Kad pas više nije isti kao nekada: ‘Ovo su znakovi starenja koje vlasnici previđaju‘

Mnogi vlasnici počinju primjećivati promjene kod svog ljubimca u vezi sa starenjem. Pas koji je godinama mirno spavao odjednom luta cijelu noć po stanu. Često stoji i gleda u zid. Sporije reagira na poziv. Ponekad djeluje zbunjeno ili kao da vas „ne prepoznaje“ odmah. Neki postanu razdražljivi, drugi se povuku u sebe i tada često čujemo rečenicu: „Moj pas više nije isti otkad je ostario.“

Starenje mijenja pse jednako kao i ljude. Ne stare samo zglobovi i oči, stari i mozak i osjetila (sluh). Njuh će pas posljednje izgubiti zbog starenja. Mnoge promjene koje vlasnici pripisuju „tvrdoglavosti“ ili „ćudljivosti“ zapravo mogu biti znakovi starenja tijela i mozga.

Stariji psi ponekad stoje pred pogrešnim vratima, izgube se u vlastitom dvorištu, dugo gledaju u prazno, noću nemirno hodaju, zamijene dan za noć ili sporije reagiraju na poznate naredbe. Neki postanu neobično vezani uz vlasnika, dok drugi traže više samoće. Pas koji je veselo trčao prema povodcu zbog odlaska u šetnju sada možda dugo razmišlja prije ustajanja. To ne mora značiti da vas manje voli; često znači da mu je okolina teža za razumjeti.

No nije sve „normalna“ starost. Pas koji je razdražljiv, povučen, nemiran noću ili više ne želi šetati možda ima bolove koje ne pokazuje jasno. Psi instinktivno skrivaju bol. Artritis, problemi s kralježnicom, slabiji vid i sluh mogu potpuno promijeniti ponašanje. Pas koji slabije čuje može djelovati kao da ignorira vlasnika. Onaj koji slabije vidi može se bojati mraka ili novih prostora.

Sila Rakočević i njemački špic Skippy (19 godina)

Privatni album

Kod nekih starijih pasa razvija se sindrom kognitivne disfunkcije, stanje slično demenciji u ljudi.

Tada vlasnici mogu primijetiti ove simptome:

- noćno hodanje i nemir

- „buljenje“ u zid ili kut

- zaboravljanje dnevne rutine

- mokrenje u kući nakon šetnje

- slabiji interes za igru i kontakt

- tjeskoba kada pas ostaje sam u kući (cviljenje, lajanje, pravljenje štete itd.).

Takvi psi ne postaju „zločesti“. Oni stare. Najvažnije je ne kažnjavati psa zbog promjena koje ne može kontrolirati. Mogu mu pomoći mirnija rutina, kraće i češće šetnje, mekši ležaj, tepisi na skliskim podovima, dobra rasvjeta noću i mentalna stimulacija blagim igrama.

Mnogim psima jako puno znači prisutnost vlasnika. Kako stare, sigurnost im postaje važnija od uzbuđenja. Svi ovi nabrojeni simptomi mogu biti i znakovi neke bolesti, a bolje je posjetiti veterinara i s njim se konzultirati nego sve pripisati starenju.

Danas postoji mnogo načina da se starijim ljubimcima olakša život — od terapije protiv bolova do dodataka prehrani, prilagođene hrane svakoj dobi i pomoći kod kognitivnog starenja. Stariji pas je još uvijek vaš dragi, voljeni ljubimac. Možda više ne trči kao nekad, možda sporije ustaje i treba više sna. Ali oni često imaju nešto posebno — mirnu, duboku povezanost s ljudima koje vole. Njima tada ne treba savršen dan. Treba im poznat glas, nježna rutina i osjećaj da su još uvijek dio obitelji.

I možda je upravo to najvažnije što stariji pas želi znati: da nije manje voljen zato što je ostario.