Najtužnija slobodna ptica na svijetu živi u Umagu: Blu je već četvrtu godinu ‘zatočena‘ na Jadranu

O ptici bluni koja već četvrtu godinu boravi na području Sjevernog Jadrana, točnije u akvatoriju oko grada Umaga, u medijima se već pisalo kao prirodnom čudu. No, to što je ona još uvijek tamo za nju nije dobra vijest, jer, kako stručnjaci kažu, nije to ptica koja živi na području Mediterana.

Prvi ju je vidio ljubitelj ptica Vanja Puškarić, a prati je uz pomoć Dmitrija i Emila Sušnja. Oni kažu kako je pomisao da se radi o vrsti koja pripadnike svoje vrste nije vidjela otkako je ‘zapela‘ kod nas, prilično tužna i da se postavlja pitanje kako to utječe na nju? Dovoljno je sebe staviti u tu ulogu, te ćemo lako zaključiti da se radi o biću koje živi život, ali se zasigurno osjeća kao da je u zatvoru, te se u njenom slučaju vjerojatno radi o najtužnijoj ‘slobodnoj‘ ptici na svijetu, piše Istra24.

Blune su Atlantske pelagijske vrste ptica veličine omanjeg labuda, koje provode život na pučinama Atlantika između Afrike, Europe, Sjeverne i Južne Amerike. Što radi ta ptica u Sjevernom Jadranu, za nju, jednom zabačenom kutku sporednog mora poput Jadrana, mada je i Sredozemno more također za nju sporedno, objasnio nam je ovaj zaljubljenik u ptice.

Ova ptica s lakoćom preleti udaljenosti dostojne najjačih migracijskih selica, i to u svakodnevnoj potrazi za ribom. Luta nad oceanima i šara po vremenskim zonama i zemljopisnim širinama s nevjerojatnom lakoćom, a sve s ciljem ugledavanja srebrnastog odsjaja riba pod površinom plavog oceana, da bi se onda obrušila skupljenim krilima, brzinom od sto kilometara na sat, te zaronila i do zapanjujućih 12 metara dubine kako bi ulovila ribu, opisuje nam Vanja kako blune žive i love po velikim prostranstvima oceana.

Da se radi o iznimnoj vrsti ptice, Vanja ističe primjer da bluna pri zaronu koristi krila kao pogon, za razliku od drugih ptica koje zaranjaju, a pritom kao pogon koriste noge.

Nadjenuli su joj ime Blu, ne znaju radi li se o mužjaku ili ženki, ali pošto je toliko daleko odlutala da se uspjela izgubiti, to više odgovara muškoj potrebi ove vrste za istraživanjem i dokazivanjem s dosta nepromišljenosti, ističe kao razlog njenog dolaska i boravka na području Umaga.

- Sada kako je već četvrtu godinu ponovo vidim tu u Umagu, svu onu euforiju s viđenjem ove iznimne vrste iz prijašnjih opažanja, u prethodnim godinama, zamijenila je tuga. Blu je najusamljenija ptica u Europi i možda na svijetu. Zasigurno ima ptica u zatočeništvu koje je snašla gora sudbina, ali za to smo odgovorni mi ljudi.

Blu pati i tuguje u samoći jer vjerojatno godinama, barem četiri od kada sam ju prvi put uočio, nije srela nikoga od svoje vrste. I na veliko iznenađenje za ovu dugu, zbunjujuće bezizlaznu situaciju samoće i izoliranosti nije kriv čovjek. Blu je iz tog razloga i najtužnija slobodna, sita i neugrožena ptica koju znam i mogu zamisliti. Njenu samoću u neku ruku ublažavaju galebovi i vranci u čijem društvu odmara - ističe Vanja.

Da je Jadran za Blu ‘zlatna krletka‘, bez predatora, s obiljem riba, nije sporno, poručuje Vanja, ali postavlja pitanje, kako je ptica uopće došla tu, te nudi odgovor koji se čini najlogičnijim.

- Blu je tu doveo jedan lanac uzastopnih pogrešnih skretanja na njenom lutajućem putu, te se radi o ptici koja je vjerojatno najveći baksuz od procijenjenih tri do četiri milijuna bluna njene vrste na svijetu, koje pretežno obitavaju na Atlantskom oceanu, a neke od njih završe i u drugim oceanima. Blune su lutalice po definiciji jer im ocean njihovo područje to dopušta -ističe, piše Istra24.

Blune su ptice koje se doživotno vežu u parove. Dok love i krstare po širokom Atlantiku uglavnom su same ili u jatima kad uoče tune i define kao indikatore za jata riba. Kada dođe vrijeme gniježđenja, odlete na sjever Atlantika i tamo se gnijezde na nepristupačnim klifovima prije svega pučinskih otoka između Kanade, Islanda, Sjeverne Irske, Škotske i Norveške.

U potrazi za hranom, blune prelaze ogromne udaljenosti, za to su sposobne, ne osjećaju napor jer ih je priroda tako oblikovala poručuje Vanja.

- Nama ljudima galebovi raznih vrsta izgledaju kao savršeni letači, ipak, oni su kategorija ispod bluna što se letenja tiče. Istina, nađe se poneki ‘avanturistički‘ galeb, koji s pomoću nevera i oluja preleti ocean, a dobar primjer je prošle godine snimljen američki galeb u Rijeci. Ocean je za mnoge ptice pustinja, te samo zato kao vrhunski letači i ribolovci, blune uspijevaju preživjeti na oceanskim prostranstvima - kaže.

Postavlja se pitanje, zašto se istim putem Blu ne vrati, ili još jednostavnije, zašto ne preleti kontinent i dođe do željenog Atlantskog oceana?

- Mi nećemo samo tako skočiti u ovaj naš sićušni Jadran i preplivati do Italije ili Grčke. Ali u stanju smo propješačiti kontinente. Tako i bluna jednostavno ne leti preko kopna jer se ne može hraniti. Ona mora loviti svježu ribu obrušavajući se s visine u mora i oceane. Do gnjezdilišta dolaze, jednostavno prateći obale kontinenta koje se prostiru u smjeru sjever-jug, te upravo taj princip orijentacije onemogućuje našoj Blu da se izvuče iz Jadrana.

Instinkt je tjera na sjever, ali tamo je na Jadranu čeka kopno i tim više monstruozni bedemi Alpa koji jednoj bluni moraju biti odbojni i zastrašujući kao nama oceanski ambisi. Izlaz iz Jadrana je na jugu ali nju ljubav vuče na sjever i tako ostaje zarobljena u konstantnom lupu kruženja po našem Sjevernom Jadranu - opisuje razloge koji sprječavaju Blu da napusti Jadran.

Vanja podsjeća da je Blu u Umagu doživjela vjerojatno najstrašniju situaciju u svom životu, kada je jednom prilikom slučajno sletjela na terasu jedne kuće, i onda nije mogla poletjeti.

- Bluna treba prostora da poleti, a ova terasa iako prostrana i otvorena za jednu blunu je bila zamka iz koje se nije mogla izvući. Dobri ljudi su to uvidjeli i ulovili blunu, stavili je u boks za velike pse i brzo je prebacili na ušće rijeke Mirne misleći u najboljoj i najplemenitijoj namjeri da takva posebna ptica mora biti puštena tamo gdje najviše ptica i ima u Istri. To je bila nevjerojatna prilika da se Blu napokon spasi, ne samo s terase već i iz Jadrana u kojem je godinama zarobljena. Ta prilika je propuštena - rekao je.

Grad Umag bi morao imati jedan plan u pripravnosti u slučaju da se to ponovi, naglašava Vanja o važnosti intervencije, koja bi instantno po ulovu blune krenula s autom put najbliže Atlantske obale, do grada La Rochelle u Francuskoj, udaljenog oko 1500 kilometara cestovnog puta.

Vanja u svojoj želji da se ovoj ptici pomogne, dragovoljno nudi svoje usluge, kako bi je u slučaju hvatanja, prebacio do njoj toliko željenog oceana. Smatra da bi za tako dugi put bile potrebne dvije osobe kako bi se izmjenjivale u vožnji.

S obzirom na to da blune žive između 15 do 30 godina, a Blu ovdje boravi već četiri, Vanja je mišljenja da je potrebno što prije djelovati, kako bi se pomoglo ovoj iznimnoj ptici, prije negoli opet sleti na neku terasu apartmana koji se neće koristiti do proljeća, kada će za nju biti prekasno, jer ju nitko neće pronaći.

Pošto se blune doživotno vežu uz jednog partnera, Vanja se nada da umašku Blu njen partner/partnerica još uvijek čeka negdje na Atlantskim prostranstvima, te vjeruje da će se jednog dana opet naći i stvoriti još nekoliko generacija ovih prekrasnih i moćnih oceanskih ptica.

Za kraj nam Vanja kaže da u Umagu osim promatranja, pisanja i informiranja javnosti nije nikako drugačije mogao pomoći Blu, te ističe da mu je želja s institucijama Grada Umaga pokrenuti plan izbavljenja te ptice iz Jadrana i eventualno se povezati s gradom La Rochelle u Francuskoj i europskim institucijama koje bi omogućile i pripremile svu potrebnu papirologiju, da ovaj jedan, za sada hipotetski, put prođe brzo i s najmanjim mogućim stresom za Blu.