ANALIZA DENISA KULJIŠA Može li SDP dalje s tako destruktivnim vođom? Ta stranka bi se pod Zoranom Milanovićem mogla osuti i raspasti....

Što Milanović misli o drugim ljudima? O njemačkoj premijerki misli da je bos taurus, glupa muu i da pojma nema jer je iz istočne Njemačke. Lik iz zagrebačkog starog Trnja, četvrti potleušica, koji se kao perspektivni državno-partijski kadar preselio u sjeverni dio grada, a onda kupio stan u centru, alergičan je na provinciju i kasabu, Dresden, Leipzig, Vukovinu, Špičkovinu i Prnjavor. U Prnjavoru je, inače, osnovnu školu pohađao Vlado Gotovac. Sjećanje na Gotovca već je institucionalizirano, dok je već sad jasno kako će se Milanovićev trag na nebu raspršiti poput chemtrails…

Što misli Milanović o novinaru koji mu je pomagao da postane lider SDP-a? Da je “krušna mrva na stolu bitnika, koji teži da postane pogača - jamais!”. Što misli o politikologinji koja je osmislila neke njegove izvorne strategije prije nego što je došao na vlast? Da je glupa, primitivna ženka iz podobitelji bovidae, koja je došla u Zagreb iz neke (izostavljeno). Što misli o Zinki Bardić koja je osam godina služila u njegovu kabinetu kao kreator njegove javne persone? Da je nepismena mammalia artiodactyla pa nije pravo pitanje zašto ju je poslije osam godina otjerao, nego zašto ju je osam godina trpio? To su, doduše, sve personalne frustracije koje nemaju veze s politikom osim što definiraju njegove ljudske, intelektualne i emocionalne limite. A i za svoju potpredsjednicu govorio je također da je odomaćeni bos taurus taurus dok nije shvatio kako bi od njezine bezličnosti mogao imati više koristi nego štete.

Sve to skupa znači da Socijaldemokratska partija krije kako u njihovu Centralnom komitetu na čelu stola sjedi tip koji je na terenu političke korektnosti ravan Jacku Rasparaču u londonskom viktorijanskom velegradskom podzemlju! To je tajna koja nije tajna - svi to ondje znaju. Ali svi to kriju i suodgovorni su za prikrivanje, na koje su pristajali dok im se samima nije obilo u glavu. Može li jednu parlamentarnu stranku voditi predsjednik prljavog uma? Gdje je granica agresivne negacije svakog okvira, dakle antiautoritarnosti, i njene patološke derivacije koja čovjeka diskvalificira za javno djelovanje? Ta načelna pitanja na Iblerovu trgu nikad se nisu ni postavljala. Lako je zamisliti klimu koja je zadnjih tjedana i mjeseci vladala u vođinu bunkeru dok su generali njegove poražene vojske donosili loše vijesti s fronta.

A poslije poraza, kad se na unutarstranačkim izborima prvi put pojavio protukandidat - na prošloj konvenciji nije ga bilo, a one koji su istakli kandidature na prethodnoj isključio je iz stranke - pošao je u kaznenu ekspediciju.

Na sastancima Predsjedništva SDP-a i na Glavnom odboru identificirao je protivnike - to su riječki župan Komadina, sam protukandidat, te dva prvaka zagrebačke organizacije koje je na prošlim lokalnim izborima vješto upotrijebio jednog protiv drugoga, s obzirom na to da mu je bilo u interesu da ni jedan ni drugi ne pobijede, jer bi mogli zasnovati samostalnu, zagrebačku političku bazu. Što, dakle, kaže Zoran Milanović o njima? Što misli lako ćemo zaključiti prevedemo li to na jezik njegove političke nekorektnosti uvrstivši prethodne ocjene o drugima… “ Rajko Ostojić oko mene je dvije godine cupkao kao vjeverica… Od SDP-a dobio je stravično puno, neopisivo puno. Dobio je sve. I u stranci i gore na Rebru prije mjesec dana. Sve je dobio, što god je htio. Drag je meni to dečko, ali činjenice se moraju znati.”

Dakle, Rajko Ostojić nije postojao dok se nije pojavio Zoran Milanović, koji od postignuća izvan stranke i politike ima svjedodžbu odličnog studenta prava, vozački ispit B kategorije i zanemarivo iskustvo prodavača usisavača Kirby. Rajko Ostojić ima pun zid diploma, liječničku i profesorsku karijeru kakvu nije dospjela ostvariti ni premijerova žena Sanja za četiri godine muževljeva mandata. Osim što Rajka naziva “vjevericom” i “dečkom”, iako je ovaj četiri godine stariji od njega, Milanović tvrdi da su ga partijski drugovi sponzorirali, da je “stravično puno dobio”, što sugerira korupciju… To je pojasnio nekom konstrukcijom o tome da uprave kliničkih bolnica raspolažu golemim sredstvima koje nitko ne kontrolira. Ukratko, otkriva da je njegova vlada bila nemarna, da je tolerirala korupciju i da je, štoviše, stranka kojom je upravljao to i poticala, jer je svojim dužnosnicima “stravično mnogo” pružala. Valja doista temeljito razmotriti i detaljno analizirati - uz tabelarni prikaz! - s čime su Milanović i njegovi ministri došli na vladu, a s čime odlaze, ali za to će biti vremena. Pitanje koje se sad postavlja puno je ozbiljnije: kako će SDP, opozicija i Hrvatska dalje s tim destruktivnim liderom i s poslušničkom mašinerijom koju je stvorio u stranci i u medijima, no, srećom, nigdje drugdje? Ono što su on i njegovi koalicijski partneri nametnuli kroz javnu upravu i javna poduzeća samo će se od sebe raspasti, ali pitanje je kakav će partner vlasti biti bivša vlast unutar demokratskog parlamentarnog okvira?

Ostane li Milanović na čelu SDP-a - nikakav, jer on ne podnosi nikakve okvire, pa ni ovaj. Zato SDP na idućoj konvenciji neće birati između dva čovjeka, nego između dva puta - ili će postati Crveni kmeri, ili će odabrati parlamentarnu kohabitaciju s Vladinom većinom.

U prvom slučaju “ide se na madrace”, kako kažu mafijaši kad spremaju gangsterski obračun, ide se na opstrukciju i bespoštednu borbu, odbija politički suživot, što znači - neće glasati za predsjednika Sabora, pa neće dobiti potpredsjednička mjesta. Neće se dogovarati oko ustavnih sudaca pa neće dobiti kvotu za svoje ljude, kao što se sve dosad radilo. Neće dobiti čelna mjesta u saborskim odborima, bit će uvijek preglasani i samo će divljati, buniti se, ali će biti sve manje medija koji će to htjeti prenositi - i ovaj zadnji intervju protiv svojih stranačkih kolega objavio je vrlo slabo slušan zagrebački gradski Radio Yammat. U javnoj upravi i javnim poduzećima počet će sječa kojoj se raduju hadezeovski funkcioneri srednjeg ranga, a provest će se najlakše u atmosferi totalne ideološke konfrontacije. Isto će biti i na lokalu - esdepeovska infrastruktura na terenu najviše će postradati u najavljenim i nužnim Vladinim mjerama štednje. Sam SDP će se pod Milanovićem osuti i raspasti, nije isključeno da će se stvoriti nova parlamentarna frakcija - protivnici, “vjeverice” i ostali “Zagiji” imaju dovoljno ruku za svoj klub pa će se preregistrirati kao Reformski SDP ili što već… Nisu baš svi spremni da izgube glavu zbog ratnog poglavice kojeg bi Ogalale okrstili Tȟašúŋke Witkó, što se kod nas potpuno pogrešno prevodi kao Ludi Konj (a zapravo je Onaj-koji-jaši-ludog-konja).

Znači, ako je SDP dovoljno lud da ih Milanović jaši, izabrat će ga opet za predsjednika, a druga mogućnost je da uzmu protukandidata, bez obzira na njegove personalne karakteristike, jer bi to promijenilo karakter stranke, vratilo neki oblik kolektivnog rukovođenja i omogućilo transformaciju, no tako da se očuva kapacitet velike parlamentarne stranke.

Do idejne i političke transformacije doći će na svaki način, samo je pitanje u kojoj formi. Svi Milanovićevi vjerni saborski zastupnici odmah će se ugraditi i u tu novu varijantu. Pitanje je samo ima li članstvo koje glasa - oko 33.000 ljudi - iste poglede na stvari kao rukovodstvo i stranačke “strukture” (svjesne da su kolektivno “stravično mnogo” dobile), ili su pak više pod dojmom Milanovićevih riječi te poneseni aktivizmom ulice gdje se, međutim, većinom okupljaju likovi koji SDP-u ne plaćaju članarinu i ne misle da je išta bolji od HDZ-a.