BALDASAR '80% ljudi u gradskoj upravi ne radi dobro. A ja im ne mogu ništa'

Nije prošlo ni pola godine otkako je na lokalnim izborima u Splitu pobijedio Željka Keruma, a iza SDP-ovca Ive Baldasara već je nova pobjeda. Ovih dana postao je čelnik Gradske organizacije SDP-a, pobijedivši protukandidata Marijana Mudrinića. Baldasar je na unutarstranačkim izborima dobio 72,89 posto glasova, a Mudrinić 25,95 posto.

No, unatoč tako visokom postotku glasova, unutarstranačke izbore u Splitu obilježio je izuzetno nizak odaziv članstva. Tako je od 1026 splitskih SDP-ovaca, glasanju pristupilo samo njih 343, od čega je 250 dalo glas Baldasaru. Zbog toga su već krenula zlobna nagađanja da Baldasar zapravo nema većinu u splitskom SDP-u, kao što je nema ni u splitskom Gradskom vijeću, zbog čega se mora oslanjati na nezavisne liste i pregovore s njima.

O budućnosti splitskog SDP-a, ali i razvoju grada Splita s Ivom Baldasarom razgovarali smo u četvrtak u njegovu uredu u zgradi Banovine. Splitski gradonačelnik otkrio nam je zašto misli da nizak odaziv stranačkog tijela nije dokaz njegove nepopularnosti u stranci nego neaktivnosti splitskog ogranka, ali i kako će idućih dana svjetskom turnejom pokušati dovesti investitore u dalmatinsku metropolu.

Kako gledate na upravo održane izbore u splitskom SDP-u i budućnost socijaldemokratske opcije u gradu?

- To su bili izbori bez kampanje, ni moj kolega Mudrinić, ni ja nismo išli u kampanju niti borbu za glasove. Mudrinić je jedan od tridesetak onih koji su dali najveći doprinos u gradonačelničkoj kampanji. On je zaista posvećeni SDP-ovac. Međutim, različiti smo jer on živi za politiku, a ja nisam toliko snažno politiziran. Razlikujemo se u pristupu stranačkoj politici. Postoji dio SDP-a, kojem i on pripada, koji vjeruje da bismo trebali razdvojiti civilne i političke funkcije, odnosno da nije dobro da jedan čovjek bude i gradonačelnik, odnosno premijer, i predsjednik stranke, na gradskoj ili državnoj razini. Ja mislim da to ipak nije tako i da ne bi na taj način trebalo smanjivati ovlasti. Možda ta ideja nije loša, no u praksi je neprovediva. Jedini razlog zbog kojeg se Mudrinić kandidirao jest da pojasni kako je njegovo stajalište da bismo mi u SDP-u trebali razdvojiti funkcije, a ne da bi se kandidirao protiv mene.

Takvih je ideja bilo i prije, na državnoj razini u SDP-u.

- Bilo je, mi smo još u vrijeme pokojnog Ivice Račana došli do toga da je to nezgodno. Jer, dolazi do razvodnjavanja moći. Ljudi su tada osjetili nezadovoljstvo jer je pobjedom SDP-a splitski SDP ostao bez najboljih kadrova, svi su otišli u Zagreb. No, danas to više nije tako i danas je SDP kadrovski ojačan. No, najveći je problem to što i dalje nemam pravu sliku svog članstva jer je od 1026 članova sada glasalo samo njih tristotinjak. Dio ljudi ne plaća ni članarinu i jasno je da oni zapravo nisu SDP. Ja ih ne osuđujem, neki su se uključili u stranku nakon pobjede, mislili su na taj način osigurati radno mjesto za sebe ili bliskog člana obitelji, zna se da se to događa nakon svake stranačke pobjede. Mislim da je onih koji žele biti članovi SDP-a i tako se osjećaju oko 700, ne više od toga. Opet, među njima je dvjestotinjak starijih članova koji više nisu snaga na koju možemo računati. Realno govorimo o petstotinjak ljudi s kojima krećemo raditi.

U manjini ste i u splitskom Gradskom vijeću, zbog čega se često morate oslanjati na podršku nezavisnih lista, što vas je dovelo u situaciju da vam većinu pri glasanju osigurava Željko Kerum. Jeste li s bivšim gradonačelnikom u neformalnoj koaliciji?

- Jesam. Možemo govoriti što hoćemo, no ja de facto imam neformalnu koaliciju i s listom don Ivana Grubišića, listom Anđelke Visković te listom Igora Boraske. Don Ivan je rekao: ‘Podržat ću te’, a to poštujem i cijenim. Protekle četiri godine govorilo se da splitski SDP podupire Željka Keruma. Podupirali smo ga tamo gdje smo vidjeli da je riječ o interesu grada. Sada je situacija slična: oni podupiru neke naše ideje, ali ih i kritiziraju. Je li to koalicija? Po mome mišljenju, nije. No, suradnja jest. Ujedno, ljudi iz Kerumove stranke (HGS) svjesni su da je alternativa suradnji da idemo na izbore. To je nepotreban trošak i usporavanje gradskih projekata.

Nakon izbora se očekivalo da ćete surađivati s Nezavisnom listom Marijane Puljak, a sada baš s njima imate najzategnutije odnose.

- U pravu ste. Problem je što mi razgovaramo na dva potpuno različita jezika. Oni su u nekim sferama idealističkih svjetova, imaju dobre namjere koje vode u propast, dok sam ja čovjek koji pokušava biti čvrsto na zemlji. Znači, svi mi u gradskom timu smo iz realnog sektora, znamo probleme običnog čovjeka. Oni, pak, razmišljaju u akademskim okvirima. Nama u Splitu gori kuća pa se bavimo gašenjem, a oni se bave projektiranjem protupožarne zaštite. Treba i to učiniti, no nakon što ugasimo požar.

Ima li ‘požara’ u gradskim financijama? Ovih dana proračun je rebalansom smanjen sa 800 na 700 milijuna kuna, ali najavili ste da bi se već iduće godine mogao vratiti ‘na staro’...

- Situacija nije takva da bi davanja Grada bila pod upitnikom. Ako dođe do toga, rezat ćemo sve. Sa zaposlenima i sindikatima smo dogovorili da se službenici u gradskoj upravi odreknu regresa i božićnica u vrijednosti od 2500 kuna za 2012. (gdje je 1000 kuna dosad ipak isplaćeno), 2013. i 2014. pod uvjetom da im ne smanjujem plaću pet posto. Dogovorili smo s njima da ćemo još jednom razgovarati o smanjenju plaća ako punjenje proračuna padne za pet posto, a ako padne za deset posto, nećemo ni razgovarati, nego ćemo to odmah učiniti. No, ugradili smo i klauzulu da uz rast proračunskih prihoda od pet posto razgovaramo o povećanju plaća, a uz rast od deset posto automatski ih povećavamo. Zaposlenici smatraju da je to fer.

U javnosti je loše dočekana vaša najava zapošljavanja još trideset ljudi...

- Dvadeset ljudi dovodimo kako bi radili na poslovima legalizacije nekretnina. Od toga će pet biti zaposleno na neodređeno, a svi drugi na određeno vrijeme. U Ministarstvu graditeljstva su nam rekli da će oni preuzeti taj posao s legalizacijom ako ga mi nismo u stanju započeti do Nove godine. Riječ je o 15.300 zahtjeva koje treba riješiti. Samim time će se preuzeti i 15 milijuna kuna od naknada za legalizaciju. Ja bih radije da taj novac ode k nama.

Procjena je da će tih 20 ljudi godišnje s bruto plaćama i troškom rada koštati oko 3,5 do 4 milijuna kuna, znači oko sedam-osam milijuna kuna za dvije godine posla. Znači, dajem osam milijuna kako bih zaradio 15. Zapravo mi je sada žao što odmah nisam odlučio uzeti 50 ljudi pa da posao bude dovršen u jednoj godini i da u proračun uzmemo 15 milijuna za razvojne projekte za trošak od osam milijuna!

Drugi dio priče je deset savjetnika. Nažalost, nakon četiri mjeseca u Banovini vidim da ovdje imam ljude koji nisu dovoljno stručni i sposobni odraditi neke poslove: ne doživljavaju gradsku upravu kao svoju tvrtku nego kao neko mjesto gdje će oni, eto, dobiti plaću. Osamdeset posto ljudi nije zainteresirano za napredak, za doškolovanje, ni za što osim za svoju plaću. Na papiru imam masu ljudi, a realno sav posao pada na mene i nekoliko savjetnika. Zato dovodim nove, ambiciozne ljude.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista