Znanstvenici smislili rješenje: Uz pomoć komaraca borit ćemo se protiv bolesti koju oni prenose

Komarci imaju lošu reputaciju – i to s dobrim razlogom. Ne samo da ova stvorenja znaju ostaviti tragove ugriza, oni su odgovorni i za prijenos parazita koji uzrokuje malariju. Međutim, novo istraživanje je otkrilo kako komarci mogu pružiti i rješenje za bolest.

Naime, inficiranjem komaraca genetski modificiranom verzijom parazita koji uzrokuje malariju Plasmodium falciparum, istraživači su razvili novu strategiju cijepljenja koja koristi žive insekte za imunizaciju ljudi protiv bolesti. Do sada se ova ideja pokazala vrlo učinkovitom. Početna ispitivanja pokazuju da je gotovo 90 posto sudionika koji su bili izloženi modificiranom parazitu uspješno izbjeglo razvoj malarije.

Inače, kada je osoba zaražena Plasmodium falciparumom, paraziti se probijaju do jetre. Odatle inficiraju crvena krvna zrnca. Za ovu studiju, istraživači su modificirali dva skupa parazita – jedna skupina (GA1) bila je ‘uređena‘ tako da se prestane razvijati nakon približno 24 sata od ulaska u ljudsko tijelo. Druga (GA2) je ‘dizajnirana‘ tako da se prestane razvijati otprilike šest dana nakon infekcije.

Sudionici su raspoređeni u tri skupine – GA1, GA2 i one koji su dobili placebo. Nakon što su ih ugrizli komarci koji nose modificirane parazite, sudionici su bili izloženi komarcima koji nose nemodificirane parazite. Oni u skupini koja je primala placebo dobivali su samo nemodificirane verzije. Dok su svi oni u skupini koja je primala placebo razvili malariju i svi osim jednog (87 posto) onih u skupini GA1 također, ohrabrujućih 89 posto (8 od 9) onih u skupini GA2 nije.

- Ova otkrića predstavljaju značajan korak naprijed u razvoju cjepiva protiv malarije - rekao je za imunolog Julius Hafalla, prenosi IFL Science.

Trenutačno postoje dva cjepiva koja su odobrena za sprječavanje malarije. Međutim, oni su daleko od savršenih, jer su samo oko 75 posto učinkoviti. Osim toga, postoji potreba za redovitim docjepljivanjem. Otuda potreba za alternativama.

Studija je objavljena u časopisu The New England Journal of Medicine.