‘Kad sam vidio tko je došao na otvorenje Spomenika domovini, zapitao sam se jednu stvar...‘

Je li Spomenik domovini, otvoren 10. prosinca na 21. godišnjicu smrti prvoga hrvatskog predsjednika, između zgrade zagrebačke gradske uprave i koncertne dvorane "Vatroslav Lisinski", a točno preko puta prije podignutog spomenika Franji Tuđmanu, "pogođen", hoće li ga građani prihvatiti i kome je zapravo on podignut, pitanja su o kojima smo u TV studiju Hanza Medije, u emisiji "Bez predrasuda", razgovarali s povjesničarima Hrvojem Klasićem i Josipom Mihaljevićem.

Pa, je li spomenik podignut Franji Tuđmanu ili domovini?

- To je pitanje koje mene najviše zanima. Pogledao sam tekst natječaja i nije mi do kraja jasno što (u toj natječajnoj dokumentaciji) znači "Spomenik domovini". A kada pogledamo fotografije sa samog otvaranja, vidimo članove obitelji Tuđman, Vlade, braniteljskih udruga, obitelji poginulih u ratu, ali ne i predsjednika RH Zorana Milanovića ili članove oporbe. Nekako se stvara osjećaj da je to spomenik neovisnoj, samostalnoj državi Hrvatskoj. Jer, ono što mene muči u tom nazivu jest zašto domovinu vežemo uz period od trenutka ulaska u rat - bez obzira na to što je Domovinski rat bez sumnje jedan od najvažnijih događaja u hrvatskoj povijesti. Ali, domovina nije nastala '91., nije nastala ratom i nije nastala zalaganjem jedne osobe i jedne stranke. U krajnjoj liniji, mi imamo himnu koja se zove "Lijepa naša domovino", koja je nastala prije gotovo 200 godina i koja je bila službena (hrvatska) himna i tijekom 40-ih i tijekom 50-ih godina (prošlog stoljeća). S time, dakle, treba biti pažljiv. I to govorim dobronamjerno, cijeneći sve što se događalo 90-ih godina. Ali, nama ne trebaju takvi diskontinuiteti. Hrvatska domovina postojala je na različite načine i nju se moglo poštovati i cijeniti na različite načine ne od 90-ih, nego puno ranije... Naša domovina je puno starija, naslijeđe joj možemo promatrati unatrag tisuću i više godina. I ne znam zašto si oduzimamo tu mogućnost - kaže Hrvoje Klasić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Josip Mihaljević s Hrvatskog instituta za povijest napominje kako svi spomenici, pa tako i spomenici domovini, izazivaju prijepore u društvu i zajednici gdje su podignuti.

- Spomenik domovini po meni je legitiman način izražavanja sjećanja na prošlost. A što se tiče pitanja je li to spomenik isključivo hrvatskoj državi nakon 1990. godine, reći ću da me (kod zagrebačkog Spomenika domovine, koji se sastoji od tri dijela: Zida svjetlosti, vječnog plamena i portala, nap. a.) jedino stakleni zid asocira na devedesete (na Zid boli, spontano podizan od 1993. godine u Selskoj ulici u Zagrebu, nap. a.). Drugi motivi, poput portala, oltara domovini nisu nešto što je vezano isključivo za neki vremenski period ili za Hrvatsku. S te strane ne bih našao poveznicu Spomenika domovini isključivo s devedesetima. Što se tiče pitanja je li to spomenik domovini ili Franji Tuđmanu, on se može izjednačiti s Tuđmanom samo ako netko hrvatsku domovinu personificira, pokušava izjednačiti s njim. Ja ne mislim da je to spomenik Tuđmanu - kaže Mihaljević.