Zagrebačka glazbenica poručila: ‘Napustiti životinju nikada ne bi smjela biti opcija...‘

Ana Marija Šir zagrebačka je glazbenica, majka troje djece i vlasnica udomljenih pasa.

Predstavite nam svojeg ljubimca...

Imam dva psa, Šapicu i Oberona. Šapica je ženka i ima četiri godine, a Oberon je nešto stariji mužjak. Zajedno smo od njihovih prvih mjeseci života i oni su neizostavan dio mog života.

Jeste li ikada s njim išli na odmor?

Da, često putujemo zajedno. Najčešće putujemo autom jer je to najpraktičnije za nas. Svake godine provodimo barem mjesec dana na moru, ove godine planiramo provesti možda i dva mjeseca. Kraća putovanja izbjegavamo.

Kako je prošlo putovanje?

Šapica povraća u vožnji i to otkad je bila štene. Nikad nijedan moj pas nije bio pod stresom za vrijeme puta dok se vozio sa mnom, uglavnom su uživali u vožnji. Imaju svoj transporter, u njemu se voze zajedno pa su jedno drugome utjeha u teškim trenucima.

Jeste li ikada psa ostavili na čuvanju nekome od prijatelja, u hotel, pansionu...?

Opet napominjem da nažalost kraća putovanja izbjegavam, upravo zbog pasa. Kad pobjegnem negdje za vikend uglavnom je to Biograd i hotel Ilirija, a onda moja starija kći brine o njima i radi to vrlo suvereno. Imala sam životnu situaciju kad čak šest mjeseci nisam mogla biti sa psima jer sam u procesu gradnje kuće bila podstanar, a tad sam imala tri psa. Dva su morala na čuvanje. Falili su mi, ali im je bilo fenomenalno. Kuća sposobnošću svih uključenih u projekt još nije izgrađena, usput budi rečeno. Nekoliko je odličnih hotela za pse u Zagrebu, makar sam možda ipak pobornik privatnog čuvanja ukoliko je moguće. Opcije uvijek postoje.

Što biste poručili onima koji odu na more, a životinje izbace na ulicu i zaborave na njihovo postojanje?

Poručila bih im da je to krajnje neodgovorno i okrutno. Ljubimci su članovi obitelji i zaslužuju ljubav i brigu. Ako netko ne može voditi brigu o svom ljubimcu, postoje mnoge opcije poput prijatelja, obitelji, ili čak specijaliziranih pansiona za životinje. Napustiti životinju nikada ne bi smjela biti opcija, a tko to ne razumije milom, treba ga raspaliti po džepu velikom kaznom. Svakako bih iskoristila priliku da podsjetim da je jedna od blagodati 21. stoljeća povoljna i dostupna kastracija kućnih ljubimaca. Taj civilizacijski minimum je isto velika pomoć kod rješavanja problema pasa na ulicama i krcatih azila.