VJEKOSLAV SKLEDAR/CROPIX
Točno je 15.15 sati, srijeda poslijepodne. U Petrinjskoj ulici morali smo biti u 15 sati, ali nesnosna gužva... Probijamo se kroz bezbroj automobila. Krećemo se frustrirajuće sporo. Jedva 20 kilometara na sat. Vani prže neizdrživa 32 Celzijeva stupnja. Nervozni smo, a fotoreporter mrmlja nešto u bradu. Psuje, čini mi se.
U 15.25 sati još uvijek tražimo parkirališno mjesto, a već treći put iz Petrinjske skrećemo u Đorđićevu ulicu. Uočili smo parking! Napokon, ali...
Nismo jedine žrtve kaosa u zagrebačkom prometu. Na jedino slobodno mjesto namjerio se i drugi vozač. Kreće utrka i bespoštedna bitka. Brži smo. Srećom, konkurencija je bila miroljubiva pa su izostali svađa, teške riječi i omiljeno oružje u prometu - srednji prst.
To je slika zagrebačkog prometa, osobito u samom centru grada. Nemam točne statistike, ali, čini se, baš svaka minuta provedena u automobilu u središtu grada izgleda tako.
Zajam od Zagrebparkinga
Dio krivnje za prometni kaos može se svaliti na razloge poput signalizacije i slabe propusnosti prometne mreže. Međutim, vječiti manjak parkirnih mjesta u centru grada glavni je uzrok noćnih mora, frustracija i povremenih duela vozača. U širem centru, dakle u prvoj zoni naplate parkiranja, ima ih 6595.
Vremensko ograničenje prema kojemu se na jednome mjestu ne smijemo zadržati dulje od jedan sat i relativno visoka cijena od 12 kuna po satu trebali bi nas destimulirati od upuštanja u avanturu dolaska vozilom u središte metropole.
Pa ipak, upravo su u tom dijelu grada smještene gotovo sve državne institucije. Plaćaju režije za život u strogom centru grada, a uz to, kako bi zadovoljili velik broj službenika koji u njima radi, zauzeli su golem broj parkirnih mjesta u samom centru grada.
Točno 233 mjesta zakupili su od Zagrebparkinga, a još ih bezbroj drže u svom vlasništu. Primjerice, Ministarstvo obrane drži cijelu frontu u Stančićevoj i Bauerovoj ulici. Do zaključenja ovog broja nismo dobili odgovore svih institucija u vezi s parkirnim mjestima čiji su vlasnici.
Okupirana Petrinjska
U najmu od Zagrebparkinga prednjači Ministarstvo unutarnjih poslova - na gradskom području zakupili su čak 85 mjesta, od čega su u prvoj zoni samo za svoje potrebe zauzeli 52. Petrinjska ulica, u kojoj je MUP zauzeo čitavu frontu, nametnula se kao logičan predmet našeg istraživanja.
U 15.30 sati, potkraj radnog vremena, Petrinjska je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Na potezu od Jurišićeve ulice do sjevernoga dijela Zelenog vala, Boškovićeve, svoja su parkirna mjesta pronašla 24 MUP-ova vozila. U južnom dijelu ulice, do Branimirove, MUP je rezervirao 18 mjesta.
Ideja je bila zabilježiti prometnu situaciju u Petrinjskoj svakih nekoliko minuta i promatrati kako se ona mijenja. Međutim - ne mijenja se. Zaputite li se u tu ulicu u samom srcu Zagreba, situacija je uvijek ista. Neovisno o tome je li početak ili kraj radnog vremena, sredina dana ili kasna večer, radi li se ili ne, MUP-ova parkirališta uvijek su posve ispunjena.
Situaciju dodatno otežava činjenica da se Matičina ulica u neposrednoj blizini, poznata po tome što se u njoj parkiraju samo policijski službenici, trenutačno rekonstruira. Zbog toga je MUP-u privremeno dopušteno zauzeti još deset parkirnih mjesta u Petrinjskoj, a svoj su teritorij obilježili drvenim preprekama (tko pokuša zauzeti njihovo mjesto, u rekordno kratkom roku doživjet će susret s paukom).
No, MUP nije jedini krivac za dramatičnu situaciju u Petrinjskoj. Pronaći parking u toj ulici ravno je zgoditku na lotu, a tome pridonose i druge institucije i objekti: Ministarstvo vanjskih poslova, Uprava za zatvorski sustav, nekoliko ugostiteljskih objekata koji su, dozvolom Grada Zagreba, parkirališta pretvorili u ljetne terase...
Nikog ispred HNB-a
Slaba utjeha za vozače je obližnja Zagrebparkingova podzemna garaža sa 134 mjesta i privatni parking s 50-ak mjesta na kućnom broju 53 - u trenutku kada smo ih posjetili, bilo je slobodno samo nekoliko mjesta.
Drugu krajnost u problemu zakupljenih parkirališnih mjesta donosi Hrvatska narodna banka na Trgu hrvatskih velikana. Jednostavno zaboravite na parking u njenoj blizini, unatoč tome što su sva parkirališna mjesta uglavnom prazna.
Naime, HNB zbog sigurnosti od 0 do 24 sata zakupljuje 18 parkirališnih mjesta. Posjetili smo tu lokaciju dva puta, rano ujutro i pred kraj radnog vremena, oko 16 sati, i na parkiralištu su uglavnom bila dva ili tri automobila. Iako ograđeni, HNB je unajmio i zaštitare za njihovo čuvanje.
Petrinjska i Trg hrvatskih velikana prometnuli su se u dvije lokacije koje će pošteno iznervirati svakog vozača. Samo na parkirališta kojima se služe MUP i HNB država troši 4,5 milijuna kuna godišnje. To je malo manje od polovice iznosa koji država svake godine uplati za sva zakupljena parkirališna mjesta. Naime, prema podacima koje nam je ustupio Gradski ured za promet, točno 30 državnih institucija iznajmljuje javne površine samo za svoje potrebe. Riječ je o trošku od oko 10,5 milijuna kuna. Zakup jednog parkirnog mjesta u prvoj zoni stoji 4000 kuna mjesečno. Duga i treća zona malo su jeftinije - 3000 i 2000 kuna.
Zagrebparking ta mjesta prodaje i institucijama i privatnim osobama za istu cijenu. Međutim, realna vrijednost parkirnih mjesta koja zauzimaju državne institucije mnogo je veća. Većina ih je na iznimno atraktivnim lokacijama u gradu gdje građani konstantno traže parking.
Po cijeni od 4000 kuna mjesečno Zagrebparking zapravo naplaćuje pet kuna po satu - iako je prava cijena, kad nemate zakupljeno mjesto, 12 kuna po satu.
Da je tih 233 mjesta otvoreno za javnost i ispunjeno 24 sata, 365 dana godišnje - dakle, da su pod normalnom naplatom Zagrebparkinga kao i sva ostala mjesta u centru grada, Zagrebački bi holding od tih mjesta uprihodio 24 milijuna kuna godišnje.
Desetak minuta hoda
Time se zapravo dolazi do zaključka da je rezerviranje parkirališnog mjesta mnogo povoljnije, odnosno da državne institucije u strogom centru plaćaju odličnu cijenu zakupa parkirališnih mjesta.
Može li se ta zapravo javna imovina prepustiti građanima tako da i država ostane zadovoljna?
Prometni stručnjak dr. Željko Marušić smatra da može.
- Državne institucije trebale bi slijediti model primijenjen na podzemnoj garaži na Tuškancu. Saborski zastupnici i Vladini dužnosnici zakupili su jednu cijelu etažu u garaži, čime je Markov trg pretvoren u čistu pješačku zonu - rekao je Marušić.
- Zaposlenicima u državnim institucijama ne bi smio biti problem šetati desetak minuta do najbliže podzemne garaže. Između ostalog, i to je jedan od razloga zbog kojih su u centru Zagreba potrebne garaže.
Međutim, zasad je u planu samo jedna podzemna garaža, i to ona ispod srednjoškolskog igrališta u Klaićevoj ulici. Grad Zagreb planira uskoro raspisati javni natječaj i ući u javno-privatno partnerstvo sa zainteresiranim investitorima koji će garažu graditi o svom trošku.
Riječ je o investiciji vrijednoj najmanje 250 milijuna kuna, a u sklopu garaže bili bi shopping centar od oko 8000 četvornih metara te sportska dvorana u kojoj bi vježbalo oko 5000 učenika iz okolnih osnovnih i srednjih škola.
Prijedlog na ledu
Planirana je bila i gradnja garaže ispod Hrvatskog narodnog kazališta koja bi, slažu se brojni stručnjaci, znatno pridonijela kvaliteti prometa u mirovanju u samom centru grada.
Međutim, projekt je trenutačno na ledu. Politička situacija u Zagrebu je takva da sadašnji saziv Gradske skupštine odbija svaki projekt gradonačelnika Milana Bandića, neovisno o tome je li on dobar ili loš.
Još ćemo dugo ludovati u prometu. Kada se zaputimo u centar grada, i dalje ćemo bjesomučno tražiti parkirno mjesto, a zbog toga možda i zakasniti na posao. To se sigurno neće dogoditi zaposleniku Ministarstva obitelji jer ga ispred radnog mjesta čekaju 24 prazna parkirališta na kojima se može zadržati koliko god želi. Malo manje parkirnih mjesta priuštilo si je Ministarstvo graditeljstva (19), a slijede Ministarstvo vanjskih poslova (15) i Ministarstvo kulture (8).
Čestitka od 250 kuna
Ukupno 102 mjesta priuštila su si i razna veleposlanstva i konzulati, i to mnogi u širem centru grada, a manjak stresa u prometu plaćaju oko četiri milijuna kuna godišnje.
A mi? Kao i još stotine tisuća vozača, svaki dan proklinjat ćemo gužvu i nervozno tražiti parking. Zakasnit ćemo na posao i dobiti po nosu . Ah, da, i zadržati se dulje od jedan sat u centru, zbog čega će nas dočekati čestitka od 250 kuna.
TRI SCENARIJA ZA SPAS GRADSKOG PARKINGA: Skromni prijedlog: velika garaža ispod Potkove rješava sve probleme
Mogu li se riješiti prometni problemi u Zagrebu? Možemo li izbjeći gužve? Možemo li baš svaki put i iz prvog pokušaja pronaći sigurno parkirno mjesto? Možemo li ostalim sudionicima u prometu, umjesto srednjeg prsta, češće uputiti osmijeh? Donosimo tri moguća scenarija koja bi ove situacije mogla učiniti mogućima. Oni, možda, spadaju u kategoriju znanstvene fantastike, ali vjerujemo da bi usvajanjem nekih znatno pridonijeli prometu u gradu.
Svojim savjetima (da ne odlutamo baš previše) smirivao nas je profesor Marušić.
Lokacije su Hrvatsko narodno kazalište i Trg bana Jelačića. Svaka garaža je kapaciteta 2000 parkirališnih mjesta. Uz to, sugerira Marušić, treba sagraditi i niz manjih, montažnih garaža za stanare u centru grada. Promet bi tekao glatko, parkirnih mjesta imali bismo na pretek, a centar bi postao prava pješačka zona...
Iako Marušić smatra da bi dvije goleme garaže na spomenutim lokacijama bile dobro rješenje, mi smo se odlučili dodatno zaigrati pa smo zamislili najveću garažu ikada viđenu - ispod zagrebačke Potkove.
Protezala bi se od HNK na zapadu do Zrinjevca i Tomislavova trga na istoku. Trg bana Jelačića bio bi sjeverna točka najveće garaže, a na jugu bi to bio južni Zeleni val. Kapacitet? Ako sagradimo pet garaža od 2000 mjesta, samo 10.000 parkirališta pod zemljom.
Ako želiš ući u centar automobilom, plati!
U Zagrebu i okolici registrirano je 550.000 automobila. Po uzoru na London odlučili smo naplaćivati ulazak u centar grada, i to, primjerice, 20 kuna.
Količina vozila koja cirkulira centrom smanjila bi se deset do 15 posto, a parking više ne bi bio glavni problem u Zagrebu.
Ipak, Marušić smatra da to nije dobro rješenje. Bolje je, ističe, naplaćivati parking ovako kako se to radi sada.
Radno popodne jednog zagrebačkog taksista (psst, potajno smo ga pratili)
Taksi usluge posebna su tema u problematici gradskog prometa. Ovdje ćemo se fokusirati na taksi stajališta, kojih u Zagrebu ima stotinjak. Kako su taksi usluge stravično skupe, njima se samo rijetki građani voze, pa su stajališta fantastičan i nimalo iskorišten prostor za nova, profitabilna parkirna mjesta Zagreba.
Mnogo ih je na izuzetno atraktivnim lokacijama u samom centru grada - Trg, Britanac, Džamija, Mesnička, Gajeva... Odlučili smo pogledati kako izgleda radno poslijepodne u životu jednog zagrebačkog taksista kako bismo utvrdili jesu li im baš sva mjesta na stajalištima iznimno potrebna.
12.57 Odmoran i dobre volje, šeta po ulici.
13.35 Skupina taksista, njih četvorica, karta belot na stoliću pokraj stajališta. Naš taksist je među njima. Nekolicina stoji sa strane u ulozi promatrača. Jedu lubenicu i čekaju svoj red za pokoju partiju.
13.49 Napeta igra, ali naš je taksist gubi.
13.53 Odlazi do automobila, otvora prozore, uzima cigarete te se vraća natrag do stola, ovaj put samo kako bi promatrao.
14.04 Odlazi do kioska po Oglasnik.
14.07 Sjeda u kafić s kolegama.
14.17 Još im se jedan kolega pridružuje u ispijanju kave, nakon što je i on izgubio u belotu.
14.18 Naš taksist brzo odlazi do stola provjeriti je li njegov red za igru. Ljutit, vraća se do kafića. Morat će se još strpjeti.
14.34 Uzima Oglasnik i odlazi preparkirati auto.
14.37 Daje smjernice turistima koji su ga putem zaustavili. Sjeda u auto te napokon u miru počinje čitati novine.
14.58 Napokon dolazi mušterija. Taksist joj pristojno otvara vrata automobila i pridržava vrećice.
15.27 Taksist se vraća na stajalište.
15.49 Vraća se natrag prema stolu na još jedan okršaj s kolegama u belotu.
16.37 Nakon poraza, taksist sjeda u auto i odlazi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....