Papa: ‘Dolazim kao pokajnik da bih preklinjao za oproštaj i pomirenje‘

Braća i mir su ključne riječi opasnoga i tegobnog hodočašća poglavara Katoličke crkve pape Frane u Irak, od danas do ponedjeljka. Treća je riječ pandemija, uslijed koje ovo Papino putovanje neće značiti susrete s mnoštvom. Posrijedi nije samo zdravstvena nego i osobna sigurnost, inače ne bi Matteo Bruni, ravnatelj Ureda za novinstvo Svete Stolice, imao razloga da nas na brifingu podsjeti da je na svakome Papinu putovanju na raspolaganju i blindirani automobil.

Na ovim stranicama objašnjavamo zašto atentat na Papu nije u računu ni šijitima, kamoli Kurdima, a ni državnoj vlasti kojoj ovaj pohod služi da demonstrira kako kontrolira stabilnu državu - ali nisu dokinuti ni razlozi zbog kojih se baš u Iraku i Siriji razbuktala "Islamska Država", niti su iščezli svi njezini pseudomudžahidi. To je svakako u primisli Pape i njegovih suputnika, ali ključ je drugi: graditi mostove bratstva kako bi u budućnosti ratovi bili manje vjerojatni.

Mučenička Crkva

"Dolazim kao hodočasnik pokajnik da bih preklinjao Gospodina za oproštaj i pomirbu nakon godina rata i terorizma, da bih od Boga zatražio utjehu srdaca i ozdravljenje rana" - kaže papa Frane u videoporuci koju je jučer uputio svemu iračkom narodu i koju je, ne samo formalno, počeo pozdravom "assalam lakum!" (mir s vama, pax vobiscum, selam alejkum, istim koji je Isus pozdravljao svoje učenike a Muhammed svoje sljedbenike).

Naravno, ne može Papa donijeti mir, ali može protežirati nadu, za koju se u videoporuci pozvao na Pavlovu poslanicu Rimljanima. "Bratstvo i nada dvije su riječi koje nam mogu pomoći sažeti putovanje u Irak", rekao nam je Bruni.

"Dolazim vam kao hodočasnik mira, opetujući: 'Svi ste braća!'", rekao je također Papa u videoporuci, citirajući Isusa iz Evanđelja po Mateju. To je navodio i sv. Frane Assiški čije je ime prvi uzeo ovaj Papa, svečeve su riječi u naslovu Papine enciklike "Fratelli tutti", koja je jučer predstavljena i u prijevodu na ruski, možda kao uvertira jednom od sljedećih papinskih hodočašća.

I odlaskom u Rusiju bi, kao i ovim pohodom u Irak, papa Frane ispunio zavjet sv. Ivana Pavla II. Irački kršćani, donekle pošteđeni za bjesomučne diktature Saddama Husseina (njegov zamjenik Tariq Aziz bio je kršćanin kaldejskog obreda), stradali su silno i bolno za divljanja "Islamske Države". Papa će se za mir moliti u razorenoj crkvi, pred kipom Bogorodice kojemu su otkinute i glava i ruke.

Taj posjet irački kršćani čekaju 22 godine. Tada je sv. papa Wojtyła tvrdoglavo htio do Ura Kaldejskoga, Abrahamova/Ibrahimova grada, bez obzira na sve opasnosti, na odvraćanja s američke strane, koja se bojala da bi posjet ojačao autoritet Saddama Husseina. Na kraju je sam Saddam zabranio posjet.

Irak je već bio na koljenima, nakon krvavog rata protiv Irana i uslijed sankcija poslije prvoga zaljevskog rata nakon pokušaja aneksije Kuvajta (Zapadu mnogo važnijega od Krima). Ali tada je u njemu kršćana bilo trostruko više nego danas.

Kršćanima je Papa jučer poručio: "Posvjedočili ste vjeru u Isusa usred najtežih iskušenja. Čeznem vidjeti vas. Počašćen sam susretom s mučeničkom Crkvom [...]."

Bratstvo sa šijitima

Još je znakovitiji susret sa šijitskim iračkim velikim ajatollahom Al-Sistanijem, u njihovu svetom gradu Najafu, gdje je grob Alije, Muhammedova rođaka i zeta, četvrtog kalifa, velemučenika i prvoga šijitskog imama. To je prvi dolazak nekog pape u predio sa šijitskom većinom. Papa Frane tako, nakon potpisivanja zajedničkog dokumenta o ljudskom bratstvu sa sunitskim prvakom velikim imamom Al-Tayyibom, potvrđuje ideju bratstva i s drugim čovjekom svjetske šije.

Suvremenici možda ne shvaćaju povijesni doseg tih mostova, započetih bratskim zagrljajem sv. Pavla VI s ekumenskim patrijarhom Athīnagórasom I u Jeruzalemu 1964. Njima se nastoje premostiti stoljeća mržnji i krvoprolića, te izvući vjerski pijedestal ispod nogu ratobornih pljačkaša i profitera. Bratstvo još ne trijumfira, daleko od toga, ali je barem ponovo izdignuto kao svjetionik.