Svi mi vlasnici ljubimaca katkad smo, moramo priznati, čudni ljudi. Mnogi vlasnici mačaka i pasa referiraju se na sebe kao "mame" i "tate" svojih četveronožnih "beba", što je nekima slatko, a neke beskrajno živcira. Neki su previše zaštitnički nastrojeni prema svojim životinjama, drugi pak previše nonšalantni, do razine neodgovornosti.
E, baš o ovim drugima želim danas razgovarati s vama.
U rano jutro mojim dvorištem prolomio se kreštav, beskrajni lavež. Nije to bio onaj lavež susjedinog psa, kojeg svakodnevno slušamo i kojem smo zahvalni jer već znamo raspoznati laje li zato što je uzbuđen, dosadno mu je ili pak upozorava na stvarnu opasnost jer je netko možda ušao u dvorište.
Ne, ovo je bio, ponavljam, kreštav i beskrajan lavež. Isprva sam mislio kako netko šeće psa pa je pas malo zalajao vidjevši mačku, no kako je lavež potrajao dulje od minute odlučio sam otvoriti prozor i vidjeti što se događa. Ostao sam, kako se ono stručno kaže - paf.
Starija gospođa na rastezljivom povodcu vodila je omanjeg psa, izgledom je podsjećao na haskija pa ne znam je li mladunče ili kakav mješanac. Povodac je razvila točno toliko da je pas na kakvih dvadesetak centimetara od moje mezimice Shakti, jedine ženke među tri "hrabra" mužjaka kojima u ovakvim situacijama obično nema ni traga ni glasa.
- Vidio je macu - veselo mi govori gospođa dok ja gledam kako pas iz petnih žila urla na Shakti.
- Da, moju macu - rekoh pomalo iznervirano.
- A, vaša je! Baš je hrabra, uopće se ne da - kaže ona. Kao da je pomalo razočarana što Shakti nije panično pobjegla iz svog dvorišta pored svog stana, u koju je uljez upao i pokušava ju otjerati. Shakti je nađena na ulici, okršaji sa psima vjerojatno joj nisu strani, pa se ukopala i siktala i režala na nepozvanog gosta, a gospođu je to baš zabavljalo.
Na stranu sad što je ona pretrpjela popriličan stres u svom dvorištu, no mora se reći da je pas vrlo dobro prošao. Mačke imaju jedinstvenu strategiju napada - uvijek ciljaju njušku i oči, a njihove pandže oštrije su od noževa iz TV prodaje. Dovoljno im je sekunda-dvije da nanesu teške ozljede napadaču, ako se osjećaju ugroženima. I, da se to dogodilo, kriva bi bila ona, a ne neodgovorna vlasnica koja je psa izložila da "malo laje na macu", jer joj je to bilo smiješno i simpatično.
Gospođa se pokupila brzinom munje, a ja sam se odmah sjetio jedne od najstresnijih situacija kada je njih četvero u pitanju.
Miran ljetni dan. Na terasi u prizemlju ispijam kavu, nikog od ukućana nema, a ja sam slobodan od posla, pa mogu malo uživati poput guštera na suncu. Podsjećam, s mačkama živimo u izuzetno mirnom i tihom kvartu, pa je sve što se tada moglo čuti bio cvrkut ptičica.
A onda!
Najprije trči Čupko, iza njega juri neprežaljeni Mali (kasnije je izgubio bitku s teškom bolešću, nije imao ni godinu dana), iza njega juri Shakti... Nije mi jasno što se događa, a već iduće sekunde u dvorištu su mi tri psa. Jedan, najveći, u tipu ovčara ili vučjaka pokušava preskočiti ogradu za Čupkom, druga dvojica bjesomučno jure druge dvije mačke.Lavež na sve strane... Prolijevam kavu po sebi, jurim u pomoć, ali što učiniti. Kako savladati tri psa od kojih je svaki na drugoj strani dvorišta? Svaki trenutak traje vječno. Dolazi vlasnica, doziva svoje odvezane pse, pogleda me i ode bez riječi. Bez ijedne riječi isprike. OK, nisam očekivao bombonijeru i rashlađeni šampanjac, ali jedno "sorry" bilo bi sasvim dovoljno što su njeni odvezani psi upali u tuđe dvorište i napali tuđe ljubimce kojima je to dom.
Netko će reći, hahaha, pa psi jure mačke, to im je u prirodi. E pa, draga djeco, nije istina. Guglajte. Internet je prepun primjera sjajnog suživota među psima i mačkama. No, kao i sve drugo kada su psi u pitanju, potrebna je socijalizacija. Ili, ako već znate da vaš pas obožava juriti mačke onda ga, pobogu, molim vas, držite na uzici.
A ja krećem s dresurom borilačkih vještina kod ovo trojice, jer nisu baš ništa učinili da zaštite svoju Shakti u nevolji. Štoviše, njen vlastiti sin Čupko lijeno se preokrenuo na kauču i nastavio spavati.