PROŠLO JE PET MJESECI

Biokovo: Je li moguće da je jeftinije napraviti tunel, nego maknuti gromadu s ceste?

Miroslav Dudaš, instruktor vožnje i strastveni ljubitelj malog nogometa, vozio se cestom iz Makarske u Vrgorac. Išao je na utakmicu.

Ta cesta reže moćnu planinu Biokovo, i okoliš se u jednom trenutku dramatično mijenja: nakon šume borova, odjednom nad vama vise gole stijene.

Dudaš je primijetio da s jedne stijene na cestu pada kamenje. Nazvao je 112.

- Nije to bilo veliko kamenje - kaže Miroslav Dudaš. - Ali nazvao sam 112 jer sam znao da sitni kamenčići po cesti lako mogu oderati gume na automobilima koji prolaze…

Hitna služba 112 poslala je nadležne cestare da to očiste. I zaista, kad se Dudaš nakon utakmice istim putem vraćao iz Vrgorca u Makarsku, vidio je da je cestovna ophodnja već bila i ogradila dio ceste na kojem je ležalo kamenje.

Uspori i spasio si život

Valjda nisu mogli sve očistiti, pa su ogradili dok se ne vrate, pomislio je Dudaš. Odlučio je zaustaviti se na obližnjem proširenju ceste i fotografirati. Namjeravao je poslati vijest lokalnim novinama. Nije ni slutio da će se ti kamenčići pretvoriti u pravu gromadu. I da će vijest o tome narasti podjednako eksplozivno.

- Bio je mrak, oko 20.30. Padala je kiša. Izašao sam iz automobila, stajao na cesti. Kad, odjednom, vidim iskrenje na stijeni iznad ceste i čujem kako pucaju sajle i zaštitna mreža. Vidim svjetla automobila koji dolazi. Mašem mu rukom da se zaustavi, ali on prolazi pored mene. Usporeno, ali ipak prolazi. I nakon toga, prizor koji nikad neću zaboraviti. Izgledalo je, prijatelju, kao u filmu. Stijena se odlomi i padne tri metra ispred automobila. Vozač koči. I bježi punim gasom u rikverc…

Miroslav Dudaš priča nam to dok sjedimo na makarskoj rivi protekle srijede, pet mjeseci nakon što se ta stijena, teška oko tisuću tona, srušila na cestu. Dudaš i dalje ne može vjerovati koliko je slučajnosti spriječilo veću tragediju.

Otvoren ponor do mora

Prva slučajnost je to što se Dudaš zaustavio blizu tog mjesta i što je mahanjem usporio drugog vozača. Taj drugi bi, da je vozio brže, završio pod stijenom.

Druga slučajnost je to što je divovska stijena pala baš na dio ceste koji je i sam na čvrstim temeljima, odnosno na kamenu.

- Da je pala 50 metara niže ili više, gdje je cesta izgrađena na nasipanim temeljima, ta stijena bi odnijela cijelu cestu i kotrljala bi se preko kuća u Podgori, sve do mora - kaže Dudaš. Zaista, Biokovo je dosta strmo i ništa ne bi zaustavilo kotrljajućuju stijenu tešku tisuću tona. Bio bi to horor kakav ne bi mogao zamisliti ni redatelj Lukas Nola, čija se kuća nalazi u Gornjoj Podgori, na putu kojim bi se stijena kotrljala da je krenula nizbrdo.

Stijena ne samo da se nije otkotrljala, nego i danas, pet mjeseci kasnije, stoji tu gdje je i pala. Ali to više nije slučajnost. To je svjesna odluka Hrvatskih cesta i Kalmetinog ministarstva, koji su zaključili da bi uklanjanje stijene s ceste bilo preskupo. Jeftinije je izgraditi tunel koji će tu prepreku zaobići.

Kad je Gojko Trlin, predsjednik Mjesnog odbora Ravča (mjesta koje se nalazi u sastavu općine Vrgorac), prvi put čuo informaciju da je jeftinije probiti tunel nego ukloniti odronjenu stijenu, iznenadio se, pogledao prema novinarki Slobodne Dalmacije koja je prisustvovala tom sastanku u Kalmetinom ministarstvu i zamolio: “Nemojte to slučajno pisat’ u novine, jer će nam se narod smijat’”.

- Na to se i ministar Kalmeta nasmijao. Priznao je da to zaista čudno zvuči. I obećao da će doći i vidjeti kako to izgleda u Stupici - prepričava nam Trlin taj sastanak u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, 12. siječnja, u Zagrebu. Pet dana kasnije, Kalmeta se zaista pojavio u Stupici. Razgledao je odron izbliza, zavlačio se ispod njega da bi prošao na drugu stranu…

Ministar i ljudi u njegovoj pratnji iznijeli su računicu: probijanje tunela od dvjestotinjak metara koštalo bi 25 milijuna kuna, a uklanjanje odrona i saniranje drugih rizičnih stijena na toj dionici koštalo bi 40 do 50 milijuna kuna. Gojko Trlin je još na sastanku u Zagrebu pokušao malo dublje ući u tu računicu. Tražio je da mu se objasni kakvi to radovi koštaju 40 do 50 milijuna kuna.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2024 18:01