nas sugovornik, kad je o psihofarmaceuticima i drugim, blisko vezanim ovisnostima, riječ.

Šarena obećanja

Djeca iz obitelji alkoholičara ne moraju nužno naslijediti taj problem ili drugu ovisnost, ako se ne dogodi kritična masa problema i “trigger”, što je utješno s obzirom na prethodno naglašenu činjenicu o polovici populacije u Hrvatskoj koja se osobno ili kao član obitelji nosi s problemom alkoholizma.

Kad ispred dućana ili na klupicama u parkovima ugledamo jedva punoljetnu mladež s vrećicama piva i najjeftinijeg vina, pa nam to nije simpatično, jesmo li zabrinuti s razlogom?

- Prevencija poremećaja ponašanja kod adolescenata i mladih uopće, što uključuje najširi aspekt civilizacijsko-socijalnih trendova s kojima živimo, kompleksna je. Obitelj, kao najuža zajednica u kojoj živimo, i dalje je najvažnija i odatle valja početi. Prijenos vrijednosti drukčiji je nego nekad, a osim nas roditelja, tu upliva ima škola i slobodno vrijeme. Postavlja se i pitanje sustava vrijednosti, stvarnih i proklamiranih preko medija i virtualnog svijeta, koji mladima nude šarena obećanja, a nikako ih ne priprema za teškoće u životu. Mnogo što je upitno do krajnjih granica jer imperativ je da se izgleda sjajno, a na loše trenutke nema se prava pa zbog slabosti bivate odstranjeni iz zajednice.

Uz muškarce i mlade, negativnom trendu povećane konzumacije alkohola sve više se priklanjaju i žene, upozorava.

- Emancipacija je donijela breme novih odgovornosti. Moj uvaženi kolega, dr. Sakoman, doktorirao je na temu alkoholizma kod žena, pa tako znamo da je nekada na sedmoricu muškaraca dolazila jedna žena alkoholičarka. Danas je statistika tri naprema jedan! Općenito, na liječenje nam dolaze sve mlađi ljudi, koji još nisu ni započeli svoj produktivni život, te sve brže postaju ovisni. Zamislite kad imate alkoholičara koji prije 30. godine još ništa pravo nije privrijedio, a već nas košta mnogo za izlječenje! Nema društvenog sloja ni zanimanja koje alkohol, kao ovisnost i bolest, ne zahvaća, od menadžera do kućanice