Atena, ljeto 2012.: U pustom gradu tjeskobnog raspoloženja

Poštovani čitatelji, priča o Grčkoj, zemlji kojoj očigledno prijeti potpuna ekonomska, a zatim i politička katastrofa, previše je složena da bi se uopće pokušala ispričati u jednom tekstu, koji se, ionako, temelji na dojmovima.

Tri dana nakon što sam se vratio iz Atene službeni je Bruxelles objavio kako grčka vlada (koja je došla na vlast poslije ponovljenih izbora) ne provodi potrebne reforme i kako Grčka ne ispunjava financijske ciljeve koji su uvjet za bailout. Ponovo se, dakle, aktualiziralo pitanje grčkog izlaska iz eurozone, što bi imalo teške posljedice za Zapad, za Europsku Uniju, ali još teže za samu Grčku. Stoga je, uostalom, i Hillary Clinton tijekom nedavnog boravka u Ateni snažno podržala napore grčkih vlasti da ostanu u eurozoni.

Zasad je, naravno, potpuno nemoguće točno predvidjeti što će se, zapravo, dogoditi, hoće li Grčka i formalno bankrotirati te hoće li napustiti eurozonu i vratiti se drahmi, novcu kojemu je, usput rečeno, u samom središtu grada podignut spomenik.

No, ovaj tekst ne bavi se, ponovimo, prikazom i analizom grčke krize i njenih mogućih ishoda i posljedica.

Ovaj je tekst, zapravo, sažetak onoga što sam vidio u posljednja tri dana prošloga tjedna u Ateni, i nema pretenziju funkcionirati bilo kako drukčije, nego kao što točniji iskaz očevica iz grada koji je donedavno predstavljao jednu od vodećih svjetskih turističkih atrakcija, u kojemu se okretao golem novac i koji je živio življe i energičnije od većine europskih i svjetskih gradova što sam ih posjetio.

Neočekivana tišina

U Atenu smo stigli u četvrtak oko sedam navečer po lokalnom vremenu (vremenska razlika između Hrvatske i Grčke je jedan sat, u grčku korist). Na velikom aerodromu, udaljenom oko pola sata vožnje od gradskog centra, vladala je neočekivana tišina, gotovo pustoš: svakako neočekivana za zemlju koja je u proteklih nekoliko godina dvadesetak posto svoga GDP-a zarađivala od turizma.

Pasošku i aerodromsku proceduru odradili smo za desetak minuta, pa smo se uputili prema taksijima.

U većini velikih gradova, na velikim aerodromima, putnici stoje u redu za taksi.

Prošlog su četvrtka taksiji stajali u redu za putnike. Mislim da je ispred aerodromskog izlaza bilo parkirano barem tridesetak automobila, a mi smo ušli u auto bez ijedne sekunde čekanja.

Put do grada doimao se sasvim uobičajeno: srednje jaka gužva, još uvijek jako, jako sunce i ponešto prometnih čepova na prilazu središtu. Neuobičajen je, međutim, bio izostanak skupih automobila na gradskim ulicama.

Prvi smo Mercedes, ali doslovno prvi, vidjeli na skretanju prema Syntagmi, središnjem gradskom trgu na kojemu su smješteni parlament i vodeći atenski hoteli. Radilo se o srebrnom kabrioletu.

Prve velike limuzine - nekoliko Mercedesa i jedan Bentley - bile su parkirane ispred hotela Grande Bretagne, veličanstvene grčke verzije europskih klasičnih palača, poput pariških Ritza i Crillona ili londonskih Savoya i Ritza.

Budući da u gradu od četiri milijuna stanovnika i dalje živi relativno mnogo dobrostojećih i vrlo bogatih ljudi, činjenica da vozni park na atenskim ulicama djeluje puno siromašnije od auta na zagrebačkim ulicama možda se može pripisati stanovitoj nelagodi vlasnika skupih vozila da se u njima pojavljuju u sadašnjim vremenima.

Relativno niske cijene

U samom se hotelu kriza ne osjeća: lobby Grande Bretagne pun je gostiju, koji uglavnom govore engleski ili japanski i koji uživaju u relativno niskim atenskim cijenama.

Međutim, već preko puta hotela svijet je sasvim drukčiji: u velikom gradskom parku navodno raste beskućničko naselje. Atenski dnevnik Kathemirini, koji na engleskom izlazi u sklopu International Herald Tribunea, u subotnjem je broju objavio kako u parku na Syntagmi već spavaju stotine beskućnika. Kathemirini tvrdi da u gradu trenutačno oko 1500 ljudi živi na ulici. Još je gore to što u skvotovima bez tekuće vode i struje boravi daljnjih oko jedanaest i pol tisuća ljudi.

Brojno stanje atenskih beskućnika kreće se, dakle, oko trinaest tisuća. Ljubazni concierge rezervirao nam je stol u restoranu Papadakis koji i u vodičima i na webu dobiva uglavnom solidne kritike i koji se nalazi blizu hotela.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista