Australske su vlasti izdale upozorenje za sve turiste, posebno kupače i ronioce – ako naiđete na ovu malu hobotnicu, nipošto je ne dirajte. Njezin ugriz može biti koban.
Plavoprstenaste hobotnice žive u dijelovima Indijskog i Tihog oceana, uključujući obale Australije, Indonezije i Japana, pa se njihova staništa preklapaju i s popularnim turističkim odredištima. Razmjere turizma u tom širem dijelu svijeta pokazuje podatak UN Tourisma prema kojem su Azija i Pacifik tijekom 2025. zabilježili 331 milijun međunarodnih turističkih dolazaka, a među njima su i tisuće naših državljana.
Može biti dovoljno malena da stane na dlan, a njezini blistavi plavi prstenovi izgledaju čarobno. No plavoprstenasta hobotnica, poznata pod engleskim nazivom Blue-ringed octopus, nije životinja koju treba podizati iz mora radi fotografije. Njezin ugriz može biti gotovo bezbolan, ali otrov koji njime unosi može izazvati paralizu mišića i prestanak disanja. Specifičnog protuotrova nema, no to ne znači da je ugriz nužno smrtonosan: pravodobno održavanje disanja može spasiti život. Ljudi su spašeni tako što im se davalo umjetno disanje, a zatim su spojeni na respirator sve dok djelovanje otrova nije oslabilo.
Prema Australskom institutu za znanost o moru, poznata su najmanje tri smrtna slučaja povezana s tim hobotnicama: dva u Australiji i jedan u Singapuru, piše Slobodna Dalmacija.
Naziv plavoprstenasta hobotnica obuhvaća skupinu hobotnica roda Hapalochlaena, a ne samo jednu vrstu. Londonski prirodoslovni muzej navodi četiri znanstveno imenovane vrste, uz mogućnost postojanja dodatnih, još neopisanih vrsta. Veličina se razlikuje: neke dosežu približno 12 centimetara zajedno s krakovima, dok druge mogu biti duge oko 22 centimetra. Mogu se pronaći na stjenovitom i koraljnom dnu, u plićacima, morskim livadama i bazenčićima koji nakon oseke ostaju među stijenama. Danju se često skrivaju u pukotinama ili ispod kamenja, a noću izlaze u potragu za plijenom.
Njihova mala veličina zato ne znači i malu mogućnost susreta s ljudima. Ne žive isključivo u dubinama dostupnima roniocima: neke se mogu naći upravo na mjestima koja istražuju kupači i djeca.
U mirnom stanju ove hobotnice mogu biti dobro uklopljene u podlogu. Kada su uznemirene, njihove plave oznake postaju izrazito uočljive. Kod nekih vrsta dominiraju prstenovi, dok plavoprugasta hobotnica (Hapalochlaena fasciata) na dijelu tijela ima i plave linije. Takav prizor nije poziv na približavanje, nego upozorenje. Australski institut za znanost o moru naglašava da su te hobotnice povučene i da do ugriza uglavnom dolazi kada ih ljudi diraju, bockaju ili uznemiravaju.
Ključ njezine opasnosti je tetrodotoksin, poznat i pod kraticom TTX. Riječ je o snažnom neurotoksinu, odnosno tvari koja ometa rad živčanog sustava. Nalazi se i u drugim, međusobno vrlo različitim životinjama, među kojima su pojedine ribe napuhače. Otrov hobotnici služi za svladavanje plijena i obranu. U ljudski se organizam može unijeti ugrizom preko izlučevine žlijezda slinovnica. No tetrodotoksin nije ograničen samo na njih: istraživanjima je pronađen i u drugim dijelovima tijela, zbog čega ove životinje mogu biti opasne i organizmima koji ih pojedu.
Tetrodotoksin blokira određene natrijeve kanale, sitne proteinske strukture koje omogućuju prijenos električnih signala u živcima. Kada su ti kanali blokirani, živčani impulsi ne prenose se normalno, a mišići ne dobivaju potrebne signale za rad. Posljedica može biti progresivna paraliza. Najopasniji je prestanak rada mišića potrebnih za disanje, uključujući ošit. Osoba tada ne može učinkovito disati. Ako se ne osigura dotok kisika, slijede teške posljedice manjka kisika i smrt. Posebno je zastrašujuće to što teško otrovana osoba može ostati svjesna, a istodobno biti potpuno nepokretna i nesposobna govoriti ili pokazati da čuje što se oko nje događa. Australska jedinica za istraživanje otrova upozorava da čak ni potpuna paraliza i proširene zjenice ne moraju značiti gubitak svijesti.
Jedna od najvećih zamki jest to što početna ozljeda ne mora djelovati ozbiljno. Ugriz može biti bezbolan ili toliko blag da ga osoba ne primijeti. Ponekad je vidljiva tek sitna točkica krvi. Zbog toga odsutnost snažne boli nije znak da opasnosti nema. Simptomi mogu uključivati utrnulost usana i jezika, otežan govor i gutanje te postupnu slabost mišića. Kako otrovanje napreduje, disanje postaje sve teže, a u najtežim slučajevima potpuno prestaje. Australske i novozelandske smjernice prve pomoći upozoravaju da teško otrovanje može dovesti do respiratornog zatajenja i smrti u roku od 30 minuta.
No nisu ni svi ugrizi jednaki. Količina unesenog otrova i težina posljedica mogu se razlikovati, a opisani su i ugrizi bez ozbiljnih posljedica.
Za otrov plavoprstenaste hobotnice ne postoji dostupan specifični protuotrov. Međutim, liječenje postoji i može biti uspješno. Njegova je ključna zadaća održati disanje i opskrbu kisikom dok učinak toksina ne oslabi. U bolnici to može uključivati intubaciju i mehaničku ventilaciju, uz pomno praćenje bolesnika. Drugim riječima, nepostojanje protuotrova nije isto što i nemogućnost spašavanja. Australski muzej navodi da je brzo pružanje umjetnog disanja spasilo živote više od deset dokumentiranih žrtava ugriza. Paraliza može trajati satima, pa početna nepokretnost nije razlog za odustajanje od pomoći.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....