Istraživači s Kraljevskog veterinarskog koledža u Hertfordshireu zapitali su se može li nilski konj, glomazni sisavac težine do čak tri tone, kojim slučajem poletjeti uz dovoljnu motivaciju, piše The Guardian.
Kako bi provjerili svoju teoriju, John Hutchinson, profesor evolucijske biomehanike koji je vodio istraživanje, poslao je studenticu u odmaralište Flamingo Land u Sjevernom Yorkshireu. Nilski konji tamo imaju mjesta za trčanje, stoga je snimila životinje dok su se kretale između staja i pojilišta.
Njihova detaljna analiza snimaka otkrila je da ovi biljojedi doista polijeću kad dostignu najveću brzinu trčanja - uz istovremeno odizanje sve četiri noge od tla tijekom otprilike 15 posto vremena koje provedu trčeći, piše britanske dnevne novine.
Ovaj fenomen, dodaju, najčešće se događa u borbi, dok tjeraju svoje suparnike. Otkriće je smjestilo nilske konje između slonova i nosoroga, u smislu atletske sposobnosti koju pokazuju kao neke od najtežih kopnenih životinja.
- Mučio sam se s bilo kakvim radom na nilskim konjima jer im je teško pristupiti. Nevjerojatno su opasni, najaktivniji noću i puno vremena provode u vodi - prenosi Guardian riječi profesora Hutchinsona.
Uz vlastite snimke, koristili su videe s YouTubea i pomno gledali svaki kadar, tražeći trenutak kad nilski konj odvaja sve četiri noge od tla. Druge velike kopnene životinje, na primjer, kreću se potpuno drugačije.
Slonovi imaju standardan hod i kod velikih brzina, zbog čega se nikad u potpunosti ne odižu od tla, dok nosorozi mogu galopirati, navodi Guardian. U istraživanju ističu kako ove informacije pomažu kod analize evolucije kretanja velikih kopnenih životinja, sve do dinosaura.
- Studija je bila jednostavna koliko može biti, ali je imala svoje izazove. Otupljujuće je klikanje kadra po kadra. To je jedna od stvari koju najviše mrzim u svom poslu, stvarno je dosadno i mučno - prisjetio se Hutchinson, a prenosi Guardian.