Potresi su nas zatresli, oprostili smo se od niza velikana, a umjesto ‘normalnog‘ dobili smo ‘novo normalno‘

Godina je od početka bila drugačija. Na Pantovčak je uselio novi stanar.Inauguracija mu je bila skromnija nego što je itko mogao i zamisliti. Novi predsjednik Zoran Milanović mandat je započeo snažnim porukama. „Ovo je kuća za nas. Za sve nas. Za nas koji smo tu, za generacije koje dolaze, i za one koji će se vratiti svojoj kući”, kazao je novi predsjednik.

Kuriozitet je da smo s predsjednikom koji je u kampanji obećavao „normalno” ušli u „novo normalno”. Covid-19 uselio je u Hrvatsku. U ožujku, kada smo imali 50-tak zaraženih dnevno, ušli smo u potpuni lockdown. Škole su prešle na online nastavu, zatvoreni su kafići, restorani, teretane, kazališta, kina, zaustavljen javni prijevoz..

Nina Badrić je pjevala u punoj Areni, da bi se već za deset dana ta ista Arena počela puniti krevetima za oboljele od Covida.

U nedjelju, 22. ožujka rano ujutro Zagreb i okolicu pogodio je jaki potres kakvog nije bilo od Velikog potresa 1880. Centar grada je jako nastradao. Više je građana ozlijeđeno, a najveća je tragedija gubitak života 15-godišnje sugrađanke.

Toga je dana Josip Manolić imao stoti rođendan.

Pandemija koronavirusa zatekla nas je u izbornoj godini. Umjesto na jesen, na birališta smo izašli u srpnju. Predsjednik HDZ-a i premijer Andrej Plenković prije lockdowna je na unutarstranačkim izborima pomeo oporbu. Na parlamentarnim su građani izabrali njegov HDZ, a on manjince za. U Saboru je ostala jaka desnica. Uz HDZ tu je Most, a pojavio se i Domovinski pokret Miroslava Škore. Pojačanje je došlo i na ljevicu gdje se uz SDP pojavila zeleno – lijeva koalicija.

Na godišnji odmor smo otišli s vladinim mjerama za očuvanje radnih mjesta i moratorijem na ovrhe. Bilo je ljeto kakvo pamte samo stariji. Poluprazni hoteli i mjesta na plažama koliko želiš.

Zagreb su, nakon potresa, pogodile jake kiše i poplave. Sustav odvodnje je zakazao. Podvožnjaci i podrumi pretvoreni su u jezera.

Posvađali su se predsjednik i premijer. Teško je reći oko čega je počelo. Još teže je li završilo. U svađu su upleli plamene jazavce, narikače, šmrkavce, yutelovce i paževe.

U rujnu je počela nastava. Djeca su ponovo ušla u škole. Hladniji dani postali su pogodniji za širenje virusa. Iz dana u dan rastao je broj oboljelih. U prosincu smo postali najgori u EU. Dnevni broj mrtvih približio se troznamenkastoj brojci.

Nacionalni stožer civilne zaštite zatvorio je kafiće, restorane i sportske klubove. Pred Božić su zatvorene granice županija. Božićne i novogodišnje praznike mnoge su obitelji provele razdvojeno.

Godina 2020. bila je godina mnogih oproštaja. Zbogom Božidaru Aliću, Nedi Arnerić, Ivi Bancu, Branku Cikatiću, Zlatku Crncu, Špiri Guberini, Vatroslavu Mimici, Mustafi Nadareviću, Zdenki Vučković, Rajku Dujmiću, Veri Zimi, Zdenki Heršak, Mladenu Kušecu, Kići Slabincu, Slavenu Letici, Peri Kvrgiću, Željku Matiću, Milki Babović, Vesni Kesić...

Zbog pandemije koronavirusa nikog nismo mogli ispratiti kako treba.

A za kraj godine stigao je još jedan potres. 5,0 po Richteru zatreslo je Sisak i Petrinju. Potreslo je dobro i još usnuli Zagreb.