Šuga je parazitarna kožna bolest pasa uzrokovana grinjom Sarcoptes scabiei. Šuga kod mačaka je najčešće uzrokovana grinjom Notoedres cati.
Adultni oblici grinje žive u koži domaćina 3-4 tjedna i nakon parenja, ženka polaže jajašca u tunel u koži u kojem se iz jajašca nakon 3-10 dana izlegu ličinke koje nastave parazitirati ispod površine kože i prelaze stadij nimfe do odraslog oblika koji ponovno izlazi na površinu i nastavlja ciklus polaganja jajašca. Migracija parazita po koži uzrokuje jak svrbež te jaku alergijsku kožnu reakciju.
Sarcoptes grinje preferiraju kožu sa manje dlačnog pokrova pa su prvi znakovi oboljenja najčešće vidljivi na vrhovima uški, unutarnjoj strani lakta i abdomenu. Kako bolest napreduje, paraziti se šire po cijeloj koži. Mogu se inficirati i mačke i ljudi, no kod njih parazit najčešće ne perzistira jer nema zatvaranja razvojnog ciklusa. Bez obzira na kratko trajanje, svrbež je izrazito izražen.
Grinje mogu preživjeti u okolini nekoliko dana i tjedana, ovisno o stadiju u kojem se nalaze no infektivne su u okolišu oko 36 sati pa u načelu dekontaminacija prostora u kojem je boravila zaražena životinja nije neophodna.
Šuga kod mačaka je vrlo slična šugi kod pasa, uobičajeno započinje na uškama i glavi i ukoliko se ne tretira, širi se po cijelom tijelu. Notoedres može prijeći na čovjeka, psa i kuniće. Također, ne parazitira trajno, ali je dovoljno neugodan da par dana uzrokuje svrbež.
Standardno dokazivanje šuge je uzimanje kožnih strugotina i mikroskopska pretraga. Također, u novije vrijeme je moguće PCR dokazivanje uzročnika što je izrazito korisno jer u nekim slučajevima je nalazak grinje u kožnim strugotinama sveden na 50% ili manje. Postoji i mogućnost biopsije kože i dermatohistopatološka analiza.
U praksi se koristi i dijagnostička terapija, kada se životinji aplicira antiparazitik i promatra sljedeća 2-4 tjedna.
Iako je ponekad dijagnoza šuge kod životinja otežana, liječenje je danas brzo i efikasno zahvaljujući brojnim preparatima. Prototip klasičnog tretmana je i dalje ivermectin i njegovi derivati (selamectin, moxidectin) koji se na tržištu mogu naći u obliku injekcionog pripravka i ampula za nakapavanje na kožu. Injekcioni tretman se vrši aplikacijom sredstva 1-2x tjedno s ponavljanjima 1-4x puta. Kod korištenja ovih preparata treba obratiti pozornost na mogućnost toksičnosti kod pasa koji su nosioci MDR-1 gena (najčešće koliji i njihovi križanci).
Druga mogućnost tretmana je upotreba oralnih antiparazitika ( Nexgard ®, Bravecto ® i Simparica ®) koji se danas širokom primjenom i spektrom djelovanja smatraju prvom linijom obrane od vanjskih parazita pasa. Prema uputstvima proizvođača, najčešće je dovoljna jedna doza, ali kod ozbiljnijih slučajeva, tretman se ponavlja.
Tretman mačaka je sličan kao i kod pasa, injekciono ili nakapavanjem ampula. Dobre rezultate u praksi postižemo aplikacijom ampule Broadline ® .
Za vrijeme trajanja terapije protiv šuge, oboljele životinje se i dalje jako češu pa je važno u terapiji suzbijati sekundarne bakterijske infekcije kao i kod tvrdokornijih slučajeva smanjiti hipersenzibilnost i alergijsku reakciju na grinje primjenom kortikosteroida, naravno, uz procjenu rizika za svakog pojedinog pacijenta. Moguća je i primjena kupki i korištenje šampona kako bi se ublažio svrbež i omekšala koža.
Bitno je napomenuti ukoliko u kućanstvu ima više životinja, kao i kod svih parazitoza, tretiraju se sve životinje istovremeno. Preporučljivo je oprati deke i pokrivače na visokoj temperaturi kao i svu opremu koja je bila u doticaju sa životinjom.
Jerka Mesarić, dr.vet.med, univ.mag.spec