Baš kao što kažu stihovi pjesme Đorđa Balaševića pod nazivom “Stih na asfaltu” s albuma Devedesete, tako su mu zagrebački fanovi, sasvim spontano se okupivši, odali počast posljednji put.
Stihovi njegove pjesme posvećene Zagrebu kažu:
“Da mi je još jedared proći Ilicom
Pa da bećarac našvrljam ćirilicom
Teško da bi drugi mogli rešiti taj hijeroglif
Al bi Neko znao da sam tu
Cipelice jedne bele zastale bi i prevele
Stih na asfaltu
Jednom ću u baladu da se prerušim
U refren što se Tamo još zapevuši
Pa da minem Starom Vlaškom
Da joj kosu sklonim daškom
I za uglom hitro zamaknem
Da pred nosom strašnog Bana, kao senka Petra Pana
Kapu namaknem”
Zato su se njegovi zagrebački fanovi okupili upravo na Ilici, kod Name, a kako pjesma i kaže na tlu su ćirilicom našvrljali riječ – bećarac.
Okupilo se tridesetak ljudi koji su, ostavljajući upaljene lampaše, cvijeće i plišane zečiće (što je također aluzija na Balaševićevu pjesmu ”Neki novi klinci”), potiho zapjevali Balaševićevu baladu “Slovenska”.
Fotografije i video okupljanja Jutarnjem je ustupio čitatelj Tomislav Starček.
Na novosadskom Trgu slobode se pak stotine građana skupilo u pjesmi kako bi se oprostili od Đorđa Balaševića.