AFERA U PU ZAGREBAČKOJ ‘Ljubomorni liječnik preko veza u policiji pratio kretanje svoje žene’

Pazi što radiš. Maltretiraš i tučeš svoju ženu. Završit ćeš tri metra pod zemljom ako nastaviš.”

Ovako glase prijetnje koje je telefonom i u anonimnim pismima u ožujku 2009. godine počeo primati ugledni zagrebački liječnik M. M. Kada ih je prijavio policiji, pokrenut je bizaran lanac događaja koji je završio uhićenjem liječnika i dvojice policajaca iz postaje Maksimir koji su te prijetnje istraživali, ali i novom kaznenom prijavom protiv osoba koje su istraživale te iste policajce. Tako je privatna obiteljska drama liječnika i njegove supruge - puna obmana, patološke ljubomore i obiteljskog nasilja - na kraju dovela do ozbiljnih optužbi za zloporabu policijskih ovlasti i sustava nadzora telekomunikacija te pokazala kako to izgleda kada se policijski sustav upregne u privatne svrhe.

Prema optužnici po kojoj se trenutačno vodi postupak na Županijskom sudu u Zagrebu, liječnik je tijekom 2009. godine poticao policajce iz Maksimira da mu pribavljaju ispis telefonskih poziva njegove supruge, profesorice na jednom zagrebačkom fakultetu, zatim pozive njezina navodnog ljubavnika, profesora na jednom zagrebačkom Institutu, te mnoge druge, kako bi onda s tim podacima mogao suočavati i kontrolirati svoju suprugu.

Pogrešna kvalifikacija

Sve se to, tvrde tužitelji, odvijalo pod krinkom lova na ljude koji su liječniku prijetili kao “službenoj osobi na radnome mjestu”.

Policajci Miroslav Ribič i Nikola Osmakčić krivnju od početka odlučno negiraju, a prije deset dana, ogorčeni razvojem događaja, podnijeli su kaznenu prijavu protiv vrha tadašnjeg Općinskog državnog odvjetništva i službenika iz Unutarnje kontrole MUP-a koji je radio na njihovu slučaju. U njoj tvrde kako je slučaj, pojednostavljeno govoreći, namješten tako da oni ispadnu žrtveni jarci. Prijavu su poslali predsjedniku Ivi Josipoviću, premijeru Zoranu Milanoviću, šefu Sabora Josipu Leki, Vrhovnom i Županijskom sudu, ministrima policije, pravosuđa i branitelja, USKOK-u te Vladi Dominiću, glavnom ravnatelju policije. Stoga uoči presude na Županijskom sudu u Zagrebu, bez da sudimo o kaznenoj odgovornosti, detaljno rekonstruiramo ovaj neobičan slučaj prema službenim iskazima svjedoka i dostupnoj dokumentaciji.

Sve je počelo u ožujku 2009. anonimnim prijetnjama. Na adresu zagrebačke bolnice, u kojoj liječnik M. M. radi dugi niz godina, stižu dva anonimna pisma. Autor njegovu suprugu K. M. optužuje za preljub, vulgarno vrijeđa i prijeti. Istodobno liječnika netko zove na telefon na poslu i s nepoznatih brojeva prijeti mu smrću. Riječ je o uglednom pulmologu i osobi sa širokim krugom prijatelja među poslovnim ljudima, odvjetnicima, ali i policajcima na visokim pozicijama. Prema iskazima službenika PUZ-a koji su saslušani u ovom slučaju, liječnik je bio izuzetno susretljiv i uvijek je pomagao oko smještaja policajaca u bolnici gdje je radio. S mnogima od njih se družio i privatno, odlazio na piće ili policijske domjenke gdje je bio redoviti gost. Odnosi sa suprugom već su mu dulje bili narušeni, a anonimnim pismima i pozivima prethodile su brojne svađe.

Ljut na nju, ali i uplašen za vlastiti život, liječnik se obratio za pomoć svom prijatelju koji radi u policijskoj postaji u Trnju. Želio je sve riješiti bez velike pompe, a policajac O. B., kako je sam objasnio kao svjedok na suđenju, savjetovao mu je da prijeteća pisma službeno prijavi i preda na vještačenje.

- Možda je pošiljatelj ostavio otiske prstiju - rekao mu je. Liječnik se u međuvremenu javio i tadašnjem pomoćniku načelnika PUZ-a Mihaelu Vargi koji ga je uputio načelniku 4. postaje u Maksimiru, Josi Žugelju, kojega je liječnik poznavao godinama.

Tko ga je preporučio?

Žugelj ga je saslušao pa slučaj proslijedio svom podređenom Miroslavu Ribiču koji mu je odredio operativca Nikolu Osmakčića da radi na njegovu slučaju. Bilo je to u travnju 2009. godine.

- Bojao sam se prijetnji jer me netko htio profilirati kao obiteljskog nasilnika, a ja to nisam. Policajci koji su radili na mom slučaju bili su korektni i žao mi je što je ovako završilo - rekao je liječnik kasnije na suđenju.

Policajcima je predao prijeteća pisma koja su poslana na vještačenje, a službeni prijedlog za kazneni progon potpisao je tek 1. srpnja 2009. Nakon samo 15 dana ga je povukao. Vještačenje pisama nije urodilo plodom, a ni ispisi telefonskih poziva nisu otkrili pozivatelja. Počinitelj nije pronađen, a spis je trebao biti arhiviran. Da je sve ostalo na tome, bio bi to jedan od oko 300 slučajeva prijetnji koje na godišnjoj razini prime operativci u postaji Maksimir.

A onda je došlo do obrata. Liječnikova supruga, pritisnuta stalnim provjerama, posumnjala je da je muž sustavno prati pa je svoj problem iznijela policajcu O. B. iz Trnja, istom onom kojem se za pomoć obratio i njen suprug. Rekla mu je da je njegov broj pronašla u muževu mobitelu.

- Nakon upoznavanja mi je počela pričati kako ima problema s mužem koji je maltretira, prati, naziva na telefon, provjerava gdje je i kontrolira sve njene pozive, ali i pozive ljudi koje poznaje - rekao je policajac O. B. na sudu, dodajući kako su tijekom razgovora cijelo vrijeme zvonili njen mobitel i fiksni telefon u uredu.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg